Sve što ste željeli saznati o čvrstoj zagrebačkoj garage rock grupi Erotic Biljan and His Heretics naći ćete na njihovom novom albumu »The Devil Stole My Records«, LP ploči (nema CD-a!) objavljenoj u limitiranom broju primjeraka i u različitim bojama vinila (crni, crveni i crveno-crni) te s različitim grafičkim rješenjima naslovnice.

Erotični Biljan i njegovi heretičari album su snimili gotovo slučajno. Naime, 8. studenoga 2014. godine oni su na Soundset radiju u studiju Radost za potrebe emisije »Soundset Sessions« snimili svoju višesatnu svirku i to uz pomoć vrsnih snimatelja Dine Kraljete i Dimitrija Petrovića. Preslušavajući prije emitiranja snimljen materijal zaključlili su kako to zvuči odlično i na svu sreću odlučili objaviti album!

 

Pregled karijere

 

I tako je nastao »The Devil Stole My Records« koji kroz 13 pjesama snimljenih uživo na tom sessionu donose pregled karijere grupe, odnosno ponajbolje s njihova do sada objavljena dva albuma – »Supersticks« iz 2007. godine te »H is for Hereetics« iz 2010. godine, a tu su još i pjesme s posljednjeg singla »Disgrace« i »Frenzy«. Sve što je ponuđeno žestoko je, čvrsto i agresivno, baš onakvo kakvi Hereticsi s Biljanom i jesu. Album nudi ukupno 13 pjesama, a otvara ga žestoka naslovna iz koje je odmah sve jasno jer oluja zvuka i ritma udara ravno u glavu, a sirova energija po kojoj su poznati već više od deset godina nastavlja se potom do posljednje pjesme albuma i predstavlja razlog za uživanje svakome tko voli bučni garažni rock, odnosno razorni ritam koji osiguravaju dvije solo gitare, bas gitara i bubanj potpomognuti ponekad blues usnom harmonikom te uokvireni agresivnim vokalom Jure The Wildmana.

Sve je, piše na poleđini ploče, snimljeno iz prvog, najkasnije drugog pokušaja, a jedino je u pjesmama »Burnside Blues« i »Rock and Roll Revolution No 5« usna harmonika doživjela overdubb kako bi bila još efektnija. Budući da uronjenost u ovaj oblik rocka traži ne samo poštovanje glazbene, već i tradicije lirike tih jednostavnih rock pjesama, Hereticsi pjevaju o tipičnim rock temama – ljubavi i ljubavnoj patnji, seksu, životu na ulici, bluesu, svojim osjećajima… a sve to rade brzo ili vrlo brzo kao u supersoničnoj »No Ma’am«, najbržoj i najžešćoj pjesmi albuma koji kroz manični ritam od prve do posljednje sekunde daje ono što od slušatelja i traži – ples i puno znoja.

Autorski potpis

Sve pjesme na albumu imaju autorski potpis grupe, osim teme »Street Survivor« koja je obrada pjesme sastava Flaming Sideburns, a za »Hey Girl Hey Man« tekst je napisala Remi iz grupe Elemental. Za konačan zvuk albuma uz već spomenute »inženjerce« zaslužan je i Dražen Gavrilović Gare koji je napravio završni miks u studiju »Pod.room« i koji je uz grupu potpisan i kao producent, a da sve skupa bude u tom pažnje vrijednom retro rock stilu zaslužan je svakako i autor omota Zvonimir Haramija Hans. Zaključno, objavljivanjem ove svojevrsne greatest hits live session kompilacije Erotic Biljan and His Heretics povukli su jako dobar potez jer će se ponuđeno zasigurno dopasti svima koji ih vole i prate, a lako je moguće da će privući i nove mlađe (pa i starije) slušatelje.

Komentari

komentara