Hvaljena zagrebačka grupa Chui koja uspješno spaja klupsku glazbu s jazzom, elektronikom i rock ‘n’ rollom i opravdano nosi titulu jednog od najuzbudljivijih sastava na domaćoj glazbenoj sceni iza sebe ima tri nosača zvuka: »Chui«, »The Second Arrival« i »Third Sun From the Stone«.

Nedavno su nastupili na Velvet Festivalu, a 2. rujna gosti su Dimensions Festivala. Novine oko benda otkrio nam je frontmen ovog kvarteta Toni Starešinić.

Karta i stolica više

– Odsvirat ćemo presjek materijala sa sva tri albuma i neke nove stvari. Sviramo naravno u kvartetu. S basistom Konradom Lovrenčićemu i bubnjarom Ivanom Levačićem uz saksofonistu Vojkana Jocića i mene sviramo već više pola godine i polako pripremamo nove materijale za novi album. Obično se na festivalima svira nešto kraće jer nastupa više bendova iste večeri pa iz repertoara maknemo laganije stvari tako da nema predaha, kako za publiku, tako ni za nas.
Chui
Hoćete li u ostatku ljeta imati još dosta koncerata?
– Nedavno smo nastupili na Changer festivalu u Šibeniku, Velvet smo spojili s Pula Jazz Festivalom i Plavicom na Cresu. Onda se opet vraćamo u Pulu na Dimensions, pa smo kasnije i u Zagrebu, pa u Ivanić Gradu. Inače skupimo nekoliko nastupa mjesečno što uopće nije loše s obzirom na to da sviramo alternativnu instrumentalnu glazbu. Volio bih da je svirki i više ali svi u bendu sviramo na sto strana jer se svi profesionalno bavimo glazbom i živimo od nje pa se malo teže uskladiti. Koni svira s Kriesom, Elementalom, Mixed Up Mary, Levi s Natali Dizdar, ABOP-om, Kriesom, Pridjevima, Vojkan sa Zvjezdanom Ružićem, Lukom Veselinovićem, Brunom Mičetićem i Bornom Šercarom, a ja s Mangrooveom, At Easeom i Edom Maajkom. Pa sad ti to probaj sve posložiti.
Prošlog mjeseca upustili ste se u još jednu, treću avanturu s Jazz orkestrom HRT-a, na Ljetnoj pozornici Bundek. Zbog čega volite surađivati s ovim orkestrom?
– To je zbilja odličan program, jako sam ponosan što sam dio te priče. Hvala dirigentu Andreasu Marinellu što nas je pozvao na suradnju. Aranžeri Luka Žužić, Joe Kaplowitz i Andreas Marinello su napisali fenomenalne aranžmane i poseban je doživljaj to izvoditi. I publika je to prepoznala i za sve se dosadašnje nastupe tražila karta i stolica više.
Jedan od vaših zajedničkih koncerata je snimljen i ove će jeseni biti objavljen u obliku albuma. Što će se naći na tom materijalu?
– Koncert održan 1. ožujka u Muzeju suvremene umjetnosti je snimljen za emisiju »Vrijeme za jazz«, a onda smo posebno u studiju Bajsić na HRT-u snimili i materijal koji će biti objavljen kao album. Na njemu će se naći kompletan materijal koji izvodimo i na koncertima. Nakon objave albuma, definitivno ga planiramo promovirati koncertima, što više to bolje.

Novi materijali

U grupi Chui sviraju glazbenici čije su izvođačke i stvaralačke biografije vrlo bogate i šarolike. Je li upravo ta raznovrsnost razlog i uzrok uspješne glazbene priče grupe Chui?
– Sigurno da jest, svaki glazbenik koji je svirao u Chuiu donio je nešto svoje u bend i obogatio zvuk pa tako svaki album zvuči drugačije i svi glazbenici imali su prilike dati svoj pečat, a mnogi od njih imali su i priliku sebe nadograditi, bilo da su prvi put snimali svoje instrumente s efektima ili da su bili postavljeni u drugačijem kontekstu nego što su do sad svirali. I cijela filozofija benda je da se mijenja i donosi svaki put nešto novo i da nikad ne stoji na mjestu. Glazba je uvijek bila na prvom mjestu.
Chui
Radite li na novim pjesmama? Što se kuha u vašoj kreativnoj radionici ovog ljeta?
– Ovog ljeta nek’ prvo preživimo ove vrućine. Pa se tako trenutno ništa ne kuha nego se otapa led (smijeh). Početkom jeseni u planu nam je polako započeti sa snimanjem nekoliko novih stvari. E ipak da, ovog ljeta se u studiju miksa nova pjesma koju smo snimili s Borisom Štokom koji je nakon Quasarra krenuo u solokarijeru. Boris nam se javio kao je čuo pjesmu s Josipom Lisac kako bismo i s njim napraviti suradnju za njegov novi album. Uskoro će i ta pjesma ugledati svjetlo dana.
U medijima se o grupi Chui često piše kao o jednom od najuzbudljivijih sastava na domaćoj glazbenoj sceni. Što biste vi rekli, što je to uzbudljivo u vašim pjesmama?
– Meni je to uzbudljivo svirati, volim tu energiju, prljavi sound, sprženi groove, Vojkanove jazz majstorije, Levijevo »bacanje na glavu«, Konijevo »kopanje dubina«…
Spomenuli ste Josipu Lisac s kojom ste se ove godine udružili u pjesmi »Tebi putujem«. Što je Josipa donijela grupi Chui, a što grupa Chui legendarnoj Josipi?
– Prije svega ona je nama donijela glazbu, donijeli smo i mi njoj glazbu i u tome je cijela priča. Ona je nastavila samo ono što je i do sad radila cijelu karijeru, mi isto i našli smo se na glazbenom križanju, svatko je došao iz svojeg smjera i donio svoje što ima sa sobom i desila se pjesma. Publika je zapravo dobila najviše.

Chui ili čuj nosi jasnu poruku slušatelju

Zašto, otkud ime Chui?
– Čuj, pa to je riječ koja se dosta često izgovara. Moraš čut’, da bi vjerovao (smijeh). Sad za ozbiljno, Chui ili čuj nosi jasnu poruku slušatelju i u tome je cijela poanta. Usput zvuči kao ime koje bi dao nekom slatkom biću iz svemira i tu je krenula priča s maskotom benda, malim Chuiem koji je onda vrlo prigodno dobio šest velikih ušiju, a kasnije kad sam otkrio da Chui na staroafričkom svahili jeziku znači leopard, mali Chui je dobio i rep. Ali očito nije slučajno da sam uletio na svahili teritorij. Mnogi američki jazz glazbenici ranih 70-ih sebi su davali umjetnička imena baš po svahiliju pa je moj omiljeni klavijaturist Herbie Hancock sebi dao ime Mwandishi i njegov bend iz te faze zvao se Mwandishi, a to mi je jedan od najdražih bendova i definitivno bend koji je puno utjecao na Chui.

Komentari

komentara