Gwyneth Paltrow zaslužna je za niz odličnih uloga u podužem nizu dobrih filmova, ali i za već dva albuma grupe Coldplay.

Naime, Chris Martin, alfa i omega te grupe, njen je bivši suprug koji je najprije prošle godine cijeli šesti studijski album »Ghost Stories« posvetio za njega traumatičnim posljedicama raskida ljubavne i bračne veze s lijepom Gwyn, da bi potom i ove godine na sedmom studijskom albumu »A Head Full of Dreams« iznova indirektno progovorio o tome, ali ovog puta sa stajališta od ljubavnog poraza izlječenog pojedinca koji od izgubljene ljubavi pamti samo ono divno i spreman je s novom snagom krenuti u život. Terapeutska strana oba albuma jasna je već na prvi pogled, a da će do promjene u glazbi i odnosu prema ljubavnom porazu doći bilo je vidljivo već iz najava novog albuma budući da je i Martin i ostali članovi u niz intervjua isticali kako će novi album biti puno optimističniji i vedriji, kako u glazbi, tako i u stihovima, od svog hladnog, pomalo sintetičkog prethodnika iz čijih se pjesama cijedila tuga, očaj, pesimizam, besperspektivnost…

Čuda ipak postoje

»A Head Full of Dreams« nešto je potpuno drugo jer već u istoimenoj uvodnoj skladbi slušamo kako nam Martin poručuje kako misli da je prizemljio u svijet kojeg do tog trenutka nije zamjećivao, u svijet u kojem čuda djeluju, a sve to preneseno nam je uz puno ritma, prštavih a la U2 gitara, duboki bas koji nosi sve pred sobom i na pravom mjestima korišteno za stadione idealno otezanje samoglasnika koje od ove pjesme čine ne samo idealan početak albuma, već i svakog koncerta turneje kojom će predstavljati ovu ploču. Vrhunac tog pozitivnog odnosa prema proživljenoj i izgubljenoj ljubavi nedvojbeno je zaista iznimna balada »Everglow« čiji tekst jasno upućuje kako se Martin pomirio s odlaskom bivše supruge, kako više nema tuge i boli i kako joj je zahvalan za sve lijepo što su proživjeli. Svjetlo koje si mi dala vječno će gorjeti, pjeva Martin konstatirajući kako će, bez obzira na njihov rastanak, ona uvijek biti dio njega. Posebnu vrijednost ovoj divnoj pozitivnoj baladi o izgubljenoj ljubavi daje činjenica da mu u izvedbi pomaže baš ona kojoj sve to i pjeva, njegova bivša supruga Gwyneth Paltrow!

 

Pozitivan odnos

Taj pozitivan odnos prema životu čujemo potom u »Adventure of Lifetime« koja nakon funky početka kreće u disco pop rock nastavak uz opću pohvalu ljubavi kao osjećaju koji svakog čini živim. Još je bolja, dapače među najboljima na albumu, »Amazing Day«, prekrasna balada ambijentalnog ugođaja s naglašenom synth podlogom i sjajno upotrebljenim gitarama u kojoj slušamo priču o paru koji noću na krovu promatra prostranstvo svemira da bi koji tren kasnije skretanjem pogleda u oči onog drugog isti taj svemir otkrili u očima onog koga voliš. Da bi naglasio poruku o ljepoti života Martin za kraj albuma odabire dvije još optimističnije i vedrije, najprije rasplesanu »Up & Up« koja kroz naslov i krajnju poruku »Don’t Ever Give Up« (Nemoj nikad odustati) jasno određuje temeljnu poruku novih Martinovih stihova, kao što to čini i divna »Miracles«, prekrasna balada srednjeg tempa (znana još od prošle godine iz filma »Unbroken«) u kojoj grupi u još jednoj priči o vjeri u čuda gitarom pomaže Noel Gallagher, a glasom legendarna američka soul pjevačica Merry Clayton, najčuvenija po pratećem vokalu u rock himni šezdesetih, pjesmi »Gimme Shelter« grupe Rolling Stones.

Duhovno (samo)izlječenje

Ovih spomenutih šest pjesama najbolji su dio albuma kojim su Coldplay nedvojbeno uspjeli glazbom oživotvoriti temeljne Martinove ideje o duhovnom (samo)izlječenju nakon teškog životnog i emocionalnog poraza. Bliske su im, ako ne već po solidno pogođenim stihovima, a ono bar po glazbi, »Army Of  One« i »Bird«, dok su ipak poprilično drugačije one pjesme u kojima su zatražili pomoć suvremenih pop zvijezda, ponajprije »Hymn for the Weekend« u kojoj gostuje Beyonce koja je »pojela« cijelu pjesmu ne samo svojim glasićem, već i ritmom koji je odviše blizak suvremenoj pop verziji r’n’b zvuka što znači da je jednostavno dosadan i bezličan, a slično se može reći i za »Colour Spectrum« u kojoj opet čujemo Beyonce, ali i Baracka Obamu kako pjeva »Amazing Grace«, dok je »Fun« u kojoj im vokalom pomaže švedska pop pjevačica Tove Lo ipak nešto bolja.

Žživot ipak može biti lijep

Kao što su Coldplay i htjeli »A Head Full of Stars« ponajprije je album s glazbom za ples, bilo za klupske prostore ili za stadione. Može i za slušanje u vožnji, dodat će ciničniji ljubitelji ranog zvuka ove grupe kojima su i prošli i ovaj album malo previše otplutali prema elektronici i suvremenom zvukovlju izgubivši onu rock čvrstinu koja se tek ponekad osjeti u glasu Chrisa Martina i gitari Jonnyja Bucklanda. No, bez obzira na ukuse činjenica je da novih 49 minuta i 12 pjesama ovog britanskog sastava djeluje kao jasna i logična cjelina kojom je uspješno iskazan povratak vjere u to da život ipak može biti lijep.

Komentari

komentara