Ovakvi su odlasci ipak najteži. Pedesetidvogodišnji Chris Cornell, najpoznatiji kao pjevač grupe Soundgarden, ali iznimno cijenjen i po svojoj solo karijeri, oduzeo si je život rastuživši brojne svoje i poklonike grupe Soundgarden, kao i svakog tko voli rock glazbu, pogotovo generacije koje su se u rock uključile početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u godinama kad je grunge bio zakon, a Cornellov band Soundgarden jedan od pionira tog novog rock vala koji je vraćao vjeru u iskonsku snagu rock glazbe.

Chris Cornell, pravim imenom Christopher John Boyle, rođen je 20. srpnja 1964. godine u Seattleu, slobodno se može reći mitkskom gradu rock glazbe, gradu koji je rocku dao najprije jedinstvenog i legendarnog Jimi Hendria te potom devedesetih niz iznimnih grunge rock bandova kao što sui bili Nirvana, Soundgarden, Pearl Jam ili Alice in Chains.

Nakon kultnih Soundgarden Cornell je zapaženu ulogu igrao i u grupama Audioslave i Temple of the Dog, a izniman je bio i kao solo autor objavivši pet samostalnih albuma, četiri studijska i jedan uživo. Ono što ga je u svijetu modernog žestokog rocka činilo originalnim nedvojbeno su bili njegovi mračni stihovi i prekrasan, jedan od najboljih glasova rock glazbe, snažni bariton koji je imao rijetku mogućnost pjevanja i dionica tenora što ga je činilo jednim od najdojmljivijih vokala rock glazbe.

Nažalost, završetak njegovog životnog puta u sobi hotela u Detroitu mogao se, pogleda li se bolje njegovo stvaralaštvo i život, pretpostaviti. Naime, već kao tinejdžer Cornell je patio od brojnih depresija zbog kojih je često ostajao u kući duže vrijeme.

Najbitniji izlaz iz svijeta u kojem nije vidio smisao već tada je bila glazba pa mu je svega šesnaest kad kao  član cover grupe The Shemps ulazi u rock svijet koji uskoro postaje njegov dom, mjesto u kojem kroz stihove i glazbu može i zna iskazati sve što ga muči i opsjeda. Već 1984. godine uz ekipu iz The Shemps (basist Hiro Yamamot i gitarist Kim Thayil) osniva Soungarden, grupu koja će početkom devedesetih početi širiti „virus“ grunge glazbe, zvuk koji je spasio rock od nestajanja u bezlične rukavce pop glazbe. Svjetska slava stiže četvrtim studijskim albumom „Superunknown“ (1994) i hit pjesmama „Spoonman““ te pogotovo „Black Hole Sun“ koje su, kao i pjesme Nirvane i Pearl Jama, ubrzo stekla status generacijskih himni.

Po raspadu grupe 1997. godine Cornell se okreće solo radu i aktivnostima u grupama Audioslave i Temple of the Dog, a prvi solo album pod nazivom „Euphoria Morning“ objavljuje u jesen 1999. godine. Posljednji u nizu solo albuma, odlični „Higher Truth“ objavljuje 2015. goidine, a u proljeće2016. godine gostuje u Hrvatskoj na koncertu u dvorani Vatroslv Lisinski za kojeg su karte planule nakon svega nekoliko sati prodaje. A upravo taj album, kao i neki elementi ranijeg rada i njegovog života pokazuju kako se nikad nije pomirio sa mogućnošću normalnog života.

Idejni temelj posljednjeg Cornellovog albuma najuočljiviji je u završnoj “Our Time in the Universe” i stihovima “Ne marim da li smo blagoslovljeni ili prokleti jer znam da je moj život samo moj trenutak vremena u svemiru” koje potom varira i u nekim drugim pjesmama poručujući kako želi uživati u ovom kratkom vremenu koje nam je poklonjeno, ali ga u tome ometa puno sumnji i strahova, odnosno pitanja vezanih uz teme prolaznosti, smisla života i smrtnosti.

Traženje smisla života i životnih istina tekstom je uz već spomenutu završnu pjesmu najuočljivije u naslovoj temi albuma, a tu tematiku prolaznosti, smrti i zapitanosti nad misterijem života Cornel obrađuje još u odličnim “Before We Disappear” i “Dead Wishes” koje već i naslovima (Prije no što nestanemo, Želja za smrću) nagovještavaju kakve su se misli rojile u glavu ovog genijalnog depresivca.

Nažalost, tu očigledno nije bio kraj tim sumnjama u smisao postojanja o čemu svjedoči i podatak da je, navodno, posljednja pjesma koju je odsvirao na svom posljednjom koncertu bila njegova verzija čuvene Led Zeppelin pjesme „In My Time of Dying“. Cornell je, očigledno, čvrsto odlučio otići i to je učinio bez obzira na sve, čak i na troje svoje djece.

Uz njih tužan može biti i svaki iskreni ljubitelj rock glazbe jer je Chris Cornell bio pravi i istinski rock glazbenik, autor koji je znao napisati sjajne stihove i pjevač koji ih je znao i otpjevati tako da ostaju zauvijek zapamćene u svijesti onoga koji ih sluša. Rock je ovih završnih dana proljeća 2017. godine izgubio jednog velikana, čovjeka po čijem ćemo preranom odlasku, na žalost, pamtiti 2017. godinu.

 

Komentari

komentara