Ljudi, meni kroz žile teče blues – pjeva Buddy Guy, 79-godišnja legenda čikaškog bluesa na nedavno objavljenom 28. studijskom albumu »Born To Play Guitar«.

I ne preostaje nam do li da mu vjerujemo, kako zbog svega što je do sada učinio, tako i zbog ovog odličnog blues albuma koji je, kao i mnogi njegovi raniji radovi, još jedno dojmljivo ljubavno pismo napisano srcem i upućeno ravno na adresu – Blues, bilo gdje i svugdje! Čovjek s kojim u čuvenoj diskografskoj kući Chess Records početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća nisu željeli potpisati ugovor jer je »svirao preglasno« oduvijek je gajio vlastiti stil i nepomirljivo ostajao vjeran svojoj verziji bluesa stvorenoj uvelike na činjenici da je podrijetlom južnjak (rođen je 30. srpnja 1936. godine u gradiću Lettsworth u saveznoj državi Louisiana, živio je u Baton Rougeu) koji je od šezdesetih živio i svirao u Chicagu. Upravo stoga, iako ga se često svrstava u red pravih Chicago blusera, Guyev je stil jedinstven i prije svega uključuje hrabrost da se u temeljne okvire bluesa kao glazbe uključuju i drugi glazbeni izrazi – avangardni rock, soul, jazz, hard rock…  Zbog svega toga je Buddy Guy ne jednom opravdano nazivan mostom između bluesa i rocka, a nemjerljiv je njegov utjecaj na legendarne gitariste kao što su Eric Clapton, Jeff Beck, Jimi Hendrix, Jimmy Page ili Stevie Ray Vaughan.

Opojni koktel

Brojne pohvale Buddy Guy itekako potvrđuje na novom albumu koji pod nazivom »Born To Play Guitar« nudi gotovo puni sat čvrstog bluesa majstorski pomiješanog u opojni koktel američke tradicionalne glazbe koju u ovom slučaju čine soul, jazz, rhytam and blues, boogie, rock and roll…  Sve to obogaćeno je i ukrašeno vrhunskim Buddy Guy blues solažama koje sigurno nisu »preglasne« već taman onako dobre, odmjerene i znalačke da potvrde kako je ovaj 79-godišnji južnjak iz Chicaga trenutačno zaista jedan od najplemenitijih blues gitarista današnjice. Da bi to dokazao Guy se, unatoč poodmakloj životnoj dobi, opredijelio za brži oblik bluesa pa će ovaj album bolje leći onim ljubiteljima koji vole žestinu i približavanje rocku, mada će i oni koji više vole sporiji ritam doći na svoje u nekoliko pjesama.
Tematska okosnica albuma je, kako se to vidi iz naslova, blues kao glazba pri čemu nam već u uvodnoj, ujedno i naslovnoj »Born To Play Guitar«,  priča svoj život napominjući kako je već u drugoj godini njegova mama rekla tati »ovaj naš dečko ima u sebi blues«. Pritajena energija uvoda eksplodira u čvrsti hard rock blues u drugoj pjesmi, poletnoj i žestokoj »Wear You Out« u kojoj mu u priči kako će Stratocasterom raspametiti svakog tko voli blues sjajno pomaže Billy Gibbons, gitarist grupe ZZ Top zbog kojeg ova pjesma i zvuči kao da je svira teksaška bradata rock trojka. Blues kao inspiraciju nalazimo još i u odličnoj »Turn Me Wild« u kojoj brzi boogie blues odlično služi kako bi nam poručio kako je jedino što ga može natjerati da podivlja – blues. Slična je porukom i rasplesanošću odlična »Thick Like Mississippi Mud« u kojoj odlični duhači i piano pratnja osiguravaju ritmičnu kombinaciju soula i bluesa
Mnogima će  najdraže biti dvije završne skladbe posvećene blues legendama. Prva je »Flash & Bone« posvećena B.B. Kingu s porukom kako je ono što iza nas ostaje sigurno više od mesa i kostiju. Vrijednost ovoj pjesmi svakako daje i činjenica da ju je itekako moguće tumačiti i kao duhovnu pjesmu, a to što je fantastično pjeva legendarni Van Morrison pretvara ju u pravu poslasticu za svakog ljubitelja blues i soul glazbe. Za kraj Guy ostavlja nježnu akustičnu »Come Back Muddy« posvećenu Muddy Watersu s kojim je godinama surađivao i kojem, u izvedbi koja blues Chicaga gura prema  poljima pamuka na Jugu, poručuje da se vrati jer »blues nije isti otkad si ti otišao«.

Čuvaj mi blues

Druga prevladavajuća tema, što je za blues tipično, jest ljubav pri čemu su motivi raznoliki. Tako u »Back Up Mama« pjeva ljubavnici, u »Too Late« uz pratnju usne harmonike Kima Wilsona, pjevača grupe Fabulous Thunderbirds, o ljubavnom razlazu, a u »Crying Out Of One Eye« kroz južnjački spori swamp blues duhovito primjećuje kako mu ljubavnog raskida i nije žao jer je primjetio kako je ona, kad je odlazila, plakala samo na jedno oko. »Smarter Than I Was« čvrsti je čikaški blues s tek malo žaljenja zbog ljubavnog poraza, a »(Baby) You Got What It Takes«, u kojoj mu odlično pomaže pjevačica Joss Stone, kombinira swing i jazza s bluesom u pjesmi koja muško-ženskim dijalogom slavi ljubavni zanos, kao što to čini i možda najhitoidnija pjesmas albuma, rasplesani boogie blues  »Kiss Me Quick«.
Uz ljubavnu i blues tematiku Buddy Guy u »Whiskey, Beer & Wine« dotiče se i one vezane uz alkoholna zadovoljstva pri čemu spominje još jednu blues legendu, Howlin’ Wolfa, a jedina društveno-kritična pjesma albuma je dobra »Crazy World«, psihodelični blues s elementima soula pljuvački raspoložen prema dvoličnim političarima i beskrupoloznim kapitalistima koji će nam, »još malo pa prodavati i zrak kojeg udišemo«.
Navodno je Muddy Waters na samrti Buddy Guyu s kojim je svirao više od dvadeset godina poručio da »sačuva taj prokleti blues« što maestro Guy vrlo kvalitetno i radi, a »Born To Play Guitar« novi je doprinos tome i nedvojbeno album koji mora preslušati – i to nekoliko puta – svaki pravi blues zaljubljenik.

 

Zaslužan za Cream

Eric Clapton nazvao ga je najboljim živućim gitaristom i dodao da je on za njega bio ono što je Elvis bio drugim glazbenicima, a upravo nakon što je odgledao jedan koncert Buddyja Guya Claptonu je sinula ideja za osnivanjem blues super grupe pa je tako nastala grupa Cream, prva velika super grupa rock glazbe. Unatoč iznimnom sviračkom umijeću, Buddy Guy godinama je tek bio studijski glazbenik koji je svirao na albumima i koncertima drugih gitarista kao što su Muddy Waters, Howlin’ Wolf, Little Walter, Sonny Boy Williamson i ostali. Njegova samostalna karijera počela je tek kasnih osamdesetih kad u svjetskim razmjerima dolazi do obnove bluesa, a pažnju na njega i njegovo umijeće najčešće je skretao Eric Clapton.

Komentari

komentara