Nekom smrkne, drugom svane. Nakon što je objavljeno da Skunk Anansie zbog zdravstvenih problema pjevačice Skin ipak neće nastupiti, smrklo je onima koji su na 11. INmusic došli zbog njih.

 

Svanulo je pak Kawasaki 3P-u koji je trebao nastupiti na manjem OTP World Music Stageu, ali su na kraju uskočili umjesto Skunk Anansie i na velikoj pozornici u udarnom terminu, bez tonske probe, junački odradili možda i svoj najbolji koncert ikad i u sat vremena energične, uigrane svirke pridobili i one koji su početku bili razočarani nenadanom izmjenom programa.

Denis LOVROVIĆ
Zaslužena pozornica

Daleko je dogurao Kawasaki 3P: od prkosnog tavorenja na margini prometnuli su se u stamen, kompaktan organizam razorne snage i svjetske klase, a to se preksinoć najbolje vidjelo – pristajala im je ta velika pozornica, zaslužili su je. Dok su večer ranije mnogi usred izvedbe napuštali bučno najavljivani Gutterdämmerung, za vrijeme nastupa Kawasaki 3p-a zaintrigirane su se mase, kao privučene golemim magnetom, gurale prema prvim redovima sa svih strana jarunskog otoka, uključujući i strance koje je bend s lakoćom uspio zaraziti svojim refrenima.
Publika je divljala na plesne hitove sa sva tri albuma: od »Malo vas je pičkice«, preko »Snifa sam glu«, »Niskarastaman« i »Mate Parlov«, do »Kak si, pa tak«. Nije bilo padova, nije bilo praznog hoda. Iz ugla pozornice nije se cijelo vrijeme micala Florence Welch, odgledala je cijeli koncert i bila, činilo se, zatečena viđenim.
Nešto se neobjašnjivo dogodi na ovakvim glazbenim festivalima što ljude učini pitomijima, mekanijima, čak i kad sve okolnosti upućuju na podbačaj. I prošle je godine drugi festivalski dan bio takav, o posebnoj atmosferi večeri u kojoj se plesalo (i ronilo) po blatu još se priča. Preksinoć je čarolija – recimo da je to čarolija – počela s Kawasakijem, pojačala se za vrijeme utakmice koja se pratila u Hidden Stageu i eskalirala kad je na glavnu pozornicu izašao Florence and The Machine, razlog broj jedan zbog kojeg je drugi dan festivala bio rasprodan.

Denis LOVROVIĆ
Razgaljena publika

Od prvog trenutka kad je crvenokosa pjevačica istrčala u svijetloplavom kompletiću s hipijevskim prslukom, izgledajući najmanje deset godina starija od svojih 29, između benda i publike konstantno se valjala razgaljenost. Koncert na koji se dugo čekalo, još otkako je prošle godine Florence otkazala gostovanje na INmusicu zbog slomljene noge, bio je zapravo emotivan aktivistički zaziv ljubavi i uzajamnog prihvaćanja, kontra ksenofobiji. Bilo je u tome dosta sladunjavosti: kad je odnekud izvukla LGBT zastavu duginih boja i stala njome vitlati pozivajući publiku da isto učine sa svojim majicama, ili kad je preklinjala publiku da zagrle strance oko sebe, bilo je to možda »malčice previše« za nas cinike koji zaziremo od dodira. Ali, kakav je to čovjek koji se ne da nagovoriti! Tako su se u jednom trenutku skoro svi grlili, s osmjesima i zatvorenih očiju, kao sat vremena ranije reprezentativci nakon gola.
Nastup je trajao skoro dva sata: odsvirali su velike hitove »Spectrum«, »Ship To Wreck«, »What The Water Gave Me«, »Rabbit Heart (Raise It Up)«, »You’ve Got The Love«, »Dog Days Are Over«, sve apsolutno besprijekorno, s onom Florenceinom kristalnom glasinom od koje pucaju čaše. Bio je to »jedan od onih koncerata«, ono po čemu će se ovaj INmusic pamtiti.

Denis LOVROVIĆ
Plesna senzacija

Dojmljiv nastup imali su i My Baby, odličan nizozemsko-novozelandski bend iz Amsterdama, prava plesna senzacija. Teslin toranj, od milja prozvan »falus«, u kojemu se vrte projekcije o liku i djelu Tesle i Bowieja, omiljeno je mjesto na Jarunu. Prošlogodišnja kinetička skulptura, divovska njihalica, ipak nema nadomjestka u ovogodišnjim sadržajima – ako ćemo baš cjepidlačiti, to je jedini prigovor ovogodišnjem festivalu, osim neočekivanih promjena u satnici drugog dana. Srećom, ovo potonje ispalo je na kraju sasvim dobro, zahvaljujući Kawasaki 3P-u.
INmusic dosad nije imao sreće s vremenom, pravi potopi koincidirali su s festivalom i prijetili uspjehu festivala, koji je tako postao nešto kao slavlje monsunske sezone. Nitko nije bio iznenađen što se u nedjelju navečer, dan uoči početka prvog dana, nebo sastavilo sa zemljom. Ipak, gumene čizme trebalo je nositi samo u ponedjeljak, u utorak je već sve bilo suho, a blatne lokvice sanirane. Ozvučenju se također nema što prigovoriti, koncerti na svim pozornicama zvuče odlično. Sve u svemu, INmusic je postao punokrvni festival svjetske klase i ove je godine taj status samo učvrstio dobrom organizacijom, pažnjom prema detaljima, bogatom ponudom sadržaja i najvažnije, moćnom listom izvođača.

Denis LOVROVIĆ

Komentari

komentara