Ko sunce što sja kroz dan, ko mjesec žut što noću sja – tako mi draga znaj, izgledaš ti dok sa smiješkom promatraš svijet« – sjećate li se tih stihova? Ako da, sigurno je da baš i niste u cvijetu mladosti.

Naime, riječ je o stihovima Drage Mlinareca iz pjesme »Osmijeh«, prvog diskografskog istupa Grupe 220, zagrebačkog rock sastava koji mnogi s pravom smatraju prvim pravim autorskim rock sastavom Hrvatske, pa i bivše države.

Naravno, bilo je i prije Mlinareca i njegove ekipe izvođača i grupa koje su na prostore bivše nam države Jugoslavije donosili svjetlo rock glazbe, ali mahom je – uz časne iznimke – riječ bila o obradama već poznatih svjetskih hitova. Mlinarec i Grupa 220 prvi su rock sastav koji je svoje stvaralaštvo gotovo isključivo temeljio na vlastitim stihovima i glazbi pa se stoga s pravom može reći da su bili začinjavci autorskog rocka u Hrvata.

Osnovani 1966.

Sastav je osnovan u jesen 1966. godine i to spajanjem dva zagrebačka sastava – iz grupe Jutarnje zvijezde u novu su grupu ušli gitarist, pjevač i tekstopisac Drago Mlinarec te basist Vojislav »Mišo« Tatalović, a iz grupe Ehos gitarist i pjevač Vojko Sabolović i bubnjar Ranko Balen.

Zahvaljujući do tog trenutka već lijepom iskustvu svojih članova, novoformirani sastav vrlo brzo počinje nastupati, a polovicom prosinca te 1966. godine prvi put kao Grupa 220 ulaze u studio i snimaju svoj prvi singl, pjesmu »Osmijeh« koju je Mlinarec napisao dok je još bio član sastava Jutarnje zvijezde.

Odabrati ovu pjesmu za predstavljajući singl nove grupe bila je hrabra odluka stoga što do tog trenutka nije bilo autorskih singl ploča i smatralo se da se do većeg uspjeha na radiju i kod publike može doći jedino obradom već poznatih i priznatih svjetskih hitova.

Mlinarec i društvo razmišljaju na drugi način i imaju dovoljno hrabrosti pokušati biti drugačiji, a nagrada za njihov trud i hrabrost je iznimna – pjesma postaje veliki hit na prostorima bivše države, dokazuje kako uspjeh mogu doživjeti i domaće rock pjesme te po mnogočemu predstavlja čin stvaranja autorskog rocka u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji.

Uspjeh te pjesme pokreće tada najveću diskografsku kuću ovih prostora, zagrebački Jugoton, da dečkima pruži priliku pa 1967. godine izlazi njihov prvi maxi singl ili Extended play, kako ga god nazvali.

»Osmijeh« oduševio

Pod nazivom »Osmijeh« ta ploča nudi ukupno četiri skladbe – uz već svima znanu »Osmijeh« tu su još dvije vrlo dobre Mlinarčeve pjesme – »Uvijek kad ostanem sam« i »Grad« te obrada polke »Večer na Robleku«.

Reakcije su odlične, EP »Osmijeh« prodaje se iznad očekivanja, a zastupljenost na radijskim postajama je velika. Prekasna »Osmijeh« oduševljava ne samo mlade, već i starije, kako jednostavnošću i sažetošću teksta, tako i privlačnim gitarističkim rockom koji nedvojbeno uzore ima u velikanima britanskog rocka (The Beatles, Rolling Stones, The Kinks, Animals) ali je istodobno dovoljno drugačiji, originalan i »naš« jer govori jezikom koji svi razumiju. I dok se za vrijednost pjesme »Osmijeh« zbog njene prethodne popularnosti znalo, novi aduti bli su smješteni na B stranu EP-ja.

2550130

»Uvijek kad ostanem sam« molski je pristupom i zvukom gitara vukao na Keitha Richarda i Rolling Stonese (pogotovo na pjesmu »Paint It Black«), a tekstom je kroz obradu teme usamljenosti još jednom potvrdio Mlinarčevu nadarenost za stvaranje jednostavnih, ali dojmljivih stihova (Uvijek kad ostanem sam, sam bez sunca što krasi dan, tad maštam o mjestu gdje sunce vječno sja, gdje je tuga stran gost).

Isto se moglo reći i za »Grad«, rock šansonu nježnijeg ozračja i sporijeg ritma koji idealno odgovara još jednoj priči o ljubavnom porazu i osamljenosti koja je posebno istaknuta činjenicom da je u gradskoj vrevi bol zbog osamljenosti još izraženija. Uz ljubavnu rock baladu na hrvatskom jeziku, koja usnom harmonikom podsjeća na Dylana, Mlinarec i Grupa 220 nešto novo u ovoj su pjesmi dali kroz to što je dio pjesme svojevrsna recitacija pa je tako prvi put spojena rock glazba i govorna interpretacija stihova.

World music

No, tu nije bio kraj ugodnim iznenađenjima.

Naime, druga pjesma A strane bila je »Večer na Robleku«, klasična polka braće Avsenik doživjela je izvrsnu rock obradu čime su Mlinarec i ekipa pokazali kako nisu bili tek puki štovatelji onog što dolazi sa strane, već su i vlastitu glazbenu tradiciju bili spremni uokviriti u rock izraz. Ovaj odlični instrumental s ritmom polke i zavodljivim električnim gitarama bio je, na jedan način, world music prije stvaranja world music scene!

EP »Osmijeh« te je 1967. godine prodan u za tu vrstu glazbe i to doba zaista velikih 50.000 primjeraka, a Grupa 220 postala je sinonim za tu novu čudnu glazbu u kojoj prevladavaju električne gitare i žestoki ritam.

Uz to svojim su tekstovima te posebno izgledom (duga kosa, šarene košulje, ogrlice i narukvice) bili u potpunosti na tragu tada u svijetu vladajućeg alternativnog pokreta mladih, čuvene djece cvijeća, odnosno flower power pokreta. I upravo to – a da toga tada možda nisu bili ni svjesni – bitno im je pomoglo.

Naime, svirati rock u tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo tako jednostavno jer je sve što je dolazilo sa Zapada bilo dekadentno, trulo i nenarodnjački u odnosu na vrijednosti tadašnjeg komunizma za koje se zalagalo i koje je provodilo tadašnje državno rukovodstvo. No, budući da je flower power pokret na Zapadu, posebno u SAD-u, bio direktno usmjeren protiv rata u Vijetnamu i zalagao se za ideale ljubavi i mira, Grupi 220 dozvoljavalo se s državne razine da rade to što su radili pa njihove duge kose i šarene košulje – na koje se ipak gledalo s podosta nepovjerenja – nisu bile zabranjivane, a pjesme su se mogle puštati na radiju.

Utjecaj Beatlesa

Na valu velike popularnosti ostvarene tim prvim EP-jem grupa će te 1967. godine objaviti još jedan takav rad, točnije EP »Kad bih bio Petar Pan« koji nudi čak šest skladbi.

Taj je EP u odnosu na prethodni znatno više pod utjecajem Beatlesa što se osjeti u čestom korištenju gudača koje je liverpulski sastav te godine koristio na svom remek djelu »Sgt. Peppers Lonely Hearts Club«.

Osjeti se to već u uvodnoj pjesmi A strane, temi »Sreća« kroz koju Mlinarec uz poletni ritam i himnične aranžmane pokušava na duhovit način naći odgovor na pitanje što je to sreća.

2550094

»To već i vrapci fućkaju« je instrumental čiji je autor Alfi Kabiljo i kroz koji se, poput Beatlesa, nastoji spojiti rock izraz s natruhama avangarde, odnosno ptičji pjev s fućkanjem i kabaretskim pristupom glazbi, da bi A strana tog EP-ja bila kraju privedena ljubavnom »Dobro došla, draga« u kojoj ponavljaju spoj recitiranja i pjevanja poznat iz pjesme »Grad« pojačavajući notu ozbiljnosti dodatnim korištenjem gudača. B stranu otvara nježna »Ljubav je kao cvijet« koja je još jedan doprinos spajanju rock i pop senzibiliteta, bolje rečeno rocka i tadašnje zabavne glazbe s ovih prostora.

Naime, tu su pjesmu uz ljubitelje rocka mogli prihvatiti i oni kojima je rock bio preagresivan, a isto se može reći i za naslovnu temu ovog EP-ja, baladu »Kad bih bio Petar Pan« koja zbog korištenja gudača, izmjene ritma i složenosti melodije uspješno zaziva ne samo Beatlese, već i obrasce tadašnjeg početnog psihodeličnog pristupa rocku.

Prvi LP 1968.

Prodaja je bila slična prethodnom EP-ju što je, u stvari, značilo, da je Grupa 220 te 1967. godine donijela Hrvatskoj i tadašnjoj Jugi autorski rock.

Naime, od deset pjesama s ta dva EP-ija čak njih sedam bili su autorski radovi pa je više no očigledno da su Drago Mlinarec, Vojislav Mišo Tatalović, Ranko Balen i Vojko Sabolić bili pioniri autorskog rocka u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Stvorenim pjesmama i ostvarenom popularnošću jasno su pokazali svima drugima da se rock glazba može i stvarati, a ne samo reinterpretirati. Godinu dana kasnije, u studenome 1968. godine, objavit će i svoj prvi LP, ploču »Naši dani« koja će postati prvi autorski LP u bivšoj državi te, kao i dva spomenuta EP-ja, ući u povijest rocka na ovim prostorima.

Nisu dugo opstali

Nažalost, Grupa 220 nije dugo opstala.

Neposredno po objavljivanju debi albuma počele su brojne personalne promjene koje će štetiti radu sastava. Tako među prvima grupu po odsluženju vojnog rocka u Rijeci napušta Drago Mlinarec koji se okreće solo karijeri, a Grupa 220 – kroz koju će proći niz imena kasnije vrlo bitnih u hrvatskoj rock glazbi (Husein Hasanefendić, Aki Rahimovski, Jurica Pađen, Ivan Piko Stančić) – objavit će samo još jedan album, ploču »Slike« 1975. godine.

Komentari

komentara