Sami vrhovi top ljestvica najprodavanijih albuma u Engleskoj i Americi albuma “How Big, How Blue, How Beautiful” vjerojatno su za Florence Welch, pokretačku snagu grupe Florence + The Machine, ostvarenje snova, ali je možda još bitnije da je stvaranje trećeg studijskog albuma ove britanske rock grupe djelovalo terapijski na nju.

Naime, nakon vrlo uspješna dva studijska albuma (“Lungs”, 2009. i “Ceremonias”, 2011.) te odličnog “MTV Unplugged” (2012.) ova izvrsna britanska pjevačica doživjela je – što zbog pritiska slave, a još više zbog loše ljubavne veze – nimalo bezazlenu psihičku krizu koja se manifestirala kroz život (pre)pun alkohola, droge i prilično razuzdanog života koji je postajao sve neugodniji po njeno zdravlje. Na svu sreću, rad na novom albumu donio je ne samo nove prioritete koji su je odmaknuli od te samodestruktivnosti, već joj i omogućio da kroz stihove i glazbu doživi svojevrsnu katarzu i, možda, zatvori zauvijek neke loše stranice svog života.

 

 

Upravo zbog ovakvih životnih okvira lijepa Florence (rođena je 28. kolovoza 1986. godine u Londonu) na ovom je albumu u središte pažnje stavila svoj emocionalni život pa svih jedanaest pjesama standardnog izdanja uporište ima u analizi onoga što je u toj njenoj neuspješnoj vezi bilo i onoga što je trebalo biti, odnosno u pokušajima otkrivanja što je to uopće ljubav. Tako već u prekrasnoj uvodnoj “Ship to Wreck” kroz za nju tipične metafore vezane uz vodu priznaje i svoju nemogućnost građenja pravog odnosa (Da li sam gradila ovaj brod samo da bi postao olupina?) da bi se u “Queen of Peace” gorko zapitala je li sve to skupa uopće vrijedilo truda, ako je sve što je ostalo – bol (“Oh, what is it worth/When all that’s left is hurt?”) poželjevši u završnoj “Mother” svojevrsnu dehumanizaciju kroz molbu majci da je pretvori u drvo, oblak ili bilo što drugo što nema osjećaje, jer bi joj takvoj bilo lakše.

Uz ove najdojmljivije poetske slike Florence Welch na trenutke kritizira i partnera (“What Kind Of Man”, “Third Eye”), ističe vlastitu nesposobnost za bijeg iz loših veza (“Caught”), progovara u zanimljivoj “St. Jude” o besmislu loše veze (“Another conversation with no destination/Another battle; never won/ And each side is a loser”) ili pak jednostavno pjeva o samoći koju teško podnosi (“Long & Lost”), ali i o tome kako pokušava naučiti kako izaći iz loše veze (“Various Storms & Saints”).

Iako su stekli slavu kao indie rock band na ovom su albumu Florence and Machine puno bliži pop/rock izrazu no indie čvrstini i žustrini, mada većina pjesama ima brzi i poletni rock ritam ukrašen ponekad dobrim soul gudačima. Dosadašnji zaljubljenici u njihov zvuk najviše će uživati u plesnoj, pjevnoj i gitara punoj “Ship to Wreck”, a dobre koncertne trenutke osigurat će i ritma pune “What Kind of Man”, “How Big, How Blue, How Beautiful”, “Third Eye” te “Queen of Peace”, mada je svaka od njih ukrašena primjesama drugih izraza pa u jednoj čujemo malo elektronike, u drugoj mandoline i štih filmske glazbe i “Motown backbeat”, a uz uvodnu ponajbolji doprinos rocku nedvojbeno je završna “Mother” koja potvrđuje kako Florence Welch govori istinu kad kaže kako su joj Jefferson Airplane i Grace Silk jedni od uzora. “Various Storms & Saints” uspješno prenosi djeliće psihodelije koja dozvoljava njenom glasu da zvoni, plovi i raspršuje se, a kroz “Delilah” shvaćamo zašto je uspoređuju s Kate Bush dok je “Long & Lost” sentiš po ugledu na Annie Lennox, a “Caught” i “St. Jude” dobre su zato jer su baš njene pjesme i potvrđuju je kao samostalnu i vrlo dobru pjevačicu.

“Can you protect me from what I want? The love I let in, it left me so lost” – Možeš li me zaštiti od onoga što želim? Ljubav koju sam pustila ući, ostavila me tako izgubljenom” pjeva Florence Welch u “Mother”, završnoj pjesmi albuma koji je, koliko god to paradoksalno bilo, dao popriličan smisao njenoj neuspješnoj, neuzvraćenoj i propaloj ljubavi. Pa da je i samo to, bilo bi puno. A kad k tome dodamo da je već treći put za redom broj 1 u Engleskoj i prvi put u SAD-u, onda je ta njena tužna ljubavna priča ipak ima nešto manje okusa pelina.

Zaista sam bila vrlo ranjiva u trenutku kad smo snimali album i zbog toga je ovo najosobniji album kojeg sam do sada napravila. Riječ je o ploči koja govori o pokušaju učenja toga kako živjeti i voljeti, a ne bježati od svijeta. Većina pjesama na albumu govori o tome kako je biti u vezi s nekim tko te pokušava otjerati od sebe,

rekla je Welch o ovom albumu koji je sniman tijekom 2014. godine, a producentske je poslove odradio Markus Dravs poznat po svom dosadašnjem radu s pjevačicom Björk te grupama  Arcade Fire i Coldplay.

Komentari

komentara