Metal bendovi imaju najvjernije fanove. Pokazala su to razna istraživanja i ankete, a da je tome tako, redovito potvrđuju i koncerti, pa i oni u Rijeci, na kojima domaći i strani metal bendovi okupljaju brojnu publiku.

O metal glazbi, metalcima i stereotipima, o publici grada u kojem djeluje U.M.Ri. ili Udruga metalaca Rijeka, i sličnim temama razgovarali smo s članovima riječkih grupa koje će nastupiti na drugom Dark »O« Metal Festu u Harteri – Lukom Petrovićem iz Ashes You Leave, Dorianom Pavlovićem iz Monoxa, Danom Kulišićem iz Cut The Cord te Predragom Vojvodićem iz Mutilated Evilutiona.

Stil života

Prema istraživanju u časopisu Self and Identity, obožavatelji heavy metal glazbe iz 1980-ih bili su mnogo sretniji u mladosti i danas bolje prilagođeni od svojih vršnjaka koji su slušali drugu vrstu glazbe. Možete li se složiti s ovim istraživanjem?

LUKA: Metal nije samo glazba nego i stil života. Bez obzira na neke predrasude, većina ljudi koja sluša taj tip glazbe je jako pametna i najčešće visokoobrazovana. Kada odrastate u društvu gdje su teme glazba, politika, ekonomija, filmovi i knjige, vjerojatno je da ćete odrasti u prilagođeniju osobu. Mislim da fanovi metala smatraju da su imali sretnije djetinjstvo prvenstveno zbog načina na koji je to djetinjstvo provedeno. Teško je žaliti za »greškama« iz djetinjstva kada je ono provedeno u odlasku na koncerte i druženju s ljudima među kojima si se osjećao dobrodošao i kao dio zajednice.

DORIAN: Vjerujem da je taj lifestyle utjecao na razvoj naših ličnosti pa je moguće da nas je metal učinio boljim i sretnijim.

DAN:I sami slušamo takvu glazbu, i većina ljudi koje sam upoznao kroz godine, a slušaju sličnu glazbu kao i ja, su ne samo puno realniji i bolji u shvaćanju stvari, nego i bolji ljudi.

Australski znanstvenici su došli do zaključka da slušanje heavy metala, punka, hardcorea ne pojačava ljutnju, već suprotno – smiruje slušatelje. Što biste vi rekli – zašto?

LUKA: Glazba je poput ispušnog ventila. Moglo bi se donekle usporediti i s ljudima koji treniraju kontaktne sportove, a većina ih je u privatnom životu smirena i neagresivna.

DORIAN: Metal glazba i koncerti daju smjer i ventil toj ljutnji i frustraciji koja se nakupi u svakome. Odlazak na metal koncert i slušanje te glazbe daje ljudima priliku da se ispušu na način koji nije destruktivan, ali je definitivno isrcpljujući, od headbanginga, mosh pitova do skakanja… Doživiš svojevrsnu katarzu i olakšanje bez toga da te ljutnja pojela ili se nastavila nakupljati u tebi unedogled.

DAN: Ne kaže se uzalud: »Čemu terapija kad postoji hardcore«. Slušanje agresivne muzike, kao i plesanje, pogo na koncertu, izbacuje iz čovjeka sve negativne emocije. Živcira li vas vlast, sistem, obitelj, ljudi oko vas? Lakše ćete to izbaciti kroz sistem slušajući takvu muziku nego laganu, opuštajuću. Ali, sto ljudi, sto ćudi, tako da – kako se kome sviđa. Uglavnom, ljudi koji slušaju agresivnu glazbu ponašaju se mirnije i prihvatljivije u društvu od većine ljudi.

PREDRAG: Metal glazba ne pojačava ljutnju nego puni baterije i diže raspoloženje, samo treba paziti da se odabere pravi žanr, jer i u metalu ima smeća.

Neka su istraživanja pokazala da su ljudi koji slušaju metal kreativni, ne vole autoritete, imaju potrebu biti drukčiji, otvoreni su, ali često i povučeni. Što vi kažete?

LUKA: Aktivno slušanje bilo koje vrste glazbe ili sviranje potiče kreativnost u svim sferama života, kod metalaca i metalki je to možda malo izraženije jer se metal na neki način živi. Metal je 80-ih i 90-ih bio jako sličan punku ili rocku kada su nastajali, odnosno bio je uz glazbu i bunt i revolt kako protiv autoriteta, tako i protiv sistema. Ne mislim da su ljudi koji slušaju metal povučeni. Možda ih okolina tako doživljava jer ih se često izolira u društvu. Mislim da su metalci puno otvorenije osobe i prema drugim ljudima, i prema drugoj glazbi.

DORIAN: Metal je vrsta glazbe koja zahtjeva da se slušatelj posveti kako bi čuo i samim time doživio sve što se nalazi u jednoj metal pjesmi. Dobar metal bend će jako teško služiti samo kao pozadinska buka. Naravno da metalci ne vole autoritet, metal je glazba koja u srži traži nove poglede na svijet i nove odgovore na pitanja, dok autoritet guši kreativnost i propitivanje svijeta koje nije unutar unaprijed zadanih parametera.

DAN: Metalci jesu kreativniji, u svakom slučaju. Tu sad možemo govoriti o, recimo, tinejdžerima koji slušaju metal. Metal je nekada davno bio takav žanr, mladi ljudi koji su slijedili taj put otvoreno su odbacivali autoritete školstva, posla, uglavnom sve što se od njih očekivalo, naročito ako su rođeni u konzervativnoj obitelji. O otvorenosti i povučenosti se da diskutirati, jer kao i svugdje, i među metalcima postoji različitih karaktera. Neki su otvoreni, vole bit u centru pažnje… Neki su zatvoreni, povlače se u svoj svijet gdje je njima dobro, ne vezuju se toliko uz društvo… Ima mnogo različitih karaktera, kako rekoh. Ali da, svi imaju potrebu biti drukčiji od običnih, normalnih ljudi, to i jest cilj toga žanra.

PREDRAG: Metal glazba sama po sebi iskače iz mainstream normi jer je puno kompleksnija. Zato ljudi koji slušaju takvu glazbu i jesu kreativni, ali ne nužno i povučeni, nego jednostavno puno prije nađu sebe pa po tome i biraju društvo.

Učeni glazbenici

Koji vam stereotipi koji se vežu uz metal glazbu najviše smetaju?

DORIAN: Da su metalci uglavnom narkomani, probisvijeti i neobrazovani šljam te da metal glazba nije ništa više od puke buke.

DAN: Uglavnom mi smetaju izjave poput: sotonisti, prljavci, narkomani, niškoristi, propalice itd. Rijetko će tko od običnih ljudi zastati da popriča s metalcem i nauči što je to, malo poslušati dublje značenje nekih pjesama, pogledati neki dokumentarac, upoznati se s njihovim životom. Ljudi su takvi da će rađe osuđivati nego naučiti nešto novo. Njima je to obično drndanje i lupanje po instrumentima, a pokušati im objasniti da su ljudi koji sviraju metal učeni glazbenici, to je uvreda današnjim mainstream pop kvazifolk »umjetnicima«.

PREDRAG: Meni smetaju religijski polarizirani žanrovi, ali opet to je sve stvar ukusa.

Što biste rekli današnjim tinejdžerima – zašto je dobro slušati metal glazbu i slične žanrove?

LUKA: Naučiti ćete jako dobro engleski i poslušat ćete jako puno kvalitetne glazbe!

DORIAN: Metal nije plitka glazba i trudi se uvijek naći nove načine za izražavanje te postavlja pitanja i ukazuje na stvari koje se drugi žanrovi ne usuđuju izreći, barem ne u istoj mjeri. Ne želim reći da je metal cijepljen protiv zatucanosti i površnosti, ali ipak su neke teme svojstvene metalu više od ostalih žanrova.

DAN: Ne bih to svima rekao, svatko ima pravo slušati što god hoće, ali tinejdžerima koji slušaju metal i slične žanrove i podžanrove rekao bih ima da s tim nastave jer ipak kad malo odrastu, i oni će biti punopravni članovi ove scene koju držimo na okupu, koja nas spašava od potpunog ludila običnog svijeta i očiju zamazanih reklamama i medijima.

PREDRAG: It’s good for you!

Rijeka je broj jedan

Metal bendovi poznati su i po super vjernim obožavateljima. Prema vašim iskustvima, koji grad ima najbolju (metal) publiku?

LUKA: Bez uvrede ostatku Lijepe Naše, ali Rijeka je tu broj jedan. I pod time ne mislim samo na posjećenost koncerata nego i na podršku lokalnim bendovima i lokalnoj sceni. Rijeka možda više nije grad rocka, ali je definitivno bila i jest grad metala.

DAN: Trenutno mogu reći da je u Rijeci najbolja metal publika za undergound bendove koji dolaze ovamo. Nekoliko većih imena koja su došla u Rijeku napunila su naše male prostore i vidjelo se zašto Rijeku zovu »gradom rocka«, ali imamo malo prostora za napraviti nešto veće. Dark »O« Metal Fest u Harteri jedini je veliki događaj ove sezone, što se tiče metala. Ali za velike bendove, najbolje sam se zabavio u Zagrebu, gdje sam dolazio na pretrpane dvorane kapaciteta nekoliko desetaka tisuća ljudi.

PREDRAG: Mi smo do sada samo svirali u Rijeci, ali od onog što smo gledali na koncertima, naša, riječka publika je najbolja.

Kad je već spominjemo, što možete reći o riječkoj publici?

DORIAN: Riječka publika je vjerna publika, ali teško je doprijeti do nje, možda zbog toga što imaju visoke standarde ili možda zbog toga što su zasićeni bendovima… No jednom kad ih osvojite, pratit će vas do pakla i natrag (smijeh).

DAN: Riječka publika je zakon. Dolaze na koncerte, skaču na pozornicu, dižu ruke, urlaju, vidi se da žele uživati u životu i u glazbi, a nama je izuzetno drago kad vidimo da publika dobro reagira ne samo na naš bend, nego i na druge bendove. Skidam im kapu, plaćaju ulaznice iako su vidjeli neki bend više puta, podržavaju scenu i čine dobru zabavu još boljom.

PREDRAG: Riječka publika je jako vjerna i pomalo se vraća na ono da je Rijeka nekada imala najjaču scenu u Jugi.

Emocija u akciji

Što je najbolje što su fanovi napravili za vas?

LUKA: Nevjerojatno mi je bilo prvi puta vidjeti ljude koji imaju tetovaže sa simbolom grupe Ashes You Leave. Na to se nikada neću naviknuti. A najljepše? Pa radije najčudnije: Ashes You Leave kartica za Magic the Gathering je sigurno u Top 3, a i auti sa simbolima benda su tu negdje… Od jednog fana iz Njemačke smo za petnaestu godišnjicu dobili stvarno lijepi poklon. Svima nam je poklonio personalizirane majice.

DORIAN: Za nas su fanovi skakali sa stagea, razbijali glave i nastavljali skakati i dalje (smijeh). Uvijek je divno vidjeti tako sirovu emociju u akciji jer nam je to najveća potvrda našeg rada, njihov način da nam kažu da smo napravili nekakav pomak u njima glazbom koju sviramo i nema ljepšeg osjećaja od toga.

DAN: Fanovi? Ne bismo ih baš tako nazvali, ne baš fanovima, jer to su ljudi poput nas. To su naša braća i sestre, mi smo dio jedne velike obitelji koja održava ovu scenu i bori se da opstaje. Najbolje što su ikad napravili za nas je definitivno bilo ono kad su svi glasali za nas i osigurali nam pobjedu na 35. Ri Rocku, za što smo im neizmjerno zahvalni. I nadamo se da ćemo ih opet susretati na drugim koncertima jer ipak se borimo za sebe, za nas, za naš mali svijet gdje svi mi živimo u sigurnosnom zagrljaju rock scene.

Komentari

komentara