Novu knjigu objavio je Nenad Marjanović, poznat kao Dr. Fric, novinar, bivši glazbenik i basist grupe KUD Idijoti s kojom je snimio devet albuma. On je 70-ak kolumni koje je uglavnom objavljivao u Glasu Istre pod nazivom »Osmatračnica« sakupio u knjizi »Vrajža makina« koja je svjetlo dana ugledala 11. srpnja.

Knjigu je objavio Čempress kojeg vodi Fricov dugogodišnji prijatelj Diego Bosusco Ptica. Distribuciju nove knjige bi trebale preuzeti i druge izdavačke kuće poput Profila ili VBZ-a što znači da će se »Vrajža makina« naći u knjižarama po cijeloj Hrvatskoj.

Ljudi iz kvarta

Zašto naziv »Vrajža makina«?
– »Vrajža makina« je poštapalica, istarski perpetuum mobile, svojevrsni stroj koji radi bez da se zaustavi. Ljudi vječito dolaze i odlaze iz Istre i uvijek je ista reakcija mada smo svi jednom došli u ovu Istru, a posvetio sam knjigu svim tim ljudima. Odjednom su ljudi koji su došli ’58. prihvatljivi, a ovi koji su došli ’90. nisu, bar oni imaju takav dojam. Poštapalica »vrajža makina te dopeljala« je ovdje, a ticala se i mog oca koji je između ostalog došao živjeti sa svim tim ljudima.

Specifičnost ovih kolumni je što su na neki način i kronika urbane Istre, urbane Pule i mislim da je to bilo jedino štivo tog stila koje je objavljivano u Istri i načinom pisanja i dokumentacijom tog vremena.

Na primjer?
– To su ljudi iz kvarta. Primjerice Valter Radovčić, moj bivši susjed, legenda je cijelog kvarta oko Tvornice stakla. Ima stvarno puno »velikih malih« ljudi. Oni su meni vrlo bitni jer su obilježili moje djetinjstvo i mladost a ja sam našao načina da ih ubacim. To su ljudi iz svijeta sporta, svijeta glazbe, jako puno likova za koje sam duboko uvjeren da se nikad ne bi pojavili u knjizi ili u nekoj drugoj formi ostali zabilježeni ili dokumentirani da se ovdje nisu pojavili. I zbog toga sam neizmjerno ponosan. Nisam pisao o Puli i njenim povijesnim likovima nego sam pisao o mojoj Puli, o dijelovima grada i ljudima koji su bili dio mog djetinjstva. Trgovine Puljanke odnosno Ishrane iz tog doba su dio povijesti svih nas, ali neki likovi i događaji su dio KUD Idijota i mene osobno, tako da nema tu previše likova iz povijesti ali ima puno njih koji su, ‘ajmo reći, s margine – od Đure Vage, Rudija Viva Istra… Njih pamte ljudi moje generacije i ovi malo stariji.

Kako to da ste se odlučili za knjigu, a ne da kolumne stavite u neki .zip ili .rar fajl i na internet?
– Odlučio sam se to objaviti na nagovor Ptice baš iz tog cilja dokumentiranja. A i želim se do kraja života baviti tim nekim sitnim stvarima sebi iz gušta, bez ikakve ambicije da sam neki pisac. Postoji tu još gomila materijala koji bih želio objaviti.

Posveta Tusti

Puno ljudi bi željelo znati nešto o Idijotima, ne o svirkama nego o jednom dijelu tog putovanja, bivstvovanja, postojanja. Napravit ću nešto sigurno i dati priči svoj osobni doživljaj.

Kako danas gledate na te kolumne, biste li što mijenjali?
– Apsolutno stojim iza svake riječi koje sam napisao jer to je moj život, moj životni stav. U svakoj kolumni je sarkastično prikazana naša svakodnevica. Tu je moja želja za pokazivanjem mog stava, mog svjetonazora koji je neupitno ljevičarski, kozmopolitski, svjetski i ne želim apsolutno biti protiv bilo čega osim protiv ludila. To se vidi u svakoj kolumni, izmjenjuju se možda glavni likovi, ali priča je identična, uvijek je narod dolje, a ovi gore, uvijek je ta priča dovedena do apsurda.
Koja vam je od kolumni najposebnija?
– Ova posvećena Tusti jer je osobne naravi i pisao sam je s puno emocija, ali sve su mi drage.

Komentari

komentara