Otišao je jedan od najvećih. I nije to tek fraza. Jer, Chuck Berry bio je sama srž rock and rolla, utjelovljenje svega onog dobrog, ali i lošeg što je rock and roll sa sobom nosio i nosi. Maestro Chuck bio je inovator i revolucionar, gitarist i tekstopisac, showman i brbljavac, maloljetnicama i narkoticima sklon glazbenik, ali i izvođač kojemu dugo, dugo samo zbog boje kože nije bilo dozvoljeno ono što je za bijele rock glazbenike bilo uobičajeno.

 

Iz tog ludog amalgama svega i svačega, a ponajviše kontroverznih suprotnosti, izrasla je neponovljiva i blistava karijera u kojoj je »Johnny B. Goode« često bio ne samo dobar, već naprosto briljantan, ali istodobno i toliko skandalozan da je svojim načinom života pružao nisku argumenata svakome tko je mrzio rock and roll kao divljačku glazbu niskih strasti.

Pačji hod

Tako s one svjetle strane mjeseca uočavamo naprosto njegov nemjerljiv doprinos rock glazbi – njegov neponovljiv način sviranja gitare (tzv. double string guitar lick) najdirektniji je sinonim za rock and roll, upravo on »izmislio« je 4/4 takt, prvi je pažnju posvećivao instrumentalnom uvodu u pjesmu i prvi počeo koristiti prepoznatljive gitarističke rifove. Majstorsko spajanje bluesa, countryja i rockabillyja u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća bilo je toliko dojmljivo da će desetljećima nakon toga, pa i danas, bazične r’n’r grupe, svirati baš kao što je to činio Chuck!

 

Kada mi je bilo 10 godina, svake sam noći sanjao o životu u Americi, a Chuck Berry je svirao »soundtrack« – Arnold Schwarzenegger

 

U stihovima je među prvima izlazio van okvira čiste zabave i tipičnih teen tema progovarajući i o rasnoj te socijalnoj problematici i nejednakosti. Veliku pažnju posvećivao i nastupu jer je smatrao kako izvođač mora biti i vrhunski zabavljač. Jedna od stvari koju je izmislio je i tzv. duckwalk iliti pačji hod. Riječ je o posebnom kretanju kojim je, kad bi svirao sjajne rock and roll solaže, oponašao gegajući hod patke.

Stalni gost zatvora

No, s druge, one tamne strane mjeseca, nižu se manje lijepe činjenice – od 18. do 21. godine živio je u popravno-odgojnoj ustanovi otvorenog tipa zbog oružane pljačke u kojoj je sudjelovao kao stariji maloljetnik. U kasnim  tridesetima odležao je dvije godine u zatvoru zbog povrede ljudskih prava, točnije navodnog iskorištavanja maloljetnice. Bile su mu 53 godine kad »služi« šest mjeseci zbog utaje poreza, deset godina kasnije suočen je s tužbom i plaćanjem visoke odštete za čak 200 žena koje su ga tužile zbog toga što je u ženskom toaletu svog restorana u gradiću Wentzwille imao postavljenu skrivenu videokameru! Godine, 1990.  – tad su mu već 64! – opet je pola godine u zatvoru, ovog puta zbog posjedovanja droge i ilegalnog oružja.

Chuck Berry bio je najveći roker, gitaristi i najveći tekstopisac najboljeg rock’n’rolla koji je ikad živio – Bruce Springsteen

Crno i bijelo, tama i svjetlo ispreplitali su se u njegovom životu više no u životu bilo kojeg drugog autora, a nepomirljivost i vitalnost zadržao je do zadnjih trenutaka svog dugovječnog života. Naime, za ovu je godinu najavio objavljivanje novog albuma koji će sada zasigurno postati jedan od najprodavanijih albuma godine i vjerojatno jedan od najznačajnijih albuma u dugoj karijeri ovog genijalca koji je poživio do devedeset i prve godine!

Kozmetičar i frizer

Pod imenom Charles Edward Anderson Berry rođen je 18. listopada 1926. godine u St. Louisu u siromašnoj crnačkoj obitelji i od malih je nogu često u sukobu s zakonom. Ta »karijera« neprilagođenog mladića i sitnog kriminalca završava nakon što se u 21. godini zaposli u automobilskom divu General Motors. Uz taj posao radi i kao kozmetičar(!) i frizer, a sasvim solidnu zaradu ostvaruje i kao glazbenik. Naime, od 1952. godine dio je Johnnie Johnson Trija koji je tih godina jedan od ponajboljih sastava klupske glazbene scene St. Louisa. Za jedne od tih svirki u publici je tada već čuveni blues gitarist Muddy Waters koji će, nakon što nekoliko mjeseci kasnije upozna Berryja, predložiti crnom rock and roll majstoru da, usprkos tome što mu je već 29 godina, ponudi svoje snimke Leonardu Chessu, vlasniku sve uglednije čikaške diskografske kuće Chess Records.

 

Osvijetlio je naše adolescentske godine, udahnuo je život našim snovima da postanemo glazbenici i popnemo se na scenu – Mick Jagger

Berry u Chicago nosi nekoliko snimaka među kojima je i obrada country pjesme »Ida Red«, a Chessu je dovoljno prvo preslušavanje da shvati kakav potencijal taj mršavi crnac ima i istog mu trena ponudi ugovor tražeći samo da promijeni ime pjesme i popravi tekst. Berry prihvaća i 21. svibnja 1955. godine snima svoj prvi veliki svjetski hit, pjesmu »Maybellene«, kako je nazvao dotadašnju »Idu Red«. Uspjeh je fantastičan – iako je riječ o debitantu i crncu (što je tada otežavajuća okolnost) na američkoj ljestvici singlova pjesma ide čak do petog mjesta, a na rhytam & blues ljestvici broj jedan punih je devet tjedana. Zvijezda je rođena!

 

 

Potvrđuje to i sve što se potom događa u sljedeće četiri godine kad se nižu hitovi – »Roll Over Beethoven, »Rock ad Roll Music«, »Sweet Little Sixteen«, »Johnny B. Goode«, »Carol«… – a Berry postaje i filmska zvijezda u nizu glazbenih rock and roll filmova. U taj niz uspjeha uklapa se i njegov debitantski album, ploča »After School Session« objavljena 1955.

Povratak u život

Ovaj, kao i sljedeći albumi i već spomenute singl ploče, Berryja su učinile svjetskom rock zvijezdom, a uspon je grubo zaustavljen velikim skandalom koji se dogodio u prosincu 1959. godine. Naime, 1. prosinca te godine Berry nakon nastupa u El Pasu upoznaje Janice Norine Escaunti, mladu Indijanku koju odluči povesti u St. Louis kako bi radila u njegovom noćnom klubu u garderobi. No, ono što Berry ne zna je da Janice ima samo 14 godina te da se povremeno i prostituira! Kad to sazna odluči joj dati otkaz, a ona pobjesni i prijavi ga policiji! Rasplet je za Berryja vrlo neugodan – optužen je za iskorištavanje maloljetnice i organizaciju prostitucije. Iako su optužbe vrlo labave na prvom suđenju dobio je čak petogodišnju kaznu. No, reakcija javnosti koja je svjesna da se Berryju više sudi zbog toga što je uspješan crni glazbenik, nego li zbog stvarnih prekršaja, je žestoka pa je kazna smanjena na »samo« dvije godine koje će od 1962. do 1964. Berry provesti u zatvoru u Terra Haute u Indijani.

 

Ugasila se jedna od najvećih zvijezda – Keith Richards

Taj bi udarac bio najvjerojatnije kraj njegove karijere da se, upravo dok je jutra počinjao pogledom kroz rešetke, nije počeo javljati veliki interes mladih rock grupa za njegove pjesme. Rolling Stonesi 1963. za svoj prvi singl odabiru njegovu »Come On«, iste godine Beach Boys objavljuju »Surfin’ USA« što je u stvari obrada njegove »Sweet Little Sixteen«, a Beatlesi 1964.  idu do vrha ljestvica sa njegovom »Rock and Roll Music«. Svijesni rasta zanimanja u njegovoj diskografskoj kući reagiraju objavom albuma »Chuck Berry On Stage«. Naravno, sve to vraća Berryja u život pa neposredno po izlasku iz zatvora snima »Nadine«, a još veći uspjeh ostvaruje zatvorski obojenom »No Particular Place To Go«.

Institucija

Nakon toga njegova će karijera imati uzlaznu putanju, a vrhunac će doživjeti 1972. godine kada uz pratnju sjajnog britanskog rock benda »The Faces« snima album »The London Chuck Berry Session« koji postaje njegov najprodavaniji studijski album, a iste godine ima i svoj prvi svjetski broj jedan hit – bezobrazna live verzija pjesmica »My Ding-a-Ling« (u Americi dječji naziv za muški spolni organ) postaje broj jedan na dva tjedna u SAD-u i punih mjesec dana u Engleskoj i Europi. Velikih svjetskih uspjeha nakon toga neće biti, ali će Chuck Berry sa svime što je do tada napravio već postati rock and roll institucija i ugodno će, uz povremene sukobe sa zakonom, živjeti od genijalne ostavštine pedesetih i šezdesetih i niza koncertnih turneja koje će uvijek biti odlično posjećene jer je vidjeti i čuti Chucka Berryja, isto što vidjeti i čuti srž rock and rolla!

 

U Opatiji u srpnju 2008.

Mr. Rock’n’Roll u Zagrebu je nastupio dvaput, prvi put 1978. godine. Drugi je koncert u Zagrebu održao u lipnju 2005. godine u Maloj dvorani Doma sportova. Bilo je to u godini u kojoj je obilježavao pedesetu godišnjicu glazbene karijere. Legendarni glazbenik nastupio je i u Opatiji, u srpnju 2008. godine. Osim njega, na rock tulum nazvanom »Rock ‘n’ Roll Fiesta« nastupili su i Tommy Emmanuel, Neno Belan i Branko Đurić Đuro.

 

U Opatiji 2008. godine – snimio Sandro Rubinić

I baš zato jasna je žal zbog njegove smrti. Istina, doživio je duboku starost, ali bio je toliko životan, energičan, raspjevan i rasplesan da je djelovao vječno mlad. Stoga je i vijest o njegovoj smrti ipak donijela tugu jer – otišao je netko tko je zaista stvarao rock and roll i bez čijeg bi ogromnog doprinosa svijet rock glazbe izgledao bi bitno drugačije i zasigurno bio daleko manje zanimljiv, provokativan i privlačan. »Johnny«, bio si jako, jako dobar i oprošteno ti je sve ono loše što si napravio!

Komentari

komentara