Činjenicu da se ove godine obilježavaju puna četiri desetljeća od pojave albuma »Wish You Were Here« uočili su već ne samo fanovi grupe Pink Floyd i zaljubljenici u rock glazbu, već i svi koji prate zbivanja u suvremenoj umjetnosti.

Naime, tom su pločom ovi londonski rock glazbenici definitivno progresivni i psihodelični rock približili širem tržištu, a to znači i znatno većem broju slušatelja omogućivši time i svim ostalim ozbiljnijim rock autorima da ponude glazbu i tekst koji su više od (pre)jednostavnih pitkih refrena i »voli me/ne voli me« tema.

Štoviše, naslovna tema, kao i divna »Shine On You Crazy Diamond« tijekom protekla četiri desetljeća postali su rock klasici pa je prepoznati ih i znati o čemu govore, gotovo pa stvar opće kulture. Doda li se tome i podatak da album »Wish You Were Here« gotovo svi članovi grupe Pink Floyd smatraju svojim najkompleksnijim i najdražim albumom, onda je jasno da deveti studijski rad ove kultne rock skupine spada u red onih albuma koji u povijesti rock glazbe imaju mjesto vrlo bitnih međaša.

Album s četiri pjesme

»Wish You Were Here« u stihove i glazbu je pretočena priča o samoj grupi i tome što su proživjeli od trenutka kada su pred deset godina osnovani u Londonu, a desetogodišnje iskustvo borbe s predstavnicima glazbene industrije kojima je u prvom planu samo zarada poslužilo im je za niz dobrih stihova kojima su uspješno upozoravali na negativnosti potrošačkog društva svog doba, kao i na dramatične posljedice koje jedno takvo ka zaradi usmjereno društvo može ostaviti na čovjeka, pogotovo psihički labilnijeg.

Naravno, pri tom su u prvom planu imali sudbinu svog pjevača i člana osnivača, već tada kultnog Syda Baretta koji zbog psihičkih problema s njima nije bio već sedam godina, ali su oni itekako priznavali njegov utjecaj i cijenili njegov doprinos te mu i posvetili cijeli ovaj album koji je po tom kritično-društvenom tematskom okvirom s naglaskom na psihu čovjeka bio sjajan nasljednik svog mega uspješnog prethodnika »The Dark Side of the Moon«, a po mnogočemu je najavljivao briljatni »The Wall« koji se polako stvarao u Rogeru Watersu.

Deveti studijski album grupe Pink Floyd kompozitorski i idejno je stvaran tijekom turneje kojom su 1974. godine po Europi predstavljali ploču »Dark Side of the Moon«, a sniman je s razmacima zbog koncertnih nastupa od siječnja do srpnja 1975. godine u čuvenim londonskim Abbey studijima. Objavljen je 15. rujna 1975. godine i odmah osvojio prva mjesta u Engleskoj i SAD-u postavši njihov prvi album kojemu je to uspjelo.

Taj rezultat na vrijednosti dobiva već pri samom pogledu na popis pjesama albuma jer s ukupno pet pjesama – bolje rečeno četiri jer je uvodna »Shine On You Crazy Diamond« podijeljena na dva dijela kojima počinje i završava album – teško se mogao očekivati komercijalni uspjeh u trenutku kad su klasične LP ploče nudile po minimalno desetak skladbi dugih 3-4 minute, a ne četiri skladbe s po desetak minuta trajanja! No, to što je ponuđeno bilo je toliko dojmljivo da su odjednom gitaru Dave Gilmoura i stihove Rogera Watersa slušali ne samo »čudaci intelektualci« u svojim studentskim sobama, već i obični cure i dečki na plažama i u kafićima!

Sjećanje na Syda Barretta

Otuđenost, psihičke krize i bolesti, degradacija temeljnih ljudskih vrlina te kriza međuljudskih odnosa glavne su mane društva o kojem govore Pink Floyd, a da bi te ideje što uspješnije istakli odlučili su na album uključiti i sjećanje na genijalnog i suludog Syda Barretta čija im je sudbina – točnije njegova psihička bolest – idealno poslužila kao simbol svega negativnog što u tom svijetu može zadesiti kreativnog pojedinca.

Upravo stoga posvetili su mu temeljnu pjesmu albuma, sjajnu »Shine On You Crazy Diamond« koja ukupno traje gotovo 26 minuta, a na ideju da bude podijeljena na dva zasebna dijela kojom će cijeli album biti otvoren i zatvoren došao je Roger Waters. Gilmour je bio protiv toga, ali ostalima u grupi se ideja dopala pa su učinili kako je Waters predložio.

Druga pjesma ovog albuma, ujedno i posljednja na B strani, na jedan je način bila logičan nastavak priče o tužnoj sudbini Syda Barretta. Riječ je o pjesmi »Welcome to the Machine« kojom Waters žestoko kritizira tadašnju glazbenu industriju koja od glazbenika traži ponajprije zaradu i ne obazire se na to što bi oni iskreno željeli izraziti kroz svoju glazbu. Cilj je imati hit i zaraditi, ispravno su Floydi zaključili još 1975. godine u pjesmi »Welcome to the Machine«, pjesmi koju glazbena industrija, logično, nije voljela, a isti je stav imala i prema prvoj pjesmi na B strani, temi »Have A Cigar« kroz koju su šefovi koji su vladali u tadašnjim diskografskim kućama i prikazani kao skorojevići koji i ne slušaju to što glazbenici snimaju. Zanimljivost ove pjesme je i u tome što je pjeva britanski folk pjevač Roy Harper čime ova pjesma uz »Great Gig in the Sky« s albuma »Dark Side of the Moon« spada u jedine dvije pjesme u cjelokupnoj diskografiji grupe u kojima glavni vokal ima netko drugi.

Jedan od zaštitnih znakova grupe

Najčuvenija pjesma s ovog albuma ipak je maestralna »Wish You Were Here« u kojoj Waters na majstorski način iznova u igru vraća priču o Sydu Barrettu, ali govori i o sebi, svom karakteru, vremenu u kojem živi i otuđenosti među ljudima. Akustične gitare kao temeljni glazbeni izraz ove pjesme lijepo oslonjene na country zvuk nedvojbeno su utjecale na njenu ogromnu popularnost te pripomogle rastu slave i same grupe. »Wish You Were Here« je sve do 1979. godine i pojave pjesme »Another Brick in the Wall« bile neupitno najveći hit grupe Pink Floyd, a do danas je ostala jedan od zaštitnih znakova, praktički sinomima grupe jer kad kažete »Wish You Were Here« to je isto kao i da kažete – Pink Floyd. Naravno, isto se može reći i za ovaj sjajni album koji je, u odnosu na ranije radove grupe, daleko pitkiji i slušljiviji pa je uvelike pripomogao proboju kvalitetne rock glazbe u srednjestrujaške glazbene tokove podigavši time opće standarde kvalitete. A sve to sve zahvaljujući onom »ludom dijamantu« koji i dalje sjaji i sjajit će dok se god bude slušala rock glazba. Zaista – Wish You Were Here.

Komentari

komentara