Urban & 4 u četvrtak nastupaju u zagrebačkom Saxu, a u petak ih očekuje koncert pred domaćom publikom u Pogonu kulture.

Poznati riječki glazbenik i njegov bend u zadnje su se vrijeme posvetili radu na novom albumu zbog čega su mirovali u koncertnom smislu. Srećom, zaželjeli su se nastupa i druženja s publikom u klupskoj atmosferi, a sudeći po velikom zanimanju za ove koncerte, i fanovi su jedva dočekali novi susret s omiljenim izvođačem i njegovom Četvorkom.

U četvrtak nastupate u Saxu, a u petak u riječkom Pogonu kulture. Što pripremate za zagrebački, a što za riječki koncert?

– Iskreno, nema tu neke velike mudrolije. Ne postoji neki zajebani ratni plan (smijeh). To su dva klupska koncerta, u prostorima kakve najviše volimo i svakako ćemo pokušati ostvariti što bliži kontakt s publikom. Ono što sigurno znam je da ćemo odsvirati i koju novu stvar, a sve ostalo ostavit ćemo za dan uoči koncerta. Tada ćemo odlučiti što ide na listu, a što mora van, staviti taj papir pred sebe, na bini i prepustiti se uživanju u svirci. Nema gostiju, nema posebne scenografije, već pet tipova i pjesme… I naravno, publika!

Zagrebački koncert rasprodan je tri tjedna unaprijed. Jeste li to očekivali, i kako to komentirate?

– Što se tiče rasprodanog koncerta u Zagrebu, naravno da nas je iznenadilo. Nikada nismo rasprodali koncert u roku od dva sata, naime toliko je trebalo djevojci koja je otvorila blagajnu da proda i posljednju kartu svim tim ljudima koji su strpljivo čekali u redu. Da je odmah počela internetska prodaja, možda bi se prodalo i brže. Veseli nas to, tim više jer tada još nije krenula nikakva reklama, plakati ili bilo što drugo. Ljudi su vjerojatno pročitali na internetu da ćemo imati koncert i odmah otišli kupiti kartu.

S obzirom na svoj izvođački staž, primjećujete li da publika u različitim gradovima voli različite pjesme?

– Zapravo, naša publika je vrlo slična u svim gradovima gdje sviramo. To su ljudi sličnog senzibiliteta, vjerujem da svi čitamo iste knjige, volimo slične filmove i imamo gotovo isti sustav vrijednosti. Moguće je da ima i onih koji drugačije misle, ali veći dio publike sigurno dijeli iste životne stavove. Recimo da u Hrvatskoj naša publika više reagira na pjesme koje su zaživjele kao singlovi, na one koje češće mogu čuti na radiju. S druge strane, u ostatku regije publika ne sluša hrvatske radiostanice pa bira favorite po nekom drugom ključu. Stvarno nas zna iznenaditi kako reagiraju na neke pjesme koje nikada nisu bile u medijima. Dakle, kod nas su ipak singlovi ono što veći dio publike najbolje prihvaća, a u ostatku regije publika sama bira favorite. Naravno, to ne vrijedi za sve. I tu ima publike koja zna sve naše pjesme, vjerojatno puno bolje i od nas samih, a na izbor domaćih radiourednika se uopće ne osvrću.

Inače, što se baš Rijeke tiče… Rijeka se promijenila kao što se i sve ostalo promijenilo. Zapravo, mijenja se pred našim očima i to velikom brzinom. Više ne postoji taj poseban riječki zvuk kod izvođača, scena je šarolika, uzore se traži na svjetskoj sceni, a ne na lokalnoj i malo po malo, gubi se ta zasebnost kojom smo se, na neki način, godinama hvalili i bili ponosni na nju. Ako nema klubova, onda nema ni klupske scene pa publika više ne favorizira toliko svoje, riječke izvođače, već na njih gleda kao i ostatak scene. Ako te vole i slušaju u drugim gradovima, vjerojatno će te voljeti i slušati i ovdje. Isto tako i obrnuto. To što je netko iz Rijeke, sumnjam da je više dovoljan motiv ovdašnjoj publici da ga podrži bolje i u većem broju od bilo kog drugog. Biti riječki izvođač u Rijeci više nije nužno bonus.

U Rijeci ste zadnji put svirali prije nešto manje od godine dana. Čime ste se bavili u međuvremenu?

– Pa… Glazbom (smijeh). Svirali smo u drugim gradovima i zemljama, a kada nismo na putu, radili na novim pjesmama i raznim projektima.

Radite na novom albumu. U kojoj ste fazi?

– Da. Radimo na novom albumu. U zadnje vrijeme puno više slušamo starije izvođače koji su na neki način stvorili glazbenu scenu čiji smo danas i mi dio pa se taj zvuk vjerojatno nekako odrazio na nas. Ovog puta smo odlučili snimati svi zajedno, svirati u studiju uživo. Kao što se nekada radilo. Nikako jedan po jedan. Pokušavamo na snimci uhvatiti tu energiju zajedničkog sviranja. Vidjet ćemo jesmo li u tome i uspjeli. Uskoro izlazi jedna pjesma s novog albuma, a točan datum izlaska albuma još uvijek nismo odredili. Ima tu još posla…

Kako biste opisali materijal koji će se naći na vašem novom nosaču zvuka?

– Kao dobar stari rock (smijeh)! Mi u šali znamo reći da zvučimo kao Elvis pred kraj sedamdesetih ili kao Kris Kristofferson… Ipak, malo po malo, sve više to govorimo zaozbiljno, a sve manje u šali, hahaha. U svakom slučaju, pokušavamo pjesme napraviti na način da ne slijedimo bilo kakve trendove, ne pokušavamo biti ni moderni, a ni pametni. Pokušavamo sebe staviti u drugi plan, a samu pjesmu u prvi. Pokušavamo napraviti album kao što se nekada radilo… Na način da ako su pjesme dobre, bit će sve ok, a ako nisu… Nema te elektronike ili bilo kakvih studijskih pomagala koja će nam pomoći… I na taj način napraviti album kao svojevrsni tribute svim tim velikim izvođačima iz šezdesetih ili prve polovice sedamdesetih.

 

 

Nedavno ste se našli među nominiranima za Porin. Naime, u kategoriji najboljeg albuma za djecu nominiran je »3 praščića/Slavuj« čiji je producent Igor Karlić, a izvođači Damir Martinović-Mrle, Matej Zec, Zoran Prodanović-Prlja i vi. Kako vam je bilo raditi na tom materijalu, i što kažete na nominaciju?

– To je isto čudna priča. Igor Karlić me je pred dosta godina pozvao da kod njega doma pokušam snimiti glas za vuka iz Tri praščića. Tada nije bilo ni praščića, ali ni bilo kakvog zvuka ili glazbe. Nakon toga, više se nismo čuli oko toga. Bio sam siguran da mu je taj projekt propao. Prošlo je još nekoliko godina i ja sam u potpunosti zaboravio na to. Pred neko vrijeme me nazvala jedna novinarka i postavila nekoliko pitanja oko Tri praščića i ja sam joj se zahvalio, rekao da je sigurno došlo do neke zabune jer ja nisam radio taj dječiji album i lijepo je pozdravio (smijeh). S obzirom na to da mi je rekla kako joj je moj broj dao izdavač albuma tj. Dancing bear, nazvao sam ih da vidim jesu li poludjeli… Naravno. Ubrzo sam shvatio da je Karlić nakon godina odlaganja ipak tak album zgotovio kao i to da su tri praščića ekipa iz Leta 3, hahaha. Tada sam pristao biti vuk iz želje da moj sin čuje i sluša taj album. Međutim, taj moj sin sada ima već 17 godina i sumnjam da su mu tri praščića i vuk neka fora, ali dobra je stvar da se s albumom toliko dugo čekalo tako da ga sada sluša moj mlađi sin koji ima gotovo tri godine i obožava ga! Što se nominacije za Porin tiče, naravno da mi je drago. Drago mi je i zbog Karlića jer znam koliko je strpljivo čekao da završi taj album i nađe mu izdavača.

Razmišljate li možda o nekom novom/sličnom projektu?

– Zadnjih godinu dana odredio sam si svakodnevno radno vrijeme tako da kad supruga ide ujutro na posao, odvede i mene usput, do mjesta gdje radim. Uredio sam si mali prostor gdje svakodnevno snimam, pišem, sviram, smišljam… Od 8 ili 9 ujutro pa do 15.30. Zbog takvog pristupa nikada nisam više toga napravio. Neke stvari su već pri samom kraju pa ćemo vidjeti… U svakom slučaju, svašta se tu može pronaći, pa tako i projekti namjenjeni najmlađima. Nema potrebe da baš sve što napravim bude predstavljeno javnosti, ali uskoro će sigurno izaći nešto, a što nije nikako vezano uz Urban & 4 i uopće takvu vrstu glazbe. Nadam se da će to biti već prije ljeta, a ako ne… Onda najkasnije ujesen. Baš me veseli.

 

Komentari

komentara