Slove za najbolji romski puhački sastav na Balkanu, svjetsku pozornost privukli su još ranih devedesetih nakon uspješne suradnje s Emirom Kustruricom za čije su filmove »Underground« i »Arizona dream« napisali većinu glazbe. Osvojili su sve nagrade koje se u svijetu puhačke glazbe mogu osvojiti i pokorili sve koncertne i festivalske pozornice svijeta. Toliko su puta osvojili prvu nagradu na legendarnom Guča festivalu, da su se morali prestati natjecati.

Riječ je o Boban Marković orkestaru, a njihova mješavina tradicionalne romske glazbe i zapadnjačkih utjecaja, od jazza i funka do klasika židovske tradicijske glazbe, virtuozna svirka i energična scenska pojava samo su neki od razloga njihovog iznimnog uspjeha kod publike i kritike širom svijeta.

Početkom rujna dolaze u Rijeku, jedan su od od headlinera trećeg Porto Etna i nastupit će prvog dana festivala, u petak 6. rujna, na Trgu Riječke rezolucije, a njihovo gostovanje prilika je za kraći razgovor s alfom i omegom orkestra, Bobanom Markovićem.

Nezaboravna žurka

Slovite za jedan od najboljih i najpoznatijih sastava romske glazbe. Što očekuje riječku publiku na koncertu?

– Publiku očekuje nezaboravna žurka, koju će poduže vrijeme pamtiti… Predstavit ću dio ploče »Mrak« koja već dva mjeseca vodi na World music listi wmce.de. Evo nedavno smo završili koncert u Budimpešti, publika nas jednostavno nije htjela pustiti s pozornice… Nadam se da će se to ponoviti i u Rijeci. Kako sam obaviješten, svirat ćemo na malom trgu u središtu grada – bit će to centralni događaj te večeri!

Nastupate na Porto etno festivalu koji slavi world music i dobru hranu?

– Obožavam dobre gurmane, i dobre muzikante! World music je već odavno naša priča. Imamo ogromnu muzičku, takozvanu trubačku tradiciju, koju stalno pokušavam prilagoditi današnjim zahtjevima, da i omladina može uživati. Kako vidim, u tome uspijevamo, jer na svakom našem koncertu se pleše, đuska..

Obiteljska tradicija

Vaš otac, baš kao i oba djeda bili su glazbenici, prvu trubu dobili ste s pet godina. Koliko su otac i djedovi utjecali glazbeno na vas i koliko je glazba važna u vašoj obitelji?

– Otac mi je trubu kupio kad mi je bilo pet godina, i otada sam s trubom. Moj deda, od mame otac – svi pričaju da je bio najbolji trubač svog vremena, a moja majka je tvrdila da je svirao i bolje od mene, ja ga nažalost nisam mogao vidjeti i slušati, ali kažu da mi je talenat od njega… Muzika je važna u mojoj familiji, kako kažu na našem kraju: »Živjet ćeš dugo ako si s muzikom«. Na tu kartu idemo! Imam i svoj kućni studio, provodim i tamo puno vremena, kad moji ne znaju gdje sam, onda sam sigurno u studiju, namještam, miskam…

BOBAN MARKOVIC ORCHESTRA PORTO ETNO

Sanjali ste nogometnu karijeru?

– Da, dok sam imao oko 10 godina nisam mogao birati između trube i nogometa… Više sam jurio loptu u to vrijeme, a otac mi je stalno govorio da ostavim fudbal – i imao je pravo, priznajem: nisam bio neki fudbaler.

Pa ipak s 20 godina oformili ste svoj prvi orkestar? Kako je to izgledalo na početku?

– Bilo je teško, imati deset članova u orkestru znači dati posao 10 obitelji. A uvjeti su u to vrijeme bili nikakvi. Uglavnom smo svirali manje žurke, svadbe, u raznim restoranima… Na našu sreću, okolnosti su se puno promijenile, sada sviramo na najboljim pozornicama, mada ni svadbe nismo ostavili – još uvijek prihvaćamo pozive, ali uglavnom od naših prijatelja.

Sve nakon toga je ušlo u legendu: svirali ste diljem svijeta na brojnim velikim i malim pozornicama. Koja vas se posebno dojmila? Koji nastup posebno pamtite?

– Naši nastupi na Siget festivalu su nezaboravni. Prije 10, 12 godina world music bina na tom je festivalu bila iste veličine kao glavna pozornica, pred nama se pojavilo gotovo 20 tisuća ljudi…. To je bio pravi izazov – napraviti pravi show za njih… Od ove godine više nema world music bine na Sziget festivalu. Po mojem mišljenju, to je čudna odluka. To znači da tamo više nećemo svirati. Sve je to sad već uspomena!

Najbolji na svijetu

I danas se spominje vaš koncert na na Pepsi Sziget festivalu radi kojeg su i Oasis morali odgoditi svoj nastup za 30 minuta?

– Evo prave prilike da se ispričam orkestru… Nisam ja kriv za to… I ja puno puta čekam red, pola sata prije ili kasnije u našem poslu ništa ne znači… Puno nam je dati 60 minuta za koncert, ali toliko nam treba da zagrijemo publiku, razumije to i organizator, pa se puno puta dogodi da možemo ostati još 60 minuta i napraviti pravi dar-mar.

Osvojili ste sve nagrade koje se u svijetu puhačke glazbe mogu osvojiti? Koja vam je najdraža?

– Svjetsko trubačko priznanje koji mi je čuveni Songlines magazin dodijelio prije pet, šest godina kao najboljem trubaču na svijetu. A naravno pamtim i priznanja s Guče, jer ipak sam tamo počeo takozvanu pravu karijeru.

Na poziv Emira Kusturice i Gorana Bregovića, radili ste i glazbu za filmove? Koliko se to razlikuje od glazbe koju stvarate za svoj orkestar?

– I ne razlikuje se puno… Muziku koju sviram na filmu ipak drugačije zvuči, ipak u filmu ima drame, dok na koncertu toga nema, tamo se publika oslobodi, pleše se, uživa.

U vašem je orkestru i sin Marko? Glazbena tradicija obitelji se nastavlja?

– Marko je sa samo 12 godina ušao u orkestar, izgurao je samnom gotovo punih 10 godina. Sad već vodi i svoj orkestar, ima svoj put, svoje izazove. Mislim da je on jedan od boljih trubača, možda najbolji u svojoj generaciji. Godišnje i ovako imamo bar deset zajedničkih nastupa, možda skupa da ponovimo koncert u Rijeci? Ne ovisi samo o nama.

Ulaznice  

Festivalske ulaznice za petak i subotu prodaju se po pretprodajnoj cijeno od 100 kuna, a na ulazu će koštati 150 kuna. Dnevne ulaznice za petak i subotu u pretprodaji koštaju 70 kuna, dok će na ulazu biti 100 kuna.

Komentari

komentara