Brandon Flowers, pjevač američke (Las Vegas) rock skupine The Killers, ujedno i vlasnik jednog od najljepših rock vokala današnjice, sigurno će imati uspješno ljeto jer je njegov drugi studijski album pod nazivom »The Desired Effect« idealan za predstojeća ljetna druženja, bilo da je riječ o noćnim provodima na plažama, ili pak u svjetlima i mirisima okupanim diskotekama.

Naime, »The Desired Effect« je album koji je čista posveta zvuku osamdesetih, ponajprije synth popu, discu i disco rocku. Iz svake minute glazbe koju nudi jasno je da je glavna i jedina poruka – ples. Iako je i s Killersima Flowers već znao skrenuti u ove vode, lako je moguće da će zbog ove potpune okrenutosti plesnom zvuku oni rocku vjerni ljubitelji Killersa biti malo ljuti. No, nedvojbeno je da je Flowers napravio dobar album, a potvrđuje to već i osvojeno prvo mjesto u Velikoj Britaniji te plasman u vrhove drugih relevantnih svjetskih diskografskih tržišta, kao i zastupljenost do sada objavljenih singlova u glazbenim programa svjetskih TV i radio postaja.
Pet godina nakon zapaženog debitantskog istupa albumom »Flamingo« i tri godine nakon posljednjeg The Killers albuma »Battle Born«, Brandon Flowers odlučio je, kako je sam rekao, »napraviti album koji će biti definitivno drugačiji od prethodnog« pa je stoga za producenta odabrao Ariela Rechtshaida znanog po odličnom radu s grupom Vampire Weekend predavši mu se ruke u tolikoj mjeri da ga je nakon što je album zgotovljen nazvao »dokapetanom«. Posao koji su njih dvoje napravili u Battle Born studijima u gradiću Winchester (Nevada), inače studiju grupe The Killers, rezultirao je s deset potpuno novih pjesama istodobno idealnih za klupsko divljanje, ali i za stadionske koncerte, a ono što može povezati ta dva prostora nedvojbeno su zarazni refreni, pitke melodije i pozitivna energija koja izvire iz većine novih pjesama Brandona Flowersa.Posveta zvuku kojeg je slušao još dok je bio dječak (rođen je 21. lipnja 1981. godine u gradiću Henderson u Nevadi) najočitija je u pjesmi »I Can Change« u kojoj je sempliran “Smalltown Boy”, plesni disko klasik grupe Bronski Beat iz 1984. godine,  a da bi naglasio povezanost s tim dobom Flowers je ugostio Neila Tennanta iz osamdesetih godina čuvene grupe Pet Shop Boys. Na synth pop osamdesetih podsjeća i »Lonely Town« koju bi spremno kao svoju potpisali i Human League, a rasplesanu zabavu u tom stilu nude i »Still Want You« s gotovo dječjom brojalicom kao refrenom te pjevna i razigrana uvodna »Dreams Come True«.

No, ne kreće se Flowers samo u okvirima čistog plesa jer »Cat’t Deny My Love« s dosta funky gitara i dobrih solaža podsjeća na tadašnje radove Petera Gabriela, a »Never Get You Right« uz klasičnu synth podlogu nudi itekako primjetan utjecaj soula, kao što »Between Me and You« ima u sebi dozu dramatičnosti kakvu u svoje balade znaju ugraditi U2. Uz tu pjesmu Flowers se rocku približava i u brzoj »Untangled Love« te još i više u najbržoj pjesmi albuma, temi »Digging up the Heart« koja jako podsjeća na veliki hit »Hold On Tight« grupe Electric Light Orchestra. No, najbliži rock svijetu Flowers je u najboljoj pjesmi albuma, završnoj rock soul baladi »The Way It’s Always Been« koja bi se mogla naći na svakom albumu Killersa.

Stihovi koji prate ovu glazbu mahom su ljubavne ispovijedi pri čemu je pređen cijeli put od pokušaja osvajanja djevojke (»I Can Change«), preko ljubavne sreće (»Still Want You«), svađa i nerazumijevanja (»Can’t Deny My Love«) do raskida veze i patnje (»Lonely Town«).

No, uz glas kakav ima Flowers, stihovi i nisu bitni jer njegovo pjevanje pokriva i najbanalnije tekstove, a dobar producentski rad donio je ostalo pa nije čudno što ovu ploču prate laskave kritike poput one Roba Sheffielda, novinara Rolling Stonea, za kojeg je »The Desired Effect« najbolji čisti pop album kojeg je u bližoj prošlosti napravio jedan rock pjevač.

Komentari

komentara