Billy Idol i prateći mu sastav na čelu s odličnim gitaristom i njegovim suradnikom Steveom Stevensom podarili su u ponedjeljak na zagrebačkoj Šalati lijepom broju poklonika rocka pravu žestoku rock razglednicu iz prošlosti, a tako se zvala i uvodna pjesma cijelog koncerta, tema “Postcards from the Past” s prošle godine objavljenog “Kings & Queens of the Underground”, sedmog studijskog albuma ovog britanskog rockera, albuma kojeg i predstavlja na ovogodišnjoj turneji.

No, budući da, kao i većina rockera njegovog godišta (rođen je 1955. godine, a pravo mu je ime William Michael Albert Broad), iza sebe već ima itekako pažnje vrijedan opus, većina od 92 minute njegova nastupa na Šalati ipak je bila posvećena – prošlosti.

Prvi od tih nekadašnjih hitova bila je pjesma “Cradle of Love” koja se energičnošću idealno “naslonila” na spomenutu uvodnu te istodobno bila odličan uvod za “Can’t Break Me Down” još jednu brzu i energičnu pjesmu s prošlogodišnjeg albuma, prepunu stadionskog zbornog pjevanja i praćenja ritma što je poslužilo kao najbolji mogući uvod za prvi klimaks večeri, briljantnu izvedbu “Dancing With My Self”, velikog hita stvorenog 1981. godine dok je Idol još bio pjevač punk grupe “Generation X”. Poletni ritam, zarazni prepoznatljivi refren i svojevrsni kultni status ove pjesme o samozadovoljavanju raspametili su i inače odlično raspoloženu i na akciju spremnu publiku koja je na isti način potom odgovorila i na stari mega hit “Flesh For Fantasy”, malo se smirila na “Save Me Now” da bi potom iznova sve skupa eruptiralo, djelomično i zahvalujujći dobrom Idolovom uvodu koji je najavljujući pjesmu “Ready, Steady, Go!” podsjetio na zlatno doba punka, spomenuo svoju nekadašnju grupu “Generation X” te uz prateći sastav zaista žestoko otprašio jednu od himni londonaskih punkera s kraja sedamdesetih.

Malo smirenja

Nakon ovih sedam žestica moralo je – ipak Idol ima već 60 godina – uslijediti smirenje i to kroz vrlo dobru akustičnu izvedbu “Sweet Sixteen” nakon čega je Idol na desetak minuta pozornicu prepustio svom prijatelju i suradniku Stevenu Stevensu koji je nizom gitarističkih solaža potvrdio kako je odličan gitarist izazvavši snažnu reakciju poublike. Njegov solo nastup pretočio se potom u agresivnu “Whiskey and Pills” s kojom je Idol podsjetio na ono mračno doba svog života kad je neumjereno koristio alkohol i droge, a nakon te pjesme s posljednjeg albuma uslijedio je atraktivni završetak koncerta s tri stara hita – najprije “Blue Highway” i “Rebel Yell” s čuvenog istoimenog albuma iz 1983. godine te za sam kraj atraktivna dvodijelna izvedba pjesme “White Wedding” koju smo najprije čuli u odličnoj akustičnoj verziji koja je potom prerasla u žestoki rock završetak nakon kojeg, na žalost, nije bilo bisa.

No, i ovih 14 pjesama bilo je dovoljno da se koncert proglasi sasvim dobrim pri čemu velike zasluge pripadaju i sjajnoj zagrebačkoj publici koja je pokazala i entuzijazam i znanje pa se Idol u nekoliko navrata zahvaljivao na divnoj večeri. Baš zato možda bi bilo lijepo da smo čuli još poneku pjesmu, mada su i ovako fanovi ovog engleskog rockera, pogotovo oni stariji, došli na svoje. Na repertoaru su uglavnom bile osamdesete i žestoka kombinacija new wavea i punka s elektro ritmovima. Tako smo iz te dekade čuli čak osam pjesama, od briljantnog Generation X hita “Dancing Wirth My Self” iz 1981. godine pa do “Sweet Sixteen” iz 1986. godine s albuma “Whiplash Smile”. Najstarija odsvirana presma bila je “Ready Steady Go” s Generation X albuma “Generation X” iz 1978, godin. Devedesetih se Idol prisjetio samo sa “Cradle of Love” s albuma “Charmed Life” iz 1990. godine, a u potpunosti je “zaboravio” albume “Cyberpunk” (1993) i “Devils Playground” (2005) koje kritika, a očigledno i sam Idol, smatra promašajima. Potpuno je drugačije s posljednjim albumom, pločom “Kings & Queens of the Underground” s koje je odsvirao četiri pjesme i zbog kojeg je i gostovao u Hrvatskoj potvrdivši na najbolji mogući način da još nije za staro željezo!

Pohvale organizatorima

Sve pohvale zaslužuju i organizatori prvog dana “Zagreb Calling” i to zbog sjajno odabranih izvođača. Beogradski Partibrejkersi u svojih su pedesetak minuta čvrstim rhytam and bluesom usmjerili ovu koncertnu večer u pravom rock smjeru, a izborom pjesama poslali su, što je za njih tipično, poruku kako rock nije samo zabava. Na brze i britke Partibrejkerse koji su oduševili s “Hipnotisanom gomilom” i “Kreni prema meni” svoju neodoljivu dozu rock zabave dodali su Psihomodo pop i genijalni Davor Gobac (“Nek vidi Billy kaj je rock and roll!”) koji su ludo rasplesali Šalatu nizom starih (“Frida”, “Ramona”, “Ja volim samo sebe”…) i novih hitova (“Donna”, “Supstance”) pripremivši teren za nastup Billyja Idola, nastup koji sigurno publika ne bi pratila s toliko entuzijazma da nije bilo odličnih nastupa Partibrejkersa i Psihomodo popa.

 Set lista

  1. Postcards from the Past
  2. Cradle of Love
  3. Can’t Break Me Down
  4. Dancing With Myself
  5. Flesh for Fantasy
  6. Save Me Now
  7. Ready Steady Go
  8. Sweet Sixteen (
  9. Eyes Without a Face
  10. Guitar Solo
  11. Whiskey and Pills
  12. Blue Highway
  13. Rebel Yell
  14. White Wedding

 

Komentari

komentara