Danas, u ponedjeljak 11. ožujka, bit će točno 40. godina od održavanja prvog Ri Rock festivala, najstarijeg i najdugovječnijeg rokerskog festivala u Hrvatskoj. Prvo je izdanje održano u velikom, za Rijeku zapravo najvećem mogućem, stilu – u Dvorani Mladosti koja je te večeri pucala po šavovima.

U četiri desetljeća života ovog vječitog mladića izmijenile su se brojne lokacije, organizatori, broj večeri koliko je trajao, no jedna je stvar ostala ista – nepatvorena snaga riječke rock scene koja ga je stvarala, dok je istodobno festival stvarao riječku rock scenu. Svi veliki i poznati riječki izvođači u jednom su trenutku karijere nastupali na Ri Rocku, uz sve one manje poznate koji su se u jednom trenutku uhvatili gitare, mikrofona, klavijatura ili bubnjarskih palica. Na Ri Rocku je u četrdeset dosadašnjih izdanja nastupilo više od 650 bendova. Da, dobro ste pročitali, šesto i pedeset.
uško Rapotec Ute/MARKO GRACIN

Duško Rapotec Ute/MARKO GRACIN

A počelo je sa samo pet. I to, kako nam priča organizator prvog Ri Rocka, poznati glazbenik i producent, Duško Rapotec – Ute, iz vrlo pragmatičnih razloga, bez primisli da bi se sve skupa moglo pretvoriti u četiri desetljeća dugu priču.
– Te davne 1979. godine moj bend Rađanje je koristio jedan prostor za vježbanje, prvo u tadašnjem disco-klubu »2 boda«, a poslije na zapadnoj strani Dvorane Mladosti na Trsatu. Bili smo privilegirani, obzirom da se u to vrijeme nije moglo lako naći prostor za vježbanje koji bi bio dovoljno velik, a pritom zvučno izoliran ili na mjestu gdje decibeli ne bi smetali susjedima. No, besplatno korištenje je bilo kratkog vijeka, jer nam je ubrzo rečeno kako bismo trebali platiti za tu uslugu, kaže Ute. Kako nitko u bendu nije imao novca za plaćanje prostora, sinula mu je ideja o organizaciji koncerta, kojim bi pokrili godišnji najam prostorije za svirku. Predložio sam tadašnjem rukovoditelju Dvorane Mladosti da nam prepusti organizaciju koncerta, a prihod koncerta išao bi dvorani, dok bi moj bend dobio pravo korištenja prostora na godinu dana. Tako je i bilo. U narednim danima kontaktirali smo nekoliko bendova koji su tada bili aktivni u Rijeci i okolici, a u konačnici su se odazvali – punk grupa Termiti, rock grupa Quoter, pop grupa Naša stvar, te Beta Centaury iz Opatije i mi, Rađanje, kao organizatori, kaže Rapotec.

Veliko ime

Za veliku svirku trebalo je smisliti i veliko ime, oko čega su svi uključeni danima razbijali glavu, dok nije sinula ideja koju su svi, ističe, isprve prihvatili. Marketing i promociju su odradili sami, obišavši doslovce čitav grad i čitavog ga oblijepili plakatima.
– Sjećam se, da smo smišljali kako nazvati taj koncert i bilo je dosta prijedloga, no kada je naš prijatelj Tomislav Škalamera izrekao »Ri rock« jednoglasno smo se složili. Obzirom da je Dvorana mladosti bila u sklopu Centra mladih, koji je imao svoju tiskaru, tiskan je priličan broj velikih plakata i letaka. Rijeka je doista bila obljepljena tim plakatima na svakom koraku. Na mjestima za plakatiranje, ali i po dućanima u središtu grada, te po srednjim školama i fakultetima, a letci su bili posvuda. Jedan plakat sam sačuvao za uspomenu i prije nekoliko godina poklonio ga HGU-u u Rijeci, gdje visi na zidu i danas, kaže Rapotec.
Grupa Rađanje
Sav taj trud nije ostao bez odjeka. Kako su valjda svi vidjeli ili plakat ili letke, u Dvoranu mladosti je došlo »pola grada«, napunivši je gotovo do vrha, s više od četiri tisuće prodanih ulaznica.
– Odaziv publike je bio iznad svih očekivanja. Interes je bio takav da su bile popunjene obje tribine i parter. Prvi su nastupali Termiti i svojim scenskim nastupom digli pravu buru. Sjećam se, da je u tisku slijedećeg dana bio osvrt na taj koncert s naglaskom na njihov, za to vrijeme skandalozan nastup. No, imalo je efekta zasigurno, kaže Ute. Da pojasnimo, Termiti su za svoj nastup na prvom Ri Rocku odabrali na pozornicu postaviti vješala, što je u ono doba ocijenjeno popriličnim skandalom.
Rapotec se i sam popeo na pozornicu, kao klavijaturist Rađanja, što mu je, ističe, do danas jedno od ljepših sjećanja iz dugogodišnje karijere.
– Bio je zaista gušt popesti se na pozornicu i u takvom ambijentu zasvirati i predstaviti svoje pjesme. Publika je, sjećam se, bila sjajna i zdušno pratila redom sve bendove. Bila je to lijepa noć na Trsatu. Na ozvučenju je radio legendarni Mrki i za tu priliku donio novi razglas na kojem je slijedeći dan, ako se ne varam, ozvučavao u istom prostoru našeg sjajnog Olivera Dragojevića. Ne znajući tada u što će se to sve pretvoriti, volim reći da smo igrom slučaja mi organizirali taj prvi Ri Rock, slikovito rečeno zasadili sjeme. Pohvale idu svim drugim organizatorima i sudionicima koji su narednih 39 godina »zalijevali tu biljku«. Mislim da je ta manifestacija dala prilike i vjetar u leđa mnogim demo bendovima, pa i iznjedrila neke danas aktivne glazbenike. Vrijedi napomenuti da je Ri rock najstarija rock manifestacija u Hrvatskoj i drago mi je što sam dio te priče, zaključuje Ute.

Silna energija

Vjerojatno jedini koji je nastupao na prvom i na četrdesetom Ri Rocku, kao i na još nekoliko njih u međuvremenu je , legendarni frontmen još legendarnijih Termita, benda koji je zajedno s Parafom upravo tih godina, kada je održan prvi riječki rock festival, naglavce okretao čitavu rokersku scenu.
– Svirali smo na prvom, a sad i na četrdesetom Ri Rocku. Da, na tom prvom postavili smo na pozornicu vješala, čemu se tada pridavalo puno značaja. Vješala su bila postavljena jer smo, kao prvo, htjeli napraviti nekakvu efektnu scenografiju, a kao drugo, ona su bila poruka da čovjek treba svoj život proživjeti bezuvjetno, na što ljudskiji način. U neku ruku su bila i simbol besmisla, pogotovo besmisla na glazbenoj sceni, iako daleko od toga da je besmisleno baviti se umjetnošću. Uglavnom, bila je to jedna silno velika energija, vrijeme u kojem se ta energija prelijevala iz cijelog svijeta kod nas, na našu muzičku scenu, a i obrnuto, od nas po drugim krajevima. Dvije godine prije umro je Elvis Presley, istinski Kralj rock’n’rolla, ali se i rock’n’roll reinkarnirao i dobio novu energiju kroz punk. Mi smo stvorili pjesmu »Vjeran pas«, o kojoj i danas volim razmišljati, čije poruke i danas jednako vrijede kao i prije četrdeset godina, s puno emocija o Ri Rocku priča Kralj.
Predrag Kraljević – Kralj/Marko Gracin

Predrag Kraljević – Kralj/Marko Gracin

Za četrdeseto izdanje, s četvrtom postavom Termita, snimio je novu pjesmu »Majmunčići«, koja bi ovih dana trebala doživjeti i radijsku premijeru, a o samom festivalu kaže kako je tijekom svih ovih godina i desetljeća prerastao u instituciju.
– Ljudi koji ga rade, rade ga kvalitetno i kvalificirano. Sva ta zbivanja, svi ti bendovi, s Ri Rockom dobivaju na značaju, kao i festival s njima. Prvi je bio fantastičan, a i svi ostali, jer na njima su svirali svi koji su se u Rijeci bavili rock glazbom, kaže Kralj.

Punk vjetrovi

Prvom izdanju Ri Rock festivala, a vjerojatno i svih 39 nakon njega, svjedočio je riječki rock kroničar i vrsni poznavatelj scene Velid Đekić, koji kaže kako je klavijaturist Rapotec prije četrdeset godina odsvirao pravu notu.
– Što je voditeljima prostora protrčavalo mislima slušajući prijedlog nadobudnog tinejdžera ostat će zauvijek zagonetka, no – upalilo je. Klavijaturist Rapotec pritisnuo je pravu tipku u pravi trenutak, kaže Đekić.
Velid Đekić/Damir ŠKOMRLJ

Velid Đekić/Damir ŠKOMRLJ

Prvo izdanje festivala ponudilo je šarolik skup bendova, s različitim glazbenim uvjerenjima, no jedan je, ističe Đekić, navijestio nova vremena u riječkoj rock glazbi.
– Smotra riječkih rockerskih snaga s konca sedamdesetih na svom prvom zbornom mjestu pokazala je raznolikost pristupa, uz malu prevlast simfo-strategija. Rađanje i Beta Centaury istraživali su teren kojim su se kretali sastavi tipa Genesis i EL&P, Naša stvar je mirisala na soft pop, Quarter hitao stazama hard rock (potpisniku ovih redaka, prisutnom na događaju, ostao je u memoriji gitarist sastava sklon solističkim dionicama, ne obvezno u korist kolektiva), dok su s Termitima s pozornice zapuhali punk-vjetrovi. No, tko bi prema tako ponuđenoj slici krenuo u donošenje čvrstih zaključaka o budućnosti gradske scene, završio bi na krivu putu – promovirajući u Dvorani jedan od svojih scenskih patenata, pozornicu s vješalima, Termiti su zorno pokazali kakva sudbina čeka simfo, hard, soft i ostale družine u gradu u čije su pokoravanje pankerski krenuli. Dapače, da je odluka donesena, neopozivo, bez gubljenja vremena u jalovoj raspravi s optuženima, pa egzekucije mogu smjesta početi. Puka scenska duhovitost? Ostalim družinama uskoro više ništa neće biti smiješno. Brže nego što je itko pomislio, njihove vapaje o estetskom dogmatizmu kaznenih punk-odreda koji su preuzeli gradske ulice gotovo da više neće imati tko čuti, ističe Đekić.

Jedno pitanje

U međuvremenu su se, dodaje, uvelike mijenjali organizatori: Centar mladih Rijeka, Centar za kulturu Sveučilišta Rijeka, Potkomisija za rock OK SSSOH-a Rijeka, Omladinsko naselje Lovorka Kukanić, Tetra Rock Station Klub u Dvorani mladosti, MMC Palach, riječka podružnica Hrvatske glazbene unije, udruga Ri Rock. Mijenjali su se prostori održavanja – Trg Riječke rezolucije, Dom željezničara, Dvorana Lovorka Kukanić, dvorana 3. maja na Mlaki, Tetra Rock Station Klub, Palach, Koblerov trg, Stereo.
Beta Centaury

Beta Centaury

Mijenjalo se trajanje festivala, od jedne do tri večeri, broj sudionika, od pet do četrdesetak. Nije bilo krutosti ni u pitanju njihova statusa – od apsolutnih početnika do afirmiranih družina, pa je pitanje postoji li uopće u Rijeci neko rockersko ime koje se se nije pojavilo na festivalu.
– Sve je zapravo moglo biti podložno promjeni, osim jedne stvari, ističe Đekić, a to je odgovor na pitanje: imamo li i ove godine Ri rock? On mora biti uvijek isti, potvrdan.

Komentari

komentara