Ako bi se trebalo onako osobno uzeti dva simbola rocka devedesetih, za mene bi to bio turobni životno-glazbeni nihilizam Kurta Cobaina i hipnotički glas Dolores O’Riordan.

Kurt je davno otišao, neki će glazbeni kritičari kazati kako je tog dana u njegovoj garaži ubijena i mainstream glazba koja je i sociološki nešto značila, nakon toga je ostala tek umjetnički fenomen. A u ponedjeljak sam ostao i bez druge osobne ikone rocka 90-ih, u Londonu je preminula i Dolores.

Cranberries bi bez nje ostali vjerojatno tek simpatičan bend ritmičnih melodija koji se bori za svoj dio kolača na rubovima alter rock scene. Ali onda je stigla tinejdžerica simpatična djevojačkog izgleda i demonski hipnotičkog glasa koji joj je služio gotovo kao instrument. Tako je počela priča ove osebujne pjevačice, za koju će se tek u posljednjih pet, šest godina doznati da se čitavo vrijeme morala boriti s osobnim demonima, uzrokovanim prije svega traumama iz djetinjstva.

Tek 2013. godine će priznati da je bila spolno zlostavljana kao dijete. Odgojena u klasičnoj irskoj katoličkoj radničkoj obitelji, prema osobnom priznanju imala je roditelje koji su toliko morali raditi kako bi omogućili djeci normalan život da nisu primjećivali da su im djeca zlostavljana.

Od anoreksije do depresije

S takvim pečatom na život još za vrijeme djetinjstva, u Dolores se očigledno nešto prelamalo. Njezin spisak problema mogao bi poslužiti kao udžbenik psihijatrije. Krivnja zbog zlostavljanja joj je najprije potaknula anoreksiju, »uvijek osjetite krivnju, onda je zakopate duboko u sebi, što dovede do samoprijezira«, pojašnjavala je kako dođe do toga. Anoreksija ju je dovela do depresije kako to nerijetko biva, a izlaz je pokušala pronaći u alkoholu. Što je samo po sebi postalo problem. Na kraju, uz sve to joj je prije dvije godine dijagnosticiran bipolarni poremećaj koji je imao okidač u svim ovim stvarima prije.

I kad se sve ovo ovako pobroji, zapravo djeluje kao znanstvena fantastika da je takva izmučena duša stvarala tako moćnu glazbu. Prodaja albuma Cranberriesa mjeri se u desecima milijuna primjeraka, a glavnu zaslugu za to ima baš Dolores. U bend dolazi 1990. godine, a prvi album izdaju 1993. godine, »Everbody Else Are Doing It, So Why Can’t We«, sa singl uspješnicom »Linger«.

Zanimljivost tog hita je da O’ Riordan u njemu govori o stvarnom ljubavnom neuspjehu te da joj je taj momak iz pjesme godinama poslije pisao i tražio oprost. Predložio je bio i da se nađu na kavi, ali mu pjevačica nije niti odgovorila na pismu. »On je svoju priliku imao«, pojasnila je tada. Iako je taj album dao grupi mjesto pod svjetskim glazbenim nebom, s nekoliko dobrih pozicija po top-ljestvicama, prava oluja uslijedila je godinu dana poslije, s »No Need To Argue« i uspješnicom koja će postati svevremenski hit, »Zombie«. Bend predvođen s Dolores odlučio se za tamniju atmosferičnost albuma, teže rifove i što manje producentskog diranja u sam zvuk glasa Dolores O’Riordan.

Shvatili su gdje im leži snaga i rođena je legenda najspecifičnijeg ženskog vokala tog doba. Bilo da bijesno pjeva u zombijima s tenkovima, bombama i puškama, ili osjećajno pjeva o obitelji, specifična boja glasa, mogućnost modulacije i širok raspon učinili su Dolores pjevačkom ikonom. Većinu najvećih hitova grupe je ona i sukreirala, a bend je do zasićenja došao nakon 13 godina postojanja. Prekid je trajao šest godina, a ponovno su se bili skupili 2009. godine. Dolores je na kraju u Londonu i bila kako bi obavila neka manja studijska snimanja, obzirom da je turneja grupe bila otkazana zbog njezinog problema s leđima.

Sućut Michaela Stipea

Već od ponedjeljka stižu sućuti, a možda je zbog onog s početka teksta najbitnije spomenuti onaj Michaela Stipea, nekad frontmana REM-a i možda ponajboljeg prijatelja Kurta Cobaina. Izrazio je žaljenje i tugu, a baš je on bio pozvao Cranberries na turneju s REM-om kad je u studiju naletio na njih dok snimaju »Linger«.

Cranberries su s Dolores u Zagrebu nastupili 31. listopada 2002. godine, a taj dan je bila i neka glupa utakmica u metropoli pa su neki između dva događaja izabrali onaj krivi. Jer, tko je mogao znati da više nikad neće nastupati u Hrvatskoj. Još su 2012. godine trebali nastupiti na InMusic festivalu, no to su otkazali bili. A sad više, sve da bend i nastavi bez pjevačice, to neće biti to.

 

Komentari

komentara