Okretanje Cyndi Lauper country glazbi na njenom 11. studijskom albumu i nije nešto tako neobično jer je ova glazbenica u više od tri desetljeća dugoj karijeri već imala izleta u različite glazbene izraze pa se tako bavila filmskom glazbom (»Goonies«, 1986.) bluesom (»Memphis Blues, 2010.) i glazbom za mjuzikl (»Kinky Boots«, 2013.).

Tim više što je prije no što je postala netko i nešto, tamo još početkom osamdesetih, bila pjevačica u rockabilly bendu Blue Angel. No, za razliku od Stevena Tylera, frontmana Aerosmitha koji također priprema country ploču, ali mahom sa svojim pjesmama, Lauper se opredijelila za obrade njoj jako dragih pjesama zahvativši pri tom ponajviše pjesme stvarane pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, dakle pjesme koje su slušali njeni roditelji.

U skladu sa svime što je dosad radila, nije se tek samo predala countryju, već mu je u nepunih četrdesetak minuta albuma dala poznatu notu ekscentričnosti i neobičnosti potvrdivši time još jedno inteligentno i zanimljivo skretanje (detour znači otprilike to, zaobilaženje, zaobilazni put) i traženje nečeg novog u nečem starom.

Od ponuđenih 12 pjesama nedvojbeno su bolje balade u kojima uz tihu i nježnu glazbu prepoznatljivi vokal Cyndi Lauper dolazi do pravog izražaja, pogotovo u sjajnim izvedbama »Misty Blue« koju je 1976. godine proslavila Dorothy Moore, čuvenom Skeeter Davis hitu »The End of the World« te posebno zaista izuzetnoj verziji »I Fall To Pieces« na kojoj bi joj čestitala i sama Patsy Cline uz koju se ova divna ljubavna pjesma veže. U ovu skupinu ide i »Night Life« u kojoj je puno više jazza no country ozračja, a kao gost briljira Willie Nelson čiji je promukli glas idealan za ovu luzersku pjesmu. Štoviše, visoki alt Cyndi Lauper u ovoj pjesmi baš ne paše pa je »Night Life« jedna od onih pjesama u kojima je gost bolji od domaćina. U srednje brzim pjesmama Lauper se što više želi približiti starinskom zvuku što joj donekle uspijeva u »Walkin’ After Midnight« i »Heartaches by the Numbers« a u potpunosti u naslovnoj »Detour« u kojoj joj odlično pomaže Emmylou Harris te u »I Want to Be a Cowboy’s Sweetheart« gdje joj u fešti sa sa starinskim instrumentima glasom pomaže Jewel pa zajedno i – jodlaju! U ove dvije skladbe Cyndi Lauper iskazuje i njoj poznatu dozu duhovitosti koristeći svoje gošće da bi stvorila što bolju atmosferu, a vrhunac tog pristupa nedvojbeno je »You’re the Reason Our Kids Are Ugly« u kojoj ovu klasičnu »svađalačku« pjesmu koju su stvorili Loretta Lynn i Conway Twtty izvodi u duetu s Vinceom Gillom koji joj savršeno odgovara pa bez muke uspijevaju izmamiti smiješak prenoseći nam tipičnu duhovitu bračnu svađu.

No, nije country samo zabava, pokazuje Lauper izborom prve i posljednje pjesme. »Funnel of Love«, hit Wande Jackson iz 1961. godine, obrađen je namjerno bez nekog posebnog dodira country zvuka kako bi se pokazalo da country pjesma može živjeti u funky i okvirima elektronike, a završna »Hard Candy Christmas«, čuvena u izvedbi Dolly Parton, na ovom je albumu otpjevana u dvoglasju Cyndi Lauper i Alison Krauss i nudi dovoljno realizma i sentimentalnosti kako bi poručila kako se kroz country pjesme često na umjetnički uspješan način govorilo o svemu što čini život. Album je, naravno, snimljen u Nashvilleu, a producentski posao odradio je Tony Brown. »Detour« je vrlo dobo primljen i na Billboardovoj ljestvici country albuma došao je do četvrtog mjesta, a na ljestvici 200 najprodavanijih albuma skočio je do 29. mjesta. Očigledno, Cyndi Lauper nije skrenula s puta. Naprotiv, svom bogatom opusu započetom još 1983. godine sjajnim albumom »She’s So Unusual« dodala je još jednu vrijednu postaju do koje svakako valja skrenuti kako bi se i dalje uživalo u glazbi ove neobične pjevačice koja, iako se najčešće želi samo zabavljati, često čini i puno više od toga.

Komentari

komentara