Robert Plant i njegov prateći sastav The Sensational Space Shifters održali su u pulskoj Areni punokrvni koncert na kojem je spojena prošlost i sadašnjost rocka – Zeppelini i Plant, blues i world music, hard rock i elektro beatovi – i sve to uz izniman glas za mnoge najboljeg pjevača rock glazbe i odličan prateći sastav koji vrijedi puno više od mnogih razvikanih imena.

Uživati su mogli i tvrdokorni ljubitelji Zeppelina, ali i svi koji prate vrlo kvalitetan i od Zeppelina bitno drugačiji Plantov samostalni rad. Nedvojbeno, ovo je bio koncert s autorskim potpisom Roberta Planta, pjevača nekadašnjeg velikog (najvećeg!?) rock sastava, ali i čovjeka koji je po raspadu tih velikana pokazao kako može i zna i sam i to u znatno drugačijim glazbenim okvirima.

Nezaboravna noć

U još jednu nezaboravnu pulsku rock noć uvela nas je mlada splitska kantautorica Lovely Quinces s nepunih tridesetak minuta glazbe na koju je publika dobro reagirala, a potom se tridesetak minuta čekalo na Planta čiji je koncert počeo – surf rockom! Naime, iz zvučnika su se, dok su na pozornici već zauzeli svoje mjesto Plant i Shiftersi, »prosuo« čuveni hit »Pumpkin and Honey Bunny« Miserlou Dicka Dalea većini znan iz filma »Pulp Fiction«. Tren potom uletjeli su žestokim i ritmičnim folk zvukom Plant i društvo odabravši za početak »Poor Howard«, pjesmu s posljednjeg Plantovog albuma, odličnog »Lullaby and… The Ceaseless Roar« objavljenog pred dvije godine.

Set lista
Pumpkin and Honey Bunny
Poor Howard
Turn It Up
What Is and What Should Never Be
Spoonful
Rainbow
Babe, I’m Gonna Leave You
Fixin’ to Die
Little Maggie
Rock and Roll
Black Dog
The Lemon Song
Whole Lotta Love / You Can’t Judge a Book by It’s Cover
Going to California

Tren zatim slijedi i druga pjesma s tog albuma, vrlo osobna »Turn It Up« kroz koju čvrstim blues rock izrazom s dominatnim ritmom bubnjeva progovora o posljednjih desetak godina života u Americi priznajući kako je »izgubljen unutar Amerike, pretvoren u nekog drugog«. Uvodne su pjesme nedvojbeno potvrdile kako Plant prije svega želi svirati i predstaviti svoju glazbu, ali budući da bi bilo svojevrsno svetogrđe ne odsvirati bar dio Zeppelin repertoara, Plant i ekipa u trećoj su pjesmi večeri majstorski ušli na Led Zeppelin teren i vrlo dojmljivo odsvirali »What Is and What Should Never Be« s drugog albuma ovog kultnog rock sastava potvrdivši kako uz očiglednu sklonost world music elementima itekako znaju svirati i blues rock, odnosno hard rock.

Čista energija

Oduševljenje velikog broja Zeppelin fanova još se nije ni stišalo, a s pozornice se prema prepunoj Areni u kojoj se natiskalo šest do sedam tisuća ljudi sručila nova količina čiste blues energije, ovog puta u obradi blues standarda »Spoonful« koji je u sebi nosio sve ono što je njegov autor Willie Dixon zamislio, ali i puno više jer su i Shiftersi i Plant ovom izvedbom jasno dokazali kako blues u tren oka mogu pretvoriti u super čvrsti i razarajući blues rock.

Dusko Marusic/PIXSELL

Prve su četiri pjesme ponudile obrazac koji je potom nastavljen u ostatku koncerta a vezan je uz pravilo »malo moje glazbe, malo Zeppelina i malo obrada starih bluesera«. Tako smo s već spomenutog Plantovog posljednjeg studijskog albuma čuli country i orijentalnim folkom određenu »Little Maggie« te fantastično poletnu i za koncerte idealnu »Rainbow« s puno a la Byrds gitara. Od starih majstora Plant se izvedbom »Fixin’ to Die« prisjetio Bukka Whitea kao jednog od svojih uzora, a u ovu skupinu pjesama može se svrstati i »Babe, I’m Gonna Leave You« koju je proslavila Joan Baez, mada je za Zeppelin fanove ta pjesma objavljena na njihovom debitantskom albumu ponajprije baš Zeppelin pjesma. Svi koji su došli vidjeti Planta i prisjetiti se dana kad su rock divovi hodali zemljom mogli su to u još niz navrata – »Black Dog « i »The Lemon Song« budile su sjećanje na ono što je bilo pred četiri i pol desetljeća, a eksplozija radosti, životne energije i ljubavi prema životnim užicima isijavala je iz svake sekunde briljatne izvedbe čuvene pjesme »Rock and Roll« koju su Zeppelini na kultnoj »četvorci« posvetili pionirima rocka, a Plant tu posvetu dojmljivo potpisao na pulskom koncertu. Ništa manje nije se guštalo u odličnoj »Whole Lotta Love« kojoj je ipak nedostajala ona ludo agresivna Plantova gitara pa su joj Shiftersi i Plant dodali »You Can’t Judge a Book by It’s Cover« da bi za sam kraj, nakon drugog bisa, Plant za odlazak iz Hrvatske i Pule i oproštaj s publikom s kojom su ostvarili odličan kontakt odabrao ipak ne svoju, već Zeppelin pjesmu, nezaboravnu posvetu Jonni Mithcel s albuma »Led Zeppelin IV«, pjesmu »Going to California«.

Odlično gostovanje

Neće Plant i The Sensational Space Shifters u Kaliforniju, već ostaju u Europi na turneji koje je dio, na svu sreću, zahvatio i Hrvatsku koja je u Puli mogla vidjeti i čuti kako je danas 68-godišnji Robert Plant još uvijek jedan od najvećih te kako je istodobno, još uvijek, i simbol Zeppelina i izuzetni solo izvođač koji hrabro i upečatljivo istražuje keltski folk, južnjački blues, country zvuk, hard rock i raznolike world music utjecaje. Dosadašnjim radom i ovim odličnim pulskim koncertom Plant je potvrdio kako može i zna biti živi pjevač, a ne ostarjeli bog rocka koji živi na staroj slavi i od sjećanja na davne dane!

Komentari

komentara