Novi album Metallice je nešto najbolje što je bend napravio u posljednjih 25 godina. Kvaliteta s »Hardwired… To Self-Destruct« nije se čula još od albuma »Metallica«, među narodom i nejači poznatijem kao »Black Album«.

Gotovo 80 minuta žestokog trash metala nadopunjenog nešto sporijim pjesmama na tragu je onim albumima Metallice kojih se danas fanovi prisjećaju sa sjetom. Iz jednog drugog aspekta, ovaj album je pak epohalan.

Predug

Najpoznatiji svjetski glazbeni kritičari gotovo u glas imaju jednu osnovnu zamjerku za »Hardwired… To Self-Destruct«. Predug je. I tu su upali u zamku dekadencije i donekle snobovštine, ne shvaćajući tu epohalnost albuma, zbog koje je uopće besmisleno pričati o dužini. Metallica je čitav »Hardwired…To Self-Destruct«, snimivši spotove, pustila na Youtube i prije početka prodaje.

To je potez koji će promijeniti glazbenu industriju, koja toga samo nije svjesna. I glazbeni kritičari postat će sve suvišniji, jer čemu čitati ovakve tekstove kad sva glazba bude dostupna na dva klika mišem. Publika će sama postati glazbena kritika, čini se da je koncept weba 2.0 napokon zakačio i ovaj segment novinarstva. Sad je donekle jasniji i neobičan ispad menadžera grupe Petera Menscha na proljeće ove godine, kada je Youtube nazvao đavolom koji uništava glazbenu industriju. Očigledno se radilo o pregovorima s googleom, vlasnikom ovog video-servisa, jer

Metallica sigurno nije bend koji ne bi monetizirao ovakav potez postavljanja čitavog albuma na Youtube i prije samog izlaska. Za očekivati je uskoro slične manevre i drugih glazbenih sastava, tim prije što je Mensch menadžer dvadesetak bendova, među ostalim i Red Hot Chilli Peppersa, Musea i The Black Keysa. Lako je moguće da smo svi 16. studenog svjedočili najvećoj promjeni u glazbenoj industriji još od pojave iTunesa.

Zbog ovog manevra benda pomalo je isprazno pričati o tome da se album sastoji od dva diska, svaki s po šest pjesama. Album se sastoji od 12 pjesama koje su sve dostupne na službenom Youtube kanalu Metallice. Zapravo i više, jer su objavljene i stvari namjenjene bonus CD-ovima i delux izdanjima, ali kako se radi o remasteriranim starijim pjesmama, zapravo je i nebitno. Ovakav način prezentiranja albuma dovodi i do novog pitanja – može li se gledati sama pjesma, glazbeni dio, odvojen od spota? Jer, primjerice, »Murder One«, iako samim stihovima sugerira da se radi o pjesmi posvećenoj sjećanju na demona rock’n’rolla Lemmya Killmistera, tek sa spotom, koji je zapravo animirani pregled Lemmyevog suludog života, čini cjelinu. Metallica je uspjela konačnu fizionirati tri medija – radio, televiziju i internet te je nabacila potpuno novi trend.

Proročki tekst

Tradicionalno glazbeno, najdojmljivija je svakako »Moat Into Flame«, jer se na očekivano moćnu glazbu nadopunjuje zapravo proročki tekst. Naime, pjesma je napisana lani, a govori o gluposti prosječnog konzumenta modrenih medija, koji se na svakakve bezvezarije, koje nemaju veze s istinom, navuku poput noćnog leptira na svijeću. Kad se pogleda način na koji je Trump izabran kroz najsuludiju medijsku kampanju ikada, izgleda da je Hetfield imao kristalnu kuglu kad je pisao stihove.

Gledano kao kompletan proizvod, zaključna »Spit Out the Bone« je neupitni favorit, jer sjajan trash metal ukomponiran je sa spotom koji se može nazvati miksom Terminatora, Kill Billa i Velikog diktatora, samo sve na masi LSD-a i kokaina.

Ostale pjesme? Zar je to bitno, koga zanima kliknut će na Youtube. Samo onako generalno – bend je uspješno uspio zakamuflirati najslabiju kariku sastava, Larsa Ulricha na bubnjevima. Već to samo po sebi govori da je album isplatljivo poslušati. Odnosno pogledati.

Komentari

komentara