Znali smo da nismo običan bend, ali tada nismo bili svjesni tog nekog šireg konteksta, da će se nakon trideset godina »zbrajati mrtvi«, svojevrsni je to zaključak druženja s Nenadom Marjanovićem, dr. Fricom i Diegom Bosuscom, Pticom iz kultnog punk benda KUD Idijoti upriličenog sinoć u prepunom riječkom muzeju starih računala Peek&Poke, a povodom sad već drugog riječkog predstavljanja Fricove knjige »Život s idi(j)otima«.


– U Rijeci smo bili u svibnju, na festivalu Vrisak, tad smo se družili u Dnevnom boravku. I tad je bilo more ljudi, pa smo se dogovorili kako moramo ponoviti tu promociju, da se odužimo onima koji tad nisu mogli doći. Uostalom, u međuvremenu sam s knjigom obišao cijelu nekadašnju državu, k’o nekad na koncertnim turnejama, kazao je na početku Fric odogovarajući na pitanje moderatora Ernesta Marinkovića zašto opet Rijeka.

Nacionalno neosvješten

A kakvo druženje s Fricom i Pticom može biti, pa čak i ponovljeno, nego zabavno i pomalo nostalgično, jer neminovno se prisjetiti brojnih anegdota, koncerata, lica iz publike, priča o klubovima kojih danas više nema, firmama koje propadaju, honorarima i fanatičnim probama gotovo svakog dana.

– »Život s idi(j)otima« nije samo priča o mom i Pticinom vremenu u bendu, nije to ni samo priča o Tusti, već i priča o Puli, o Uljaniku, o nogometu, ma o životu u nekim drugim vremenima. A zašto knjiga? Pa imamo te kružoke, te neke naše male grupe dragih ljudi s kojima prebiremo po sjećanjima. I u tim se razgovorima iskritalizirala potreba da se to zabilježi, da se priča o Idijotima ukoriči, da se dokumentira taj period našeg života i opravda smisao rock’n’rolla. To je i svojevrsna moja točka na »i« vezana za bend, i moj oproštaj s Tustom. Povijest je nemilosrdna, a Idijoti su zaslužili knjigu jer naše su bitke bile »krvave«, reći će Fric.

Na pitanje kako se osjećao, je li što u pripremnoj fazi knjige ispravljao, Ptica će reći da je nakon svakog »poglavlja« zvao Frica i govorio mu: Opet si me rasplakao.

– Frinc ima jedan specifičan, vrlo neposredan stil pisanja, on piše kako priča, i to ljudi prepoznaju. Iako sam sve te priče, koncerte, anegdote proživio, puno toga se ne sjećam, kao da sam imao paralelni život, tako da sam Fricu i rekao da sad točno znam što sam radio u životu, kazao je pak Ptica.

Na turneji tijekom ljeta na kojoj je obišao mnoge gradove i mjesta po Srbiji i Bosni, Fric je uvijek dočekan širom otvorenih ruku.

– Ja sam vam nacionalno potpuno neosvješten, svugdje se osjećam doma. Uostalom, Idijoti su utjecali na brdo bendova u Srbiji. A i istina je da knjiga dobra ostavština za sve generacije svih bivših republika. To je ljevičarska knjiga, univerzalna priča, priča i o nostalgiji, ljuskosti, ležernosti nekog prošlog vremena, kaže Fric.

Legendarni koncert

Na pitanje koji su prijelomni događaji koji su obilježili bend ili pak značajne godine, Fric i Ptica su se složili da bi to bila davna 1987. kad su pobjedili na festivalu u Subotici i održali koncert u talijnskom gradu Reggio Calabria.

– Kao pobjednici festivala u Sobotici, pripala nam je čast da te godine predstavljamo Jugoslaviju na Festivalu mediteranske kulture u Reggo Calabriji. I sve je počelo super, publika nije razumjela što to pjevamo, ali je kužila sviračku energiju i sve je bilo super do bisa. I što se onda dogodilo? Pa bili smo u Italiji i u tom nekom sobičku od backstagea dogovorimo se mi da ćemo svirati »Bandieru rossu«. Tusta nas je malo upozoravao da to možda nije pravi izbor, ali mi ne nismo dali odgovoriti. I tako izađemo na stage, i počnemo »Bandieru« i nastane kaos. U jednom trenutku na stage se penje neki tip i hvata Tusti mikrofon, on naravno ga odgurne natrag u publiku. Tad se pale svjetla, ulazi policija i koncert se prekida. Nas odvode u backstage i nekim koridorom nas izvode iz kluba. Kasnije saznamo da je tip na stageu bio policajac koji je došao prekinuti koncert. Vijest prenose mediji, Tanjug javlja vijest, jugolavenski kulturni ateše piše protestnu notu, a moji starci doma u šoku, prisjetio se kultnog koncerta Fric.

Bolji i od Miše Kovača

Ma nisu se Ptica i Fric prisjetili smo ove anegdote, bilo je sinoć u Peek&Pokeu i smiješno, ali i pomalo tužno kad je priča prirodno došla do Tuste, pokojnog frontmena benda.

– Iako smo Ptica i ja iz benda izašli prije no što se bend raspao, s Tustom je uvijek postojao taj neki fluid, neko razumjevanje i poštovanje na daljinu, približila nas je opet njegova bolest, pomagali smo svi koliko smo mogli. Ma Tusta je bio takav čovjek… Zbog njega su mi džepovi već 30 godina puni papirića jer nas je »učio« da ne bacamo smeće na pod. Ma on je najbolji frontmen kojeg sam ikad vidio, kazao je Fric.

A da je došlo vrijeme da KUD Idijoti potvrde svoju ulogu u povijesti rocka i punka na ovim prostorima, da im se oda zaslužena čast i prizna značaj ne samo zbog sviračkog umjeća, već prije svega zbog stava i bunta, pokazuje i činjenica da ne samo da su dobili knjigu i film »Tusta«, već je nedavno objavljena kompilacija najvećih hitova »Greatest hits« na prvom mjestu najprodavanijih albuma u Hrvatskoj, dok je kultna istoimena kompilacija Mate Miše Kovača na – trećem.

 

Komentari

komentara