Ljubitelji jednostavnih i pjevnih pop punk melodioznih pjesama s puno će zadovoljstva preslušavati i preslušavati »Future Hearts«, šesti studijski album grupe All Time Low, baltimorskog rock kvarteta koji je od početka svoje karijere (debi album »Party Scene« objavili su 2005.) bio zakačen za pjevni punk kakav su prije njih svirali njihovi zemljaci iz grupa Green Day ili Blink-182.

Tom su izrazu kao temelju ostali vjerni i na ovom albumu, dodali mu pažnje vrijedne akustične dodatke te nešto malo (pre)više slatkastog popa, a sve to bilo je dovoljno za do sada najuspješnjije diskografske rezultate – »Future Hearts« stigao je do 1. mjesta engleske top ljestvice kao i prvog mjesta ljestvice rock albuma u SAD-u te drugog mjesta opće Billboard ljestvice najprodavanijih albuma, a među deset najboljih plasirao se i u Australiji te Novom Zelandu.

Ovi rezultati zasigurno sretnim čine Alexa Gaskartha, pjevača i ritam gitarista i prateću mu ekipu (Jack Barakat, gitara), Zack Merrick (bas) i Rian Dawson (bubnjevi), a vjerojatno su još sretniji zbog činjenice da će s novih 13 pjesama itekako imati dobrog materijala za koncerte jer All Time Low spadaju u one grupe koje puno i često sviraju održavajući na taj način najbolji mogući kontakt s publikom. Taj će kontakt nakon ovog albuma biti još bolji jer »Future Hearts« zaista pruža niz pjesama idealnih za ispucavanje energije na bučnim i žestokim rock koncertima.

Da će ljubitelji melodiznog pop punka doći na svoje, jasno ukazuje već uvodna »Satelite« sa punim a la sixties zvukom gitare, dojmljivim bubnjevima i stadionski pjevnim refrenom, a još je za ljubitelje energije prihvatljivija sljedeća »Kicking and Screaming«, pravi američki punk u Green Day stilu, s puno gitara i bubnjeva. To što čujemo u prve dvije pjesme, na sreću, prevladava i na ostatku albuma pri čemu su vrhunci ludo plesno ritmična »Dont You Go«, idealan koncertni hit s puno energije i mogućnosti za zborno pjevanje i praćenje ritma pljeskanjem, skakanjem, gibanjem… Slične reakcije izazvat će »Old Scars/Futire Hearts« i »Cinderblock Garden« te možda malčice sporije u odnosu na tu pitku power pop punk kombinaciju »Something’s Gotta Give«, »Kids in the Dark« i »Runaways«.

Ubojice rock duha

Promjenu u stilu – i to lošu za većinu zaljubljenika u pitki All Time Low zvuk – svakako predstavljaju u prevelikoj mjeri poput okrenute »Tidal Waves« u kojoj im vokalom pomaže Mark Hoppus iz Blink-182, »Bail Me Out« s Joelom Maddenom iz grupe Good Charlotte te »The Edge of Tonight«, dok je disco rock »Dancing With a Wolf« zbog ipak solidne količine agresivnosti na granici onog što njihovi fanovi mogu podnijeti.

U ove bitno drugačije od dosadašnjih All Time Low pjesama svakako spada i »Missing You«, sjajna, vesela, mandolinama obojena akustična folk balada kojom se nudi ljubav i prijateljstvo, a ljubitelji rocka puno prije će je prihvatiti jer u njoj nema, kao u ovim drugim pop pjesmuljcima, prevelike nazočnosti suvremenih elektroničkih dodataka koji, ipak, ubijaju onaj izvorni rock duh kojem All Time Low ipak pripadaju.

Solidan album

Kad je o tekstovima riječ, tu All Time Low ostaju vjerni dosadašnjim temama i motivima pa većinu pjesama čine osvrti na ljubavne probleme ili uživanja (»Kicking ans Screaming« »Cinderblock Garden«, »Tidal Waves«, »Don’t You Go«, »Dancing With A Wolf«) sličice iz rane mladosti (»Satelite«), buntovništvo i želju za bijegom (»Runaways«, »Kids in the Dark«) ili pak solidne opće poruke poput one u završnoj »Old Scars/Future Hearts« o tome kako je, kad problemi naiđu, uvijek potrebno znati naći snage kako bi se krenulo ponovo. Sve u svemu iako su u glazbi nekonzistentniji u odnosu na ranije, All Time Low napravili su još jedan solidan album koji će zasigurno pamtiti po svom do sada najuspješnijem komercijalnom uspjehu, a hoće li to značiti i njihov bijeg iz pop punka u srednjestrujaški pop/rock, tek ćemo vidjeti.

Komentari

komentara