Mladi demo bend Fanaa svoje temelje gradi u Rijeci početkom 2017. kada odlučni tandem, gitarist Andreas Kornjača i bubnjar Kristian Kirinčić Kiro, pronalaze basista i klavijaturista te zajedno započinju s radom na prvom albumu, nažalost kratkotrajno, zbog nekompatibilnosti tadašnjih članova. Grupi se ubrzo priključuju basist Andro Debelić i pjevač Karlo Mihelčić kojeg su pronašli na karaokama u Riveru.

Zajedno stvaraju devet pjesama prepoznatljivog melankoličnog i psihodeličnog indie rock ugođaja, a kako zvuče smo imali priliku čuti na posljednjem RiRocku gdje su bili nominirani za najbolji demo bend u posljednje dvije godine. S Kornjačom i Kirinčićem smo razgovarali uz čaj, iako bi bilo očekivano da su navečer, u riječkom Bardu, naručili pivo. Već pri toj razbijenoj prvoj predrasudi dobio se dojam da ovo nije uobičajen bend.

Koncertni bend

Što znači Fanaa?

KORNJAČA: To je riječ iz urdskog jezika. Teško ju je prevesti na hrvatski, ali opis riječi je: nastajanje iz nestajanja. Nestajanje sebe kao jedinke i rađanja u masi. Ubijanje vlastitog ega jer si jedinka dok sviraš, a radiš u cjelini. Ono što izađe van pred publiku – to je Fanaa, ali mi smo koncertni bend, svaka moja solaža je drugačija.

Kornjača, vi pišete pjesme. Otkud crpite inspiraciju?

KORNJAČA: Ne razmišljam previše o pjesmama. Napišem ih i to je to. Bitan mi je konstantan proces kreiranja. Nekad mi je teško objasniti pjesmu i sebi, iako mislim da kroz pjesmu ja shvaćam sebe. Pjesme su refleksija svega oko mene, polaroidna fotografija sitnih trenutaka koji se spoje u jedno. Prva pjesma koju sam napisao za bend je instrumentalna. Zove se »Village by the sea« i posvećena je Volosku gdje sam odrastao. Glazbena interpretacija mora je dovoljna za ovu pjesmu, zato nema teksta. Trebaš gledati što pjesma treba, a ne što ti trebaš. To će biti posljednja pjesma albuma.

KIRO: On je filozof. Ja bih rekao da je to čista poezija koju prati glazba.

Smatrate li prednošću ili manom što pjevate na engleskom?

KIRO: Ne razmišljamo previše o tome. Pokušavamo prenijeti energiju, ako je drugi osjete, onda smo ispunili svoj cilj.

Žanrovski se svrstavate u indie rock. Naginjete li trendovima?

KORNJAČA: Mislim da je Kiro htio da tako zvučimo, a ispalo je nešto sasvim drugo. Labelsi uvijek dolaze izvana, u bazi ipak mislim da smo alternativa.

KIRO: Indie rock ima slobodu izražavanja, ostao je žanr jer su ga ljudi prihvatili kao takvog pa je sve skupa tražilo ime. Od indie rocka ostalo je jedino što smo nezavisni.

Smatrate li da su današnji bendovi više okrenuti glazbi ili zaradi?

KIRO: Zaradi. Što se nas tiče, nama je danas zarada da sviramo po klubovima.

KORNJAČA: Zaradi, to se vidi iz toga jer svi bendovi koje možemo čuti na radiju zvuče isto. Ima ljudi koji se bave unutarnjim monologom, ali oni su underground.

Mi smo DIY bend

Koji su vam glazbeni uzori? Imate li ih uopće?

KORNJAČA: Za ovaj album sam bio inspiriran grupama A Perfect Circle, Alt-J, Peppersima, točnije Johnom Fruscianteom, The Mars Volta i Doorsima.

Koliko vam je značilo nastupati na RiRocku? Što mislite o današnjoj riječkoj sceni?

KIRO: Drago mi je da smo nastupali na 40. godišnjici RiRocka. To je velika stvar.

KORNJAČA: Svakako mi je bilo drago da sam svirao na istoj pozornici kao nekad Billy Cobham. Nemamo scenu jer se svi gledaju kao konkurencija, a ne kao istomišljenici.

KIRO: U Zagrebu to nije tako. Bili smo na tonskoj i dogovorili gažu u pet minuta,samo zato što nam je prišao član drugog benda. U Rijeci se dogodi da ja priđem nekoj XY osobi i kažem: ti si bubnjar XY benda, a on kaže »da« i okrene glavu.

RiRock vas je nominirao za najbolji demo bend u posljednje dvije godine, kako ste se osjećali?

KORNJAČA: Postoji iluzija da u glazbi postoji pobjednik i gubitnik. Istina je takva da je dovoljno lijepo biti izabran.

Gdje snimate pjesme? Kako izgleda proces nastajanja pjesme?

KIRO: Kod mene doma. U mojoj sobi. Sviramo sve odvojeno jer nemamo profesionalni studio, kasnije ide produkcija za koju je zadužen moj tata Željko Kirinčić Kirija. Imamo volju, imamo materijal pa se sve može.

KORNJAČA: Mi smo DIY bend.

Nedavno ste nastupali u zagrebačkom KSET-u. Kako je došlo do tog nastupa?

KIRO: Neće biti nastupa ako nisi spreman poslati bezbroj mailova, na kraju su nas zvali. Drago mi je da smo nastupali u KSET-u, to je ipak kultno mjesto. Žao nam je samo što je bio utorak, pa odaziv nije bio toliko velik, ali imamo već nekoliko dogovorenih gaža u Zagrebu kojima se veselimo.

Četiri singla su vani. Kad možemo očekivati promociju albuma?

KIRO: U planu je da promocija bude u ožujku. Na albumu će se naći devet pjesama, iako imamo pjesme i za sljedeća dva albuma.

KORNJAČA: Napisao samo oko 300 pjesama, ali nisu sve za bend.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

KIRO: Odrastao sam uz oca muzičara. Biti u glazbi mi je normalno, ali volio bih spojiti menadžment, koji studiram, s glazbom.

KORNJAČA: Gitara mi je produžetak ruke. Cijeli život sam u glazbi i ne planiram prestati. Ne vidim razliku da za 20 godina sviram pred 100-200 ljudi ili na Woodstock-u. Potpuno je nevažno.

 

Komentari

komentara