Sjajnim koncertom u lipnju ove godine zagrebački rock sastav Psihomodo pop dostojno je obilježio 35 godina od osnutka te još bitnijih 30 godina od svog debitantskog albuma, odlične ploče »Godina zmaja« koja nedvojbeno spada u red ponajboljih debitantskih albuma hrvatskog rocka.
To da ljeto u ovim krajevima uvijek obiluje bizarnim događajima, sumanutim izjavama i pojavama što često graniče sa zdravim razumom, nije neka novost. Sasvim je uobičajeno i da je ljetni cirkus uvijek barem dijelom povezan s Markom Perkovićem Thompsonom, ali da će se neke od najluđih bizarnosti ovoga ljeta događati oko i zbog glazbenika teško je bilo očekivati.
To je bilo – to. Calexico u Rijeci. Američki bend, nazvan po istoimenom gradu u Kaliforniji čiji je identitet najuže vezan za njegov položaj na meksičkoj granici, koji pjeva upravo o besmislenosti te i svih ostalih granica i potrebi stapanje kultura zasvirao je na prostoru na kojem se nekada grad na Rječini dijelio na dva grada u dvije različite države.
Još ti nije kasno da se odaš cugi pustiš ženu i djecu u tugi da postaneš još jedan od mnogih koji sve zna i držiš govore po kafanama
Luda i ponekad besmislena brzina današnjeg života, pogotovo onog medijskog, često nas izbaci iz tračnica pa zaboravimo i neke važne dane, obljetnice, rođendane dragih ljudi. Ovaj put se ne radi o osobi nego o – novinskom prilogu, upravo ovom kojeg držite u rukama.
Neki dan mi je prijatelj, inače poznati riječki glazbenik, poslao jednu poveznicu (a lažem, prvo smo buljili u njegov pametni telefon) i mogu reći da ne znam jesam li bio toliko iznenađen. Ne znam ni je li nas svojevrsna dekadencija do te mjere zatupila da smo donedavno nemoguće zamijenili za usputno. Ustvari, pitao sam se gdje mi je nestalo ono dječje čuđenje. Europski odbor za istraživanja u suradnji sa Sony
Sea Star festival za manje od mjesec dana u Istru dovodi Prodigy i Fatboy Slim, uz još niz eminentnih imena strane i domaće urbane glazbe, a uzduž naše obale tijekom ljetne sezone dogodit će se još čitav niz glazbenih festivala s više nego respektabilnim izvođačima elektronske, rock, pop i ostale muzike, kao i pojedinačnih koncerata nekih od najvećih glazbenih imena.
I have watched independent record stores evaporate all over America and Europe. That’s why I go into as many as I can and buy records whenever possible. If we lose the independent record store, we lose big. Every time you buy your records at one of these places, it’s a blow to the empire – Henry Rollins.
Čim sjednu u auto, koliki god da je pred njima put, on prstom krene put radija, a ona brzo, najčešće brže, put mobitela.
U čijem se ormaru krije duh Davida Bowieja iz potresnog spota »Lazarus«? Kad ovaj svijet napuste veliki umjetnici u glazbi ostaje praznina i strah da tu prazninu u današnjem materijalnom i korporativnom sustavu vrijednosti nitko drugi neće popuniti na približno isti način. Naš je gubitak ogroman, a glazbena industrija samo industrija, koja trči za profitom.
Oni: Dobar dan, mi imamo novu, pjesmu, spot, album, člana benda, pa ako biste napisali nešto o tome… Ja: Dobar dan, nema problema, evo, poslat ću vam nekoliko pitanja, a vi mi pošaljite nekoliko fotki pa ćemo se dogovoriti. Oni: Aha, super, može, ali nemamo baš fotki… Ja: Nemate fotki? Kako to mislite – nemate fotki?! Pa ne možemo objaviti intervju bez fotografije benda…
Odabrati nekoliko pjesama koje daju presjek Cohenova stvaralaštva jedan je od najtežih zadataka koje sam ikada imao. Čovjek je imao takvo stvaralaštvo i toliki opus, da se radi o Sizifovu poslu.
Ništa nema bolje od optimističnih poteza u neoptimistična vremena. Zapravo tad su oni najdragocjeniji.
Otišao Prince. Kao da nije bilo dovoljno što je 2016. uzela Davida Bowieja i Keitha Emmersona, probudili smo se jedno jutro i shvatili da ni malog čarobnjaka više nema.