Multimedijalni umjetnik Vedran Ružić koji u svome djelovanju uspješno spaja glazbenu i vizualnu umjetnost, mini-turnejom »Combining Arts Tour« zaokružit će uspješnu 2019. godinu.

U sklopu turneje »Combining arts tour« večeras u zagrebačkom Kinu Kinoteka predstavljate projekt »Spiritual market« koji povezuje art film i jazz kvartet, sutra će publika u lovranskom kinu moći će nazočiti »Libertinu«, jazz predstavi za kvartet i tri suvremena plesača, a isti projekt predstavit ćete i 4. prosinca u jazz i cabaret klubu Kontesa u Zagrebu. Što može očekivati publika u Kinoteci, Lovranu i Kontesi?

– »Combining arts tour« je samo ime kojim nazivam valjda najintenzivnije razdoblje multimedije u dosadašnjem životu. Kako po prirodi volim povezivati umjetnosti i prikazivati ih ravnopravnijima na pozornici, putem su u životu nastali projekti koji povezuju moju jazz glazbu s art filmom, kao i suvremenim plesačima. Kako su te umjetnosti dovoljno rubne da budu poistovjećene s jazzom, odlučio sam napraviti interakciju na pozornici te je nakon dugog rada na oba projekta dano prostora da obje umjetnosti stvaraju improvizacijsku interakciju pred publikom. Tako će u Zagrebu biti prikazana simbolična 50. izvedba projekta »Spiritual Market« gdje ću nastupati s jazz kvartetom dok će se iza nas projicirati istoimeni film redatelja Ire Tomić i Johna Karduma. Već sljedećeg dana, sutra s početkom u 20 sati u Kinu Sloboda u Lovranu izvest ću novi projekt »Libertin« koji povezuje skladbe s najnovijeg albuma sa suvremenim plesom te je to ujedno jazz teatar u tri kratka čina (»Beginning«, »Obiteljski san« i »Libertin«) koja opisuju autobiografski put razvoja umjetnika. Ovom prigodom zahvaljujem TZ Kvarnera na pomoći u organizaciji događanja. Isti projekt ćemo prezentirati premijerno u Zagrebu te me veseli što će projekt biti prezentiran u sklopu turneje.

Povezivanje glazbe i slikarstva

Tko će vam se pridružiti na pozornici?

– Na pozornici će mi se pridružiti kolege prijatelji s kojima surađujem već koju godinu. Tako će u projektu »Spiritual Market« biti originalna postava koja je dobila Porin za najbolji album 2017. godine, i to Pavle Miljenović (gitara), Mario Bočić (sax), Adriano Bernobić (bubanj) te ja na kontrabassu. U projektu »Libertin« riječ je o malo drukčijoj postavi jer su mi nove skladbe zahtijevale drukčije boje zvukova. Tako u njemu sudjeluju Hrvoje Galler (klavijature), Jaka Kopač (alt sax), Adriano Bernobić (bubanj) te ja na elekrtično basu i kontrabasu. Suvremeni plesači s kojima je pravi gušt bilo raditi koreografiju su Nastasja Štefanić, Karolina Šuša, Marko Kalc i moram reći da mi je bilo zanimljivo doživljavati snimljene skladbe kroz njihov pokret za vrijeme probi.

Nedavno ste imali i izložbu »Wagner i Kromatske partiture« u zagrebačkoj galeriji Greta. Što ste tamo predstavili i kako je prošla izložba?

– Kako sam prije godinu dana završio Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci s temom diplomskom rada »Povezivanje glazbe i slikarstva«, krenuo sam istraživati kako pojedini glazbenici vide glazbene tonove kroz boje, a tako i pojedine akorde, a sve me je to inspiriralo da krenem oslikavati neke »Kromatske partiture« u obliku kolažiranih kompozicija starih nota. Kako me u posljednje vrijeme inspirira Wagner, započeo sam slikati duševni doživljaj njegovih djela. Tako se na izložbi našlo nekoliko radova pod nazivom »Siegfried’s death«, »Ring of Nibelung«… Izložba je prošla odlično jer me prije svega veseli kada se na istom mjestu nađu umjetnici različiti profesija. Tako je tu došla ekipa iz svijeta jazza, neki profesori sa zagrebačke Akademije, kao i studenti, glazbenici itd. Kao nekad kada su umjetnici zalazili na neko mjesto i razmjenjivali ideje, tako je Greta baš takvo mjesto koje živi i dan danas, a ima duh starih vremena.

Skulpture u javnom prostoru

Vaš koncept »KonceRtualne umjetnosti« sa svakim se novim projektom proširuje i obogaćuje. Na čemu trenutno radite? Što ćete sve još uklopiti u njega?

– KonceRtualna umjetnost je za mene cilj povezivanja glazbe i slikarstva kao rezultat buđenja istih osjećaja u nama prilikom slušanja glazbe ili promatranja likovnog djela. Tako sam u »Libertinu« paralelno komponirao glazbu dok sam radio dramaturški opis po činovima s naglaskom na neku atmosferu, misao, element spontanosti, te je zatim nakon snimanja albuma uslijedio rad s odličnom ekipom plesača s kojima sam radio koreografiju na način da oni imaju dovoljno prostora te da ne budu dekoracija glazbi, već da oni u live izvedbi navode nas glazbenike kako da stvaramo dinamiku. U prijašnjem projektu, odnosno »Spiritual Marketu« bila je dana slična poruka i to je ono što me ispunjava. Krajnji cilj rada mi je svirati i slikati paralelno na pozornici, to sam uspio izvesti svega dva-tri puta za trajanja jedne od kompozicija, no mene zanima to činiti za vrijeme čitavog koncerta, te je to ono čemu ću se svakako u budućnosti posvetiti.

Osim što nastupate, trenutno postavljate skulpture u javnom prostoru. Što nam možete otkriti o tome?

– Kako je kraj 2019. valjda kulminacija mojeg dosadašnjeg multimedijalnog rada, onda su se tu našle i skulpture, i to je zbilja nešto što je i mene iznenadilo i bilo izazov, a to je postavljanje u javni prostor. Već su neki primjetili da je prva od tih skulptura upravo naslovnica albuma »Libertin« te je postavljena na poziciji ispred donedavne glazbene škole Ino Mirković u Opatiji koja je zatvorena nakon 25 godina. Skulptura »Libertin« u obliku DNA u sebi ima utkanu melodiju istoimene kompozicije i to je valjda prvi put ikada (koliko mi je i sam Davor Hrvoj rekao) da se naslovnica jazz albuma našla u javnome prostoru. Simbol je povezivanja umjetnosti i pomoć u izradi su mi pružili dragi prijatelji Sanjin Gržinić i Boćo. Za druge skulpture još je rano govoriti pa ćemo to pustiti za neki drugi put.

Komentari

komentara