U sasvim očekivano rasprodanoj Tvornici kulture u kojoj su sinoć koncert održali Editorsi, svoje oduševljenje besprijekornom svirkom, glasom i energijom koje Tom Smith ima, dosadašnjim hitovima, pa i pjesmama sa još svježeg albuma “In Dream”, publika je mogla izraziti jedino – u vis.

Činilo se da u Veliki pogon ne bi više mogao stati čak ni onaj koji bi do svog mjesta pokušao doći zračnim putem, pa je to ujedno bilo i objašnjenje zašto inače prilično statični posjetitelji koncerta ipak u prijelomnim momentima, ako nisu mobitelom bilježili trenutak, čine ono što se jedino dalo činiti – dižu ruke u zrak, prateći njima ritam i pljeskom podržavajući band na stageu.  Rijetki su sretnici imali toliko mjesta da svojim bokovima daju malo oduška, pokušavajući popratiti Tomovo gibanje.

Bilo je na koncertu naravno i onih u najboljim ili najgorim srednjim godinama, zavisi iz kog se kuta gleda, koji su na pokušaje migoljenja i provlačenja kroz masu prosvjedovali da su oni došli slušati glazbu neometano, ono baš kao da doma pratiš snimku na Youtubeu. Ah, taj vječni sraz između nervoznih i onih što vrckavo idu kroz život. No, ostavimo se tih s ravnim stopalima i bolnim lumbalnim dijelom.

Za tromjesečnu europsku turneju i 39 nastupa, onaj u Lyonu otkazan je nakon terorističkih napada u Parizu, Editorsi su set listu pripremali mjesec dana jer “svi znaju da neke pjesme jednostavno ne možeš izostaviti, a ove nove stvari smo morali sve proraditi da vidimo što će funkcionirati”, pa stoga ni ne čudi da se nakon takve studiozne pripreme redoslijed izvođenja skladbi nije bitnije mijenjao niti na zagrebačkom nastupu.

U sat i pol svirke tako su stale No Harm, Sugar, Life Is a Fear, Blood, An End Has a Start, Forgiveness, All Sparks, Eat Raw Meat = Blood Drool, The Racing Rats, Formaldehyde, Salvation, Fingers in the Factories, akustična Tomova izvedba Smokers Outside the Hospital Doors, Bricks and Mortar, All the Kings, A Ton of Love, Nothing, Munich, te za bis Ocean of Night, Papillon i Marching Orders.

Editorsi su band koji je tek s četvrtom promjenom naziva grupe (Pilot, The Pride, Snowfield) krenuo putevima svjetske slave. Ovo im je bio četvrti nastup u Zagrebu, tijekom kojeg su promovirali “In Dream”, prvi album koji su producirali sami, dok za prethodni, četvrti, rekoše – bio je to zvuk nas petorice kako ponovno učimo hodati, sa svojim novim nogama!

Taman da onima koji sve vole pospremati u nekakve ladice, pa su ih smjestili u alternativni, dark indie, neki rock, zeznu postavke i poruče da njihova glazba može biti pop, a istodobno i eksperimentalna. A pokus je tek počeo.

Komentari

komentara