Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture i programski pravac Kuhinja obilježit će Svjetski dan migranata kroz cijeli prosinac posebnim programom sastavljenim od diskurzivnog, kulturno-umjetničkog te gastronomskog dijela s velikom glazbenom završnicom – koncertom latinoameričkog sastava migranata Che Sudaka i istarskih veseljaka Gustafa u riječkom Pogonu kulture u petak 21. prosinca s početkom u 20.30 sati.

Za Rijeku 2020 – Europsku prijestolnicu kulture Svjetski dan migranata od izuzetne je važnosti jer su migracije, uz vodu i rad, glavna tematska okosnica programa, s obzirom da su prepoznate kao jedno od glavnih obilježja grada koje je definiralo njegovu povijest, ali i sadašnjost. Stoga se migracijama bavi i cijeli jedan programski pravac EPK – Kuhinja.
Svjetski dan migranata
Riječki Pogon kulture prvi put će ugostiti argentinsko-španjolski reggae-ska sastav Che Sudaka formiran početkom 2000-tih u Barceloni od uličnih svirača – ilegalnih doseljenika iz Argentine i Kolumbije. Ime su dobili po zajedničkom nazivu svih Latinoamerikanaca – Sudake, dok che znači prijatelj. Bivši pjevač Mano Negra pomogao im je snimiti prvi studijski album i lansirati sada već vrlo uspješnu glazbenu karijeru. Kad govore o svom stvaralaštvu, članovi grupe navode različite utjecaje i uzore: Los Fabulosos Cadillacs, Todos tus Muertos, Mano Negra, Rubén Blades, Bob Marley, Peter Tosh, Sumo, Cafe Tauba, Manu Chao… »Sin Papeles« (Bez papira/para) njihova je zaštitna pjesma i moto, premda su im i ostale pjesme društveno angažirane.

Život bez papira

Priča o osnivanju benda je gotovo filmska. Okupili ste se u Barceloni, svi ste bili ulični svirači, ali i ilegalni doseljenici iz Argentine i Kolumbije?
– Stigli smo u Barcelonu početkom 2000-ih… Dva Argentinca – Kachafaz i Leo braća su po krvi, dok su dva Kolumbijca, Sergio i Jota, bili prijatelji od najranije mladosti… Svi smo se upoznali i osnovali bend u Barceloni. Sve do 2004. bili smo bez papira.
Barcelona je melting pot, grad otvorenih vrata, no kako su vas primili na početku?
– Za Lea, koji je od prvoga dana počeo svirati na ulici, dolazak u grad bio je divan… Jer je mogao bez problema zaraditi za život u jakom turističkom gradu kao što je Barcelona. Drugima je bilo puno teže jer su se trudili doći do zarade na konvencionalniji način, a bez papira to je izazov, bez obzira na okolnosti.

Životno iskustvo

Vaša je zaštitna pjesma i moto Sin Papeles. Pa kako je bilo živjeti bez papira?
– To je životno iskustvo, i svatko tko je to jednom iskusio, više nikad neće na isti način gledati na stvari. U svakom slučaju, nama Južnoamerikancima još je uvijek lakše nego primjerice Afrikancima koji, kako bi uopće došli do Europe, riskiraju svoje živote prelazeći preko mora, a kad stignu, nađu se suočeni s ponižavajućom i nehumanom stvarnosti.
Ime ste uzeli po zajedničkom nazivu svih Latinoamerikanaca – Sudake, dok che znači prijatelj?
– Che znači ljudi ili narod na jeziku mapundungun kojim govori narod Mapuche, domorodačko stanovništvo s juga Amerike. Sudaka je pogrdni naziv koji se u Španjolskoj upotrebljava za ljude iz Južne Amerike. Mi smo ironično prigrlili tu riječ kako bismo osudili diskriminaciju.
Che Sudaka/Melody Smith

Che Sudaka/Melody Smith

S obzirom na priču o začetku benda, ali i vaše osobne priče ilegalnih doseljenika, vaša je glazba društveno angažirana? Pretpostavljam da je u fokusu upravo tema migracija?
– Mi uvijek pjevamo o životu. Sve o čemu pjevamo i govorimo i sami smo proživjeli. Budući da živimo u društvu, sve o čemu pjevamo ima društvenu dimenziju. Kao ljudska bića osjećamo da smo posvećeni općem dobru, da probudimo svoju savjest i podignemo svoju svijest.

Trenuci sreće

U Rijeci nastupate prvi put i to upravo u sklopu obilježavanja Svjetskoga dana migranata. Kažete da imate misiju?
– Postojanje granica razlog je zbog kojeg postoje imigranti, a dan migranata postoji zato što drugih 364 dana u godini u suštini nisu njihovi dani. Granice su izmislili ljudi, a kao ljudska bića, mi imamo i moć da ih uklonimo. Rekavši to, naša je jedina misija da pokušamo stvoriti trenutke zajedničke sreće kamo god idemo. Vjerujemo da je svijet samo jedan i da je to uvijek lakše dokazati pomoću glazbe.
Glazbu poimate kao oružje mirne borbe za solidarnije društvo. Mislite li da glazba može promijeniti društvo i svijet? Mislite li da se može dogoditi revolucija?
– Jedina revolucija za koju vjerujemo da je pozitivna, jest unutarnja revolucija samoga čovjeka. Kad bi se svako ljudsko biće prije svega pobrinulo za svoje stablo, čitava šuma bila bi predivna. Taj rat je unutarnji rat.
Kako je došlo do suradnje s nekadašnjim pjevačem Mano Negra koji vam je pomogao snimiti prvi studijski album?
– Manu Chao i mi upoznali smo se na takozvanom trgu Plaza del Trippie u Gotičkoj četvrti (Barrio Gotico) kad smo stigli u Barcelonu i već od prvog trenutka postali smo obitelj… Mi smo ljudi s ulica i iz susjedstava, tako da se i naši sastanci uvijek odvijaju na ulicama, igrajući nogomet ili svirajući gitaru u lokalu Bar Mariatchi. To je odnos potpune privrženosti, bezuvjetne ljubavi i uzajamnog poštovanja.

Buntovne duše

I na novom albumu okupljate niz poznatih glazbenih imena?
– Na našem zadnjem albumu »Almas Rebeldes« (Buntovne duše), ostvarili smo suradnju s imenima kao što su Dr. Ring Ding iz Njemačke, Amparo Sanchez iz Španjolske, Bnegão iz Brazila, EL Gran Silencio iz Meksika, Jupiter & The Okwess iz Republike Kongo, Sandro Lustosa, udaraljkaš za Macaco, Aldo Medina Caballero, svirač klavira za Sergent Garcia, te brojnim drugima. Svi su oni izuzetni umjetnici i izvrsni prijatelji.
Kad govorite o svojem stvaralaštvu, navodite različite utjecaje i uzore? To je mješavina latinoameričkog folklora, ritmova Jamajke s punk stavom, a upotrebljava elektroničke igračke sound systema?
– Tako je. Radi se o glazbi 21. stoljeća sa starim korijenima. Glazbeno smo vrlo otvoreni, tako da u svoju glazbu uključujemo sve što nas uspije dirnuti.
Od 2002. stalno ste na cesti, proputovali ste cijeli svijet. Koja su vas se mjesta posebno dojmila?
– Najznamenitije mjesto na kojem smo bili i gdje pokušavamo što više boraviti jest trenutak, sadašnjost… Ovdje i sada!

Komentari

komentara