Prvo izdanje Sailor Sweet&Salt Festivala zaplovilo je Ex Port Deltom, fantastičnim mjestom gdje se objedinjuju more, brodovi i dizalice riječke luke te prekrasan panoramski pogled na Opatiju i ostatak grada.

Najzaslužniji za festival su poznata lica Ivanke Mazurkijević i njenog suputnika Damira Martinovića Mrleta koji su osmislili koncept vizualizacije zvuka grada kroz taktilno-zvučnu skulpturu od morske soli. Na videozidu iza pozornice tijekom pauza između nastupa izvođača bili su prikazivani kratki dokumentaristički inserti koji pokazuju čime se to bave Mrle i Ivanka na Trsatskoj gradini i Kampusu.

Red za glazbu došao je točno u 21 sat. Radnici u luci počeli su odrađivati treću smjenu i gotovo sinkronizirano s glazbom pokretati dizalice, a zvuk Svemirka, zagrebačkog synthpop benda, već je obuzeo nekolicinu prisutnih.

Sjajno zagrijavanje

Broj ljudi svakom se sljedećom pjesmom sve više povećavao, a »Tajne svemira« i »Ženu od vanilije« zavoljeli smo još kao stare hitove s prvog albuma. Plesni, ljetni, lagodni i posve neopterećeni, epiteti su koji se bez problema Svemirku i vokalu Marku Vukoviću mogu pripisati tijekom svakog trenutka njihovog 45-minutnog nastupa. Završili su sa »Zauvijek zen«, ponajboljom pjesmom s drugog albuma »Tunguzija« te mirne duše otišli s pozornice, iako je bilo nekih naznaka pozivanja publike i bisa, ipak, stroga festivalska satnica morala se poštivati.

Micanje instrumenata s pozornice bio je jasan znak da se sve sprema za Saru Renar i njenog vjernog pratitelja na klavijaturama Zdeslava Klarića. Ovakva, gotovo solo varijanta, za Renar nije novost. Bend se poziva samo u posebnim prilikama i specijalnim nastupima, dok u ovom sirovom izdanju s gitarom, looperom i glasom itekako može nadoknaditi neke starije pjesme koje zahtijevaju posebni aranžman. To se odnosi na većinu pjesama s prvog albuma »Djeca« pa je tako »U velikom stilu« prošla totalno ogoljena pop-rock prizvuka, a novije pjesme s »Gdje povlačiš crtu?« i »Tišine« ukalupljene su u teške klavijaturističke note i repetitivnost u stihovima. Ta repetitivnost dolazila je do publike, koje je na njezinom nastupu već bilo u poprilično velikom broju, dok su ipak samo prvi redovi bili bolje upućeni u diskografiju Sare Renar.

Best of…

S ambijentalnim zvukovima mora, članova brodske posade, uplovljavanja i isplovljavanja iz luke na pozornicu su nakon Renar došli Mr. Lee & IvaneSky, domaćini te glavni i odgovorni što se lijepa glazbena ljetna večer odvijala pred našim očima. Nije tu bilo previše upoznavanja, svi sve znamo, a Ivanka se zahvalila svima što su došli podržati ovu lijepu riječku priču, za koju se nada da neće stati na svom prvom izdanju. U svojevrsnom instrumentalnom uvodu dobili smo pomalo orijentalni prizvuk pomiješan s dozom elektronike, a većina pjesma u njihovom opusu i tako je na engleskom jeziku. Od pjesama svakako najistaknutija bila je »Zadnje riječi« iz filma »Kauboji« u koju se uključila i publika. Iskrena i nepredvidljiva »Colors« još jednom je pokazala kako Ivanka ima impozantan glas, a Mrle je čas mijenjao bas gitaru, čas stajao iznad loopova i klavijatura. Ostatak benda također je korektno odradio svoju rolu, a to se pogotovo odnosi na glavnog gitaristu, legendarnog Vladu Simcicha Vavu koji nam je pružio energično-emocionalnu bombu u outru nastupa.

Glavni izvođači večeri, uz čast svima ostalima, ipak su bili oni koji su tek slijedili. Damir Urban i njegova četvorka napravili su setlistu koja je »best of«, presjek bendovske karijere, uz naravno neke pjesme neprežaljenih Laufera. Početak s »Venecija tone« karakterističan je još od izlaska »Mamuta« iz 2014. godine, a kasnije se ništa nije prepustilo slučaju. »Budi moja voda«, »Priđi mi bliže«, »Nebo«, »Mala truba«, »Mjesto za mene« ili po urbanoj predaji, hit do hita. Doslovno se nije prepustilo slučaju da publika ne zna riječi pojedine pjesme, već se igralo na sigurno. Ipak, riječkoj publici mogao se dati nešto probraniji repertoar da se ne trubi uvijek po istom.

Pravi »sailor«

Za slušati Darka Rundeka i mnogobrojni bend moralo se čekati gotovo do dva sata iza ponoći, ali broj zainteresiranih ljudi na njegovom koncertu bio je najveći. Rundek je pravi »sailor«, mornar koji je prošao mnoga svjetska mora, poznaje daleka prostranstva, kulture i načine života. Uklopiti ga u Sailor Sweet&Salt Festival nije bilo teško jer on je jednostavno morao zasvirati na njemu. Uz pratnju truba i saksofona, bubnjeva, akustične i električne gitare te Izabel na violini nije bilo sumnje – Rundek je došao zaokružiti ovu večer na najbolji mogući način. Uz programatske i novovalne pjesme, najviše je vremena posvećeno obljetničkom albumu »Apokalipso« s kojim je prošle godine i svirao na svim zapaženijim festivalima i mjestima. Ova faza već se može nazvati post-apokalipso s obzirom na to da je prošla godina bila jubilarna i slavljenička, a Riječanke i Riječani uz cijeli koncept oko tog albuma, dobili su i proširenu verziju Rundekove i Haustorove karijere koja se odnosi na »Enu«, »Ruke«, »Ay Carmela« i ostale starije uspješnice. Za kraj, ostao nam je samo naklon velikom Darku Rundeku koji plovi već više od 40 godina, a završetak u kasni noćni sat, značio je i nastavak na afterpartyju uz elektroniku Seraphima Codexa.

 

Komentari

komentara