Prvo izdanje Sailor Sweet & Salt Music Festivala krajem mjeseca u Rijeku nakon nekoliko godina izbivanja dovodi zagrebačkog glazbenika Darka Rundeka. Jedan od miljenika riječke publike u Ex Port Delti nastupit će uz pratnju Ekipe, instrumentalnog sastava koji predstavlja spoj mladosti i iskustva, a okupljen je početkom prošle godine.

U petak 27. srpnja nastupit ćete na Sailor Sweet & Salt Music Festivalu u Rijeci. Što pripremate za taj nastup?

– Naš prošlogodišnji slavljenički show Apocalypso NOW nije bio dobacio do Rijeke pa sada to popravljamo. U međuvremenu ova se priredba usavršila i polagano prelazi u novu koja će se zvati PostApocalypso.

U Rijeku dolazite s Ekipom. Tko sve svira u tom ansamblu?

– Ekipa je okupljena početkom prošle godine. Ona je, sportskim rječnikom rečeno, spoj mladosti i iskustva. Mladost su Roko Crnić na basu i bubnjevima, Silvio Bočić na bubnjevima, basu i gitari, Miro Manojlović na udaraljkama i vibrafonu i Ana Kovačić na saksofonu i sintesajzeru. Iskustvo su Isabel na violini, Duco Vranić na klavijaturama, harmonici i ukuleleu, Igor Pavlica na trubi i ja koji pjevam i povremeno sviram gitaru. Svi osim Isabel pripjevavaju i, kako ste primijetili, često mijenjaju instrumente.

Ekipa postala bend

Je li to ona ista »ekipa« koju ste okupili za potrebe koncertnog projekta Apocalypso NOW?

– Da. Samo je u međuvremenu »e« narastao jer je postala bend.

Ako se ne varam, u Rijeci ste zadnji put nastupili u Pogonu kulture u listopadu 2015. godine. Nakon toga ste u svibnju 2016. trebali imati koncert u HKD-u, no otkazali ste ga jer ste željeli nastupiti u nekom otvorenom prostoru. Mogu li zaključiti da ga dosad niste uspjeli pronaći?

– Možete. Evo, sad smo ga našli.

Pamtite li nabolji riječki nastup, ili neki poseban riječki prostor?

– Pamtim neke lude koncerte u Palachu i promociju »Plavog aviona« u HKD-u na Sušaku koja je imala nevjerojatnu pažnju i magiju. Tog se koncerta znam sjetiti i bez nekog posebnog povoda.

Nedavno ste predstavili novi singl »Pješčane oluje« koji je po osnovnoj muzičkoj temi i stihovima originalna verzija pjesme »La Comedie de Sens« s albuma »Ruke« iz 2002. godine. Kakve su reakcije za pjesmu?

– Da vam budem iskren, ne znam. Otkad je singl izašao, bio sam stalno na putu pa nisam sretao prijatelje do čijih komentara držim, a na portalima sam čitao najave, ali ne i reakcije. Lyric video, koji je napravio Roko Crnić, basist Ekipe, ali i multimedijalni umjetnik, mi je super. Tih nekoliko komentara koje sam uhvatio hvalilo je i pjesmu i taj video. Ja volim vedrinu, energiju i erotizam »Pješčanih oluja« i drago mi je da ta verzija pjesme nije ostala nerealizirana.

Vitalnost i lepršavost

Vaši su glazbeni suradnici različitih generacija. Koliko vam je bitno okupiti oko sebe različite energije?

– Pa, kad smo kretali u Apocalypso NOW, mogao sam zvati suradnike s kojima sam snimio i promovirao taj album prije dvadeset godina, ali sam osjetio da je bitan taj NOW. Da, ako želimo aktualizirati taj album zajedno s bitnim pjesmama nastalim od njega do danas, bend trebaju dobrim dijelom činiti ljudi koji stasaju u ovom vremenu. Nisam ranije imao bend s tolikim rasponom godina i nisam imao jasna očekivanja. Kad se nakon nekoliko pokušaja i pogrešaka Ekipa stabilizirala, osjećao sam se sretno i blagoslovljeno. To su sve izuzetni mladi ljudi i umjetnici. Uživamo putovati i svirati zajedno. Energije su nam, štobisereklo, kompatibilne. Uzajamno se podržavaju i obogaćuju.

Što mlade snage donose vašoj glazbi?

– Donose joj novu dozu vitalnosti i lepršavosti.

Pred vama je radno ljeto s Ekipom i Cargo Trijom. Nastupit ćete diljem regije. Kojem se nastupu posebno veselite?

– Veselim se Rijeci jer mi je blizak senzibilitet riječke publike. Živo me zanima kako će zvučati Cavae Romane dan kasnije na festivalu Rocks & Stars u Vinkuranu. Stigli smo jučer iz Ulma, s Donaufesta, tom sam se koncertu također posebno veselio i bilo je jako lijepo…

Hoćete li uspjeti naći vremena i za ljetne radosti? Kako izgleda vaš (idealan) godišnji odmor?

– Nisam se baš saživio s konceptom godišnjeg odmora jer već godinama u razdobljima kad se radni ljudi odmaraju, ja radim. I odgovara mi da se razdoblja rada i odmora nekako organski smjenjuju, u odnosu na projekte. Ali ono što u mom životu najviše sliči godišnjem odmoru su putovanja. Susreti s novim bojama, mirisima, običajima, ljudima… Volim putovati sa Sandom. Na redu su sufi festival u Fezu u Maroku, i put u Iran.

Muzičko putovanje

Ljeto provodite u svojoj kući na Braču, gdje imate i mali studio. Nastaju li trenutno u njemu neke nove pjesme?

– Na Braču sam najmanje ljeti jer je vruće i gužva i jer sam puno na putu. S puta donosim bilješke i skice koje onda najesen razrađujem.

Što vam je donio život na selu?

– Donio mi je mogućnost da navečer vidim zvijezde, da danju radim svojim rukama i u znoju lica svoga na zemlji, da bi naraslo i rodilo. Donio je svijest o prisustvu drugih bića koja nisu ljudi, ljudi, ljudi.

U studenom ćete u sklopu turneje Apocalypso Now nastupiti u New Yorku, Torontu i Chicagu. Jeste li već nastupali u SAD-u i Kanadi?

– Jesmo. Pretprošle godine sam s Isabel svirao u Vancouveru i Torontu.

Što pripremate za ove nastupe?

– Otprilike isto kao i za sve druge u ovom trenutku. Ide Ekipa pa će to biti (post)Apocalypso Now.

Kakva su vam iskustva s publikom »preko bare«? Slažete li se s onom »publika je publika«, bez obzira gdje se nalazila?

– Pa da. Osjetit ćemo se i krenuti na muzičko putovanje zajedno.

Komentari

komentara