Mnoge su stvari sad sjele na svoje mjesto, a stvaralaštvo Brucea Springsteena postalo još dojmljivije i razumljivije, jasno je po objavljivanju njegove autobiografije »Born To Run«, knjige koja zaista pruža odličan prikaz ne samo njegovog stvaralaštva, već još i više životnih okvira i zbivanja koja su ga načinila onim što je danas – jedan od najznačajnijih rock kantautora cjelokupne povijesti ove glazbe, pjevač i tekstopisac bez kojeg bi rock glazba bila bitno drugačija i znatno manje vrijedna.

Nazvana po njegovu megahitu iz 1975. godine, ujedno i pjesmi koja ga simbolički određuje kao čovjeka uvijek spremnog boriti se za ideale, ova petstotinjak stranica obimna autobiografija oduševit će brojne Springsteen fanove, ali ujedno svojom kvalitetom privući i mnoge druge, ponajprije stoga jer je nakon njenog iščitavanja više od Springsteena glazbenika i ponajveće rock zvijezde današnjice pred nama Bruce – čovjek sa svim svojim manama i vrlinama, sumnjama i zanosima, strahovima i idealima. Do te, za biografsku i autobiografsku prozu sklonu veličanju, netipične transformacije došlo je zahvaljujući ljubiteljima Springsteenovih pjesama dobro poznate razoružavajuće iskrenosti koja mu omogućava da pred čitatelje podastre svoju dušu i cijelom svijetu progovori o stvarima koje se ponekad ne priznaju ni samome sebi. Tako smo, uz jasnu priču o tome kako je sve uopće počelo i kako je nastao njegov prvi tinejdžerski sastav The Castilles pa do posljednjeg studijskog albuma »High Hopes« objavljenog pred dvije godine, dobili i literarno vrlo vrijednu i zanimljivu priču o tome tko je u stvari Bruce Springsteen i što ga je formiralo kao ličnost.

Ono što nam je već znano iz nekoliko Springsteenovih pjesama – ogroman utjecaj njegova oca Douga na život svog sina – nakon ove knjige postaje kristalno jasno i razumljivo. Douglas Springsteen, Irac nizozemskog podrijetla, svoju je obitelj volio na čudan način pa im je, s jedne strane, svojim radom osiguravao život da bi istodobno svojim ogromnim nezadovoljstvom prema životu, alkoholizmom i povremenom pretjeranom agresivnošću, činio njihov život teškim, pogotovo za svog sina jedinca koji za Douga nikad nije bio dovoljno dobar, čvrst i vrijedan. Sve to već je od ranog djetinjstva usmjeravalo malog Springsteena da gradi vlastiti obrambeni sustav pa je, kako sam kaže, podigao zidove koji su priječili da se dođe do njega i njegovih osjećaja pretvorivši se time u pomalo osamljenu i zatvorenu osobu koja je spremna komunicirati s okolinom, ali samo do određene granice čiji prelazak, zbog straha od boli koju potencijalno donosi otvaranje duše, nije dozvoljavao nikome.

Uz podizanje zaštitnih zidova mladi je Springsteen nužno trebao i nešto u što će moći vjerovati i što će mu predstavljati ideal. U njegovom je slučaju to bila rock glazba koja ga je privukla još kao sedmogodišnjaka kad je gledao TV nastup Elvisa Presleya, a srž njegova života postala je u ranim tinejdžerskim godinama. Naravno, sklonost toj vrsti glazbe i svemu što je uz nju išlo, ponajprije duga kosa, za njegovog oca i malograđansku sredinu gradića Freehold (New Jersey) u kojem su živjeli, bila je malo previše pa su Bruce i njegovi u tom gradiću tada rijetki istomišljenici imali status pomalo opasnih čudaka koji sviraju i slušaju tu divljačku glazbu, opijaju se i drogiraju. Istina je bila potpuno drugačija. Upravo zbog očevih čestih opijanja Bruce je mrzio alkohol i do 22 godine (!) nije popio ni čašicu!

S druge pak strane glazba mu je bila sve i nudila smisao jer je uskoro shvatio da s gitarom u ruci vrijedi puno više jer radi ono u čemu je dobar i zbog čega ga svi koji se u to razumiju cijene. I tako je, u stvari, počelo. Bijeg od oca i njegovih optužujućih šutnji ili pijanih ispada usmjerio je sitnog mršavog dječaka iz talijansko-irske obitelji u svijet glazbe u kojem će uskoro postati živuća legenda.

Put do toga nije bio ni lagan ni jednostavan, a Boss nam ga prenosi iz albuma u album sve od trenutaka kad s nekolicinom prijatelja sredinom šezdesetih nastoji svirati po barovima Freeholda, pa do današnjice kad na stadionskim turnejama zarađuje milijune dolara obarajući rekorde u broju prodanih ulaznica iznimno vjernih posjetitelja. No, čak i govor o tom dijelu karijere za Springsteena nije tek puko nizanje činjenica, podataka i brojki. Analitički pristup u prvom je planu pa svjedočimo ne samo nabrajanju imena već i pojašnjenjima pa saznajemo kako je i koliko mukotrpno radio da bi svirati gitaru naučio tako dobro da je već kao osamnaestogodišnjak na glasu kao jedan od najboljih gitarista tog dijela SAD-a, pratimo njegove prve nastupe i dobijamo uvid u život lokalne rock zvijezde, upoznajemo se s mukama koje prate neuspješne pokušaje proboja van okvira New Jerseya, slušamo iz njegovih usta kako je izgledao susret s legendarnim Johnom Hammondom zahvaljujući kojem je potpisao svoj prvi veliki ugovor, ulazimo u studio u kojem snima debi album, čitamo kako je nastajao »Boirn to Run«…

Naravno, ove pojedinosti s užitkom će »gutati« zaljubljenici u njegov rad pri čemu će saznati i niz novih podataka o albumima i pojedinim pjesmama, a sve to Boss će nadograditi i nizom pojašnjenja o motivima koji su ga poticali za stvaranje svakog pojedinog albuma, o tome što je želio i uspio reći svojim pjesmama, ali i o nizu drugih zbivanja koja nisu bila vezana uz glazbu, već uz njegov osobni život. Tu su, naravno, i dvije ljubavne priče – prva o neuspjelom braku s lijepom glumicom Julianne Philips te druga i posljednja o sretnom braku s Patty Scialfa, dugogodišnjom pratećom pjevačicom njegovog E Street banda i majkom njihova dva sina i jedne kćeri. Naravno, tu su i detaljni osvrti o svakom od članova njegovog pratećeg sastava koji su mu puno više od suradnika te nježni iskazi ljubavi prema danas već odrasloj djeci, a vrhunac iskrenosti nedvojbeno su priznanja o depresijama koje ga prate od trenutka kad je navršio šezdesetu godinu i zbog kojih koristi lijekove i posjećuje doktore, ali mu najveću potporu i pomoć pruža Patty. Nažalost, te su depresije – zbog kojih i po nekoliko dana zna ostati bezvoljan u krevetu – naslijeđene od oca koji se u završnim godinama života s njima borio, pa je očigledno da unatoč svemu, Bruce ne može pobjeći od svog nasljeđa.

Springsteen je dokazao da je i u prozi umješan pripovjedač koji zna ne samo oživjeti likove i događaje bitne za njegovu životnu priču, već i direktno ili indirektno reći i stav o njima, pogotovo o rock glazbi kao načinu života izražavanja. O svojim pjesmama i albumima, ali i o stvaralaštvu drugih autora i grupa, on istodobno govori i na poetski i na stručan način što ovu knjigu čini dragocjenom jer je riječ o svjedočanstvu jednog od onih bez kojih rock ne bi bio ono što danas jest. »Born to Run« bez imalo je dvojbe jedna od ponajboljih autobiografija napisanih u svijetu rock glazbe. Svoju životnu priču Bruce Springsteen ni slučajno nije pisao s namjerom veličanja vlastitog lika i djela. Ni u jednom trenutku ove obimne knjige Boss nam se ne predstavlja niti o sebi govori kao o rock zvijezdi, o nekom slavnom i nedodirljivom. Sve što želi je kazati nam tko je on i zašto je takav kakav je, mada mu ni samome često to nije jasno! Boss osvaja iskrenošću kojoj je krajnji cilj poruka – ja sam isti kao vi, samo što sam imao puno više sreće i što je moj ogroman trud i rad ipak nagrađen. Ili, kako sam u jednom trenutku kaže: »Drago mi je što sam bio dobro plaćen za ovo što sam radio, ali zapravo bih to radio i besplatno. Jer sam morao«.

 

Komentari

komentara