Dijelom putujući svirač, dijelom trgovački putnik, jednom nogom na pozornici, a drugom na cesti. Šest izdanih solo albuma uz jedan uvijek na putu. Na trajnoj svjetskoj turneji –  preko oceana i preko kontinenata. Stalno nagrađivan, stalno surađivan… neprekidni vihor. Tako nekako može se ukratko opisati novozelandski kantautor Delaney Davidson koji se u subotu 23. srpnja vraća u Rijeku, a najnovije izdanje »Lucky Guy« predstavit će u Ljetnom pivskom vrtu – Guver na besplatnom koncertu.


»Lucky Guy« je kompaktna kolekcija 12 čvrstih i sažetih pjesama koja donosi nešto brži tempo i mekanije melodije koje je Delaney prije vješto izbjegavao. Sastav koji dovodi na ovoj turneji čine Nicole Izobel Garcia, pjevačica Reverent Beatmen dua, mračnog slavuja meksičkih pustinja – hit Christchurch Arts Festivala, te Davidsonov dugogodišnji suradnik, nagrađivani bubnjar, Joe McCallum – istreniran u škotskim »marching bandovima« južnog Novog Zelanda. Miješajući okuse geta i kraja svijeta ovaj trio izvodi pjesme s albuma »Lucky Guy« uz cijelu zbrku meksičkih narodnih pjesama, blues naricaljki, Cumbia klasika i country glazbe. Prilika je to bila za kratku razmjenu nekoliko pitanja s glazbenikom koji se može pohvaliti brojnim nagradama.

Okusi pejzaža i hrane

Vraćate se u Rijeku, samo nekoliko mjeseci od vašeg nastupa na Botelu Marina. Čega se sjećate s tog nastupa?
– Sjećam se drvenog poda prostorije u kojoj smo svirali, dolaska na brod taman za vrijeme zalaska sunca i odlične večere, te naravno fantastičnog domaćina Sonira Srdoča.
Što vam se posebno sviđa u Rijeci?
– Obožavam luke, živim u jednoj, moj dom je Lytteltonu, tako da me Rijeka podsjetila na dom. U lukama mi se sviđa ideja da ljudi stalno dolaze i odlaze.
Živite poprilično nomadskim životom. U čemu najviše uživate tijekom putovanja?
– Različitim »okusima« pejzaža i hrane i osjećaju gaženja kilometara i kilometara u automobilu, gledajući kako svijet prolazi pored mene.

Uvijek na putu

Koliko ta putovanja utječu na vaše pisanje?
– Drže me svježim u svijetu u kojem živim. Ponekad mi pomognu da iste stvari vidim na drugačiji način… Naprimjer, neki odnosi među ljudima koji su oduvijek prisutni, a za koje vjerujemo da su na neki način posebni, otkrijemo da su univerzalni.
Je li teško živjeti s kovčegom u ruci? Gdje se osjećate doma?
– Reći ću samo: čak i doma odjeću držim u kovčegu… Tako mi je lakše.
Možete nam reći štogod više o kreativnom procesu nastajanja albuma »Lucky Guy«?
– U pitanju je bio velik proces skupljanja. Tu su neke stare pjesme, ali i neke nove skladbe. Imao sam dojam da se pri tretmanu tih pjesama pojavio novi osjećaj. Bio je to zaista brz proces, vrlo sam brzo snimio te pjesme u studiju, no dosta sam radio na miksu.

Pišem, pišem, pišem

Koliko se vaš stil promijenio otkad ste krenuli u glazbene vode?
– Mislim da sam postao još izravniji. Sve mi se više sviđa kad se što manje stvari nađe na putu poruke koju želim poslati. Pokušavam biti jednostavan.
Vi ste i glazbenik, i glumac, i slikar. U kojoj se od ovih umjetnosti osjećate najviše »doma«?
– Trenutno se nekako najbolje osjećam u koži glazbenika.
Radite li na nekom novom projektu, solo ili u suradnji?
– Trenutačno snimam film koji će pratiti moje glazbene nastupe. Radim i na jednom djelu za cijeli orkestar, i uvijek pišem, pišem, pišem! Pripremam se za novi album.

Komentari

komentara