Američki alternativni rock sastav My Chemical Romance osnovan je 2001. godine.

Prvi studijski album su izbacili godinu dana nakon osnutka, a međunarodnu popularnost su stekli zahvaljujući tada općeprihvaćenom glazbenom stilu i modnom izričaju. Bend se raspao 2013. godine, ali sada na radost vjernih obožavatelja, pišu da se vraćaju.

“Like Phantoms Forever”

Ranije su ovog tjedna na društvenim mrežama objavljivali “teaser” fotke, a Gerrard Way otkriva da će se 20.12. ove godine u Los Angelesu održati veliki “reunion” koncert. “Like Phantoms Forever” napisao je bend na Instagram profilu, što je zapravio bio i naziv njihova debitantskog albuma 2002. godine.

Raspad benda počinje kada  Way 2013. godine objavljuje: “MCR je gotov. Ali nikada neće umrijeti. Živ je u meni, u dečkima i u svima vama. Oduvijek sam to znao i vjerujem da ste i vi. Jer, to nije bend – to je ideja”.

Glasine o ponovnom okupljanju benda počele su ranije ove godine kada je Joe Jonas (Jonas Brothers) u jednom intervjuu izjavio: “Imam trač. Čini se da MCR ima glazbene probe blizu nas u New Yorku. Mislio sam da su se raspali, tako da ne znam…”, prenosi Rolling Stone.

Gitarist benda Frank  Iero, demantirao je Jonasove glasine u srpnju, dodavši da je “sve moguće”. Bend je svoj posljednji studijski album “Danger Days: The True Lives of the Fabulous Killjoys” izbacio 2010. godine. Nakon raspada, Way se okrenuo solo karijeri i stripu “The Umbrella Academy” koji je poslužio kao predložak za istoimenu Netflixovu seriju.

Emo scena s kraja devedesetih

Vrhunac karijere MCR-a predvodio je tada popularnu “emo” scenu koja se kod starijih glazbenih kritičara nametala kao gnjusna kombinacija previše crne šminke i suicidalnih tekstova. Kod mlađe je generacije čitava  kultura prihvaćena kao što je grunge prihvaćen devedesetih – zbog revolta, osjećaja ne pripadnosti i nemogućnosti “stapanja s okolinom” koja je u to vrijeme puštala Britney Spears i voljela “djevojke iz susjedstva”.

Gledajući stručne prijevode u rječnicima, emo je opisan kao “popularna punk glazba koja govori o osjećajima i emocijama”. Bacimo li oko na značenje riječi emo u “slangu”, dobit ćemo objašnjenje da se radi o osobi koja voli “emo glazbu, uglavnom se oblači u crno i nerijetko je nervozna, zabrinuta i nesretna”.

Iako je outfit potpuno pogođen u opisima, teško se složiti da su obožavatelji emo glazbe uvijek nervozni i nesretni. Većinski su ih slušali tinejdžeri u čijim smo godinama svi vječito “nervozni” i “nezadovoljni”, tako da je klincima odgovaralo imati glazbu koja ih razumije. Realno, nije li glazba oduvijek bila odgovor na ono što pojedincu ili generaciji u određenom trenutku treba?

Uz Panic!At the Disco, Fall Out Boy i Good Charlotte (koji su uz Simple Plan stvarali žanr “modernog i pjevnog punka”)  predvodili su novu generaciju buntovnika koja se više voljela otuđiti od društva nego sudjelovati u njemu.

Rites of Spring

Zanimljivo je da “emo” ima neslužbeno mjesto i godinu rođenja čak i prije devedesetih. Neki izvori tvrde da je rođen u Washingtonu tijekom osamdesetih, što je pomalo neobično sjetimo li se tko je u to vrijeme “drmao” glazbenom scenom. S druge strane i nije toliko neobično jer je sam izraz “emo” zapravo bio pogrdan naziv za sve bendove koji nisu bili dovoljno “hardcore”. Bend Rites Of Spring se spominje kao prvi emo bend, stvoren uslijed vladavine one stare hardcore punk/rock scene. Rites of Spring je imao tzv. “osobni liricizam” koji je baš svojstven za emo pjesme, a njihovo I woke up this morning with a piece of past caught in my throat / And then I choked” jedan je od stihova koji sumira dobar dio značenja emo.

Jimmy Eat World

“Emo” (emotivno, jel’) dolazi do izričaja u drugom valu krajem devedesetih te kao podžanr punk rocka, nailazi na mnoge kritike. Uz još osjetne zvukove letargije grungea i brutalno iskrenih tekstova, emo se devedesetih stopio i s indie rockom.

Često su se kao usporedba “modernog rocka koji to nije” i “pravog rocka i punka” uzimali “stari rockeri” poput Gunsa ili “pravi punkeri” poput Sex Pistolsa, ali unatoč tome, glazba je ponovno pronašla svoju publiku, a duboke riječi mnogih pjesama bile su svojevrsna himna generacije koja kao da je odustala od promjena i povukla se u sebe. Zanimljivo je zapravo, gledajući današnju letargiju mlađih generacija, kako se taj osjećaj zapravo još uvijek zadržao, samo se nekako drugačije zove.

Nije pošteno pričati o emo bendovima bez da se spomene i treći val kojeg je pokrenuo Jimmy Eat World, kada se emo počeo pretvarati u pop punk i screamo (kasnije “skramz”). Bend koji je na početku svoje karijere bio strašno podcijenjen na glazbenim marginama,  na kraju je utabanao put za sve gore navedene bendove.

Možda zvuči pomalo nategnuto, ali Nirvana je za Jimmy Eat World i sve nakon njih, otvorila vrata potpuno novom alternativnom tržištu. Emo se uz indie ritmičnu gitaru, Nirvanin đir “mene nitko ne razumije”, snažne, duboke i iskrene lirikse te glasni punk “prasak” polako počeo probijati kao nova hit kultura.

Izgubljena glazba

Vrhunac emo scene i MySpacea tijekom 2000.-ih doveo je do opsjednutosti ludo uskim trapericama, crnom olovkom oko očiju koja je (uvijek) bila razmazana, “guylinera” i crnom kosom. Nije bio bed plakati, biti neshvaćen, imati slomljeno srce i po praktički prvi puta, smjelo se javno priznati da si jednostavno loše i da nisi zadovoljan. Da ti ne treba prosvjed protiv vlade ili anarhija, nego ti treba razumijevanje.

Danas su Fall Out Boy, Panic! At The Disco i Paramor odbacili tešku šminku i pretvorili se u headlinere “pristojnih” festivala, što je stiglo kao potvrda teorije  dežurnih dušebrižnika o tome da je “emo samo faza”.

Gledajući globalno, pojavom sve snažnije elektronske glazbe, društvenih mreža i spotova “na izvol`te”, emo scena je izgubila onu originalnu masovnu publiku i obožavatelje s teškom šminkom oko očiju i “neobičnih frizura”. Naravno da emo bendovi još uvijek postoje, ali u ovoj vladavini pjevnih Eda Sheerana i retuširanih “savršenstava” na društvenim mrežama koje kao da ne dozvoljavaju biti “emo”, više nisu pod središnjih svjetlom reflektora s pozornice. A i ne zvuče isto.

 

Komentari

komentara