Kad su Clutch u ljeto 2016. po prvi put dolazili na ove prostore organizator je procijenio da će Močvara s kapacitetom od petstotinjak ljudi biti dovoljna, no rasprodana je u par dana, a onda se isto dogodilo i nakon što je koncert prebačen u tri puta veću Tvornicu.

Ljubav Zagreba i stoner rockera iz Marylanda rođena je već tom činjenicom i kulminirala koncertom sjajne atmosfere koji je band istaknuo kao jedan od najdojmljivijih u posljednje vrijeme. Logično je stoga da je Zagreb izabran kao jedini datum u regiji za promociju izvrsnog novog albuma „Book Of Bad Decisions“ popraćenog kritičarskim aklamacijama i sjajnim odzivom publike. Prodaja albuma već dugo nije mjerilo uspješnosti nekog benda, ali da jedna prilično dobro čuvana glazbena tajna za širu publiku dogura do 13. mjesta ljestvice najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji i do 16. na Billboardovoj listi, kao što je to s „Book Of Bad Decisions“ slučaj, nije mala stvar.

Clutch

Da odmah razriješimo dilemu, sinoćnji koncert u dupkom punoj Tvornici nije imao onu tenziju i nisu frcale iskre naelektrizirane atmosfere kao na onom otprije dvije i pol godine. Naime, ovo nije bio koncert po konceptu najvećih hitova, bend je prije svega došao promovirati novi album s kojeg je izvedeno čak šest pjesama.

Clutch su od 17 pjesama u nešto manje od sat i pol nastupa odsvirali svega tri s prvih devet albuma,  redom sjajne koncertne favorite „Electric Worry“, „Spacegrass“ i amblematsku „The Mob Goes Wild“. Nadalje, Clutch praše – ‘ajmo reći – žestoki stoner rock iz kojeg izviru blues i punk utjecaji, pa čak i rock psihodelija. Takva glazba ne trpi tiho slušanje, s Clutchom na pozornici je prirodno i gotovo obligatorno da vas razglas otpuhne i da vam danima zuji u ušima, a zvuk u Tvornici je ovaj put bio poput kvalitetnog kućnog hi-fi sustava, dobro ugođen, ali glasan – da malo karikiramo – kao na kakvom plesnjaku u domu umirovljenika.

Clutch

Ako apstrahiramo navedene datosti jučerašnjeg koncerta, četvorka koja iza sebe ima 27 godina karijere i milijune kilometara na turnejama, zagrebačkoj publici u sjećanje je ostavila još jedan dojmljiv nastup. Prije svega, Clutch su uživo, glazbeno gledajući, beskrajno nepretenciozan i zabavan bend, mnogo zabavniji od recimo smrtno ozbiljnog (šminkerskog) artizma The Queens Of The Stone Age prema kojima se u stoner rocku gotovo sve ravna.

Oni su nešto poput AC/DC ili Ramonesa: ako znate jednu pjesmu, znate otprilike kako zvuče sve ostale. Ali, baš kao i kod tih legendi jednostavna formula je toliko neodoljiva da je nepoderiva. Stvar je u nijansama, malim pomacima koji dosta govore o širini i glazbenoj inteligenciji ovih veterana, baš kao u slučaju „In Walks Barbarella“ s novog albuma koju su sinoć izveli na bisu.

Snažan gitarski rif je tu, autoritativni glas Neila Fallona također, ali na tu tvrdu bazu dodana je duhačka sekcija i funky bas i stvari postaju tako različite, a tako iste u unikatnom – nazovimo to tako – stoner soulu kojeg se ne bi posramili ni Rocket From The Crypt iz najboljih dana.

Pozornicom, ispred samozatajnih ali izvanrednih instrumentalista, dominira Neil Fallon čiji je snažni bariton jedan od najdojmljivijih vokala koji se mogu čuti na današnjoj svjetskoj sceni uopće. U svakodnevnoj odjeći, proćelav i duge brade ne izgleda kao tipična rock zvijezda, ali ima snažnu karizmu. Ni ne ponaša se kao tipična rock zvijezda na pozornici, ne poseže za tipičnim šablonama tipa „’ajmo sad svi ruke u zrak“ kako bi nabrusio publiku. On čeka trenutak da publika sama krene pa ih onda samo diskretno pogura prema zbornom pjevanju i držanju ritma pljeskanjem.

Kad smo već kod obožavatelja, da, kao i na većini rock koncerata ovakvih izvanrednih, ali nerazvikanih bendova, prevladavala je publika kojima su dvadesete godine života već dalja prošlost. I svakako je za primijetiti da se ne sjećamo tolike koncentracije dužih brada u publici na nekom koncertu kao jučer u Tvornici. Očito Clutch za mnoge nisu samo glazba, već i način života.

Sve u svemu, jedna profesionalno odrađena svirka vrijednog benda koji u kasnim godinama karijere postiže i diskografske i koncertne vrhunce. Šteta što nije bilo glasnije. Bilo bi i „opasnije“.

 

Komentari

komentara