Među bendovima koji su nastupili u Palachu na koncertu povodom Dana riječkog rocka bila je i grupa Pan, četveročlani riječki bend koji ove godine obilježava četiri desetljeća od osnutka. Grupu su u jesen 1976. godine osnovali tadašnji studenti Strojarsko-brodograđevnog fakulteta u Rijeci (danas Tehnički fakultet) – Siniša Reljić, Darko Tolja i Ratko Baretić kojima se pridružio i Željko Kučan s Pomorskog fakulteta. Od tada do današnjih dana njih četvorica sviraju i nastupaju u nepromijenjenom sastavu kad god im to obaveze dozvole.

 

Prijatelji su i u privatnom životu i često uživaju u obiteljskim druženjima na kojima se obavezno i zasvira. Posebno su ponosni na to da je jedno od njihove djece odabralo glazbu i show bussiness kao životni poziv i postalo medijska zvijezda – Marko Tolja! Ponosni su također i na to da su svi vrlo aktivni u raznim segmentima života i uspješni svatko na svom svakodnevnom poslu. Naravno, posebno su ponosni na svoju grupu Pan i njihovo druženje tijekom cijelog jednog života i činjenicu da se nikad nisu posvađali – sve njihove odluke u konačnici su bile zajedničke. S ovom jedinstvenom riječkom glazbenom i životnom pričom upoznao nas je basist grupe Pan Ratko Baretić.

 

 

Glazbena podjela

 
Iza vas je 40 godina zajedničkog rada. Kako su podijeljene »uloge« u bendu – tko što svira, tko je za što zadužen?

– U glazbenom smislu podijelili smo uloge ovako: Siniša Reljić je glavni vokal i gitara, Darko Tolja je vokal i klavijature, Ratko Baretić je vokal i bas, a Željko Kučan vokal i udaraljke. Ostalo rješavamo dogovorno prema potrebi i trenutačnim mogućnostima.

Osnovani ste 1976. godine. Kako je počela i kako je dalje tekla vaša glazbena priča?

– Studirali smo, svirali, osnivali obitelji… Nakon završenih studija zaposleni smo otprilike svi u isto vrijeme – tadašnje naše djevojke, buduće supruge, zaista su mogle zapjevati onu »Imam muža inžinjera pred kojim je karijera…«. Intenzivno smo nastupali otprilike 15 godina, kasnije povremeno. Prva svirka grupe Pan bila je u prosincu 1976. u holu Tehničkog fakulteta u dogovoru s Ekonomskim fakultetom koji je bio u susjednoj zgradi, a prihod je išao u humanitarne svrhe (kuriozitet – za zajam za izgradnju autoceste Rijeka – Zagreb!). Potom smo počeli s plesnjacima na Hreljinu (od 1. listopada do 1. svibnja uzastopce nekoliko godina). Na repertoaru su nam bili aktualni svjetski hitovi, uvijek smo uživali u punoj dvorani, a puno gostiju je dolazilo i iz Rijeke, posebno s Vežice. Kasnije smo nastupali na raznim mjestima diljem regije. I tako do 1989. godine kad smo se zbog povećanih obaveza na svojim poslovima – posebno zbog putovanja – dogovorili da prestajemo na taj način i nastavljamo prema mogućnostima: nitko se nije priključio nekom drugom bendu i sl. Zadnjih godina s velikim smo se užitkom priključili prekrasnoj inicijativi osnivanja i aktivnostima Udruge LP Rock, i vjerujemo da i tu malo doprinosimo i da i dalje širimo naš entuzijazam ili dobru vibru, kako se to zna reći. Prekrasan je osjećaj kad radiš što voliš, s ljudima s kojima ti je ugodno i omogućuješ svima koji to žele da uživaju!
Grupa od prvog dana djeluje u istom sastavu. Je li bilo teško »izdržati« zajedno sve te godine?

– Svirkama smo od početka pristupali tako da zadovoljimo sebe i one pred kojima nastupamo: dakle tako da budemo zadovoljni izborom pjesama i izvedbom, a naročito posvećujemo pozornost vokalnom dijelu i atmosferi pjesme. S obzirom na to da su nam profesionalni pozivi neki drugi, grupa Pan nama uvijek predstavlja izazov, nešto lijepo i posebno, i kako sam već rekao, povezuje i obilježava nas, naše obitelji i naše isto tako dugogodišnje prijatelje iz mladosti. Držimo to za jednu zaista posebnu i vrijednu priču. Tih četrdeset godina je proletjelo!

Što je tajna vaše dugovječnosti?

– Ljubav prema glazbi, slični pogledi na život i svijet i, od prvog dana, iskreno prijateljstvo – bez zamjeranja, čak i ako se u nečemu baš i ne slažemo – uvijek se na kraju dogovorimo.

Što svirate? Imate li u repertoaru i autorsku glazbu?

– S obzirom na to da nismo odabrali glazbu kao profesiju, a jako smo aktivni i na drugim poljima, nismo se posvetili autorskoj glazbi niti snimanjima u studiju; uvijek smo bili za »živu glazbu« i iako se obično radi o vrlo poznatim pjesmama, mi to najčešće izvodimo malo drugačije – na svoj način! Zahvaljujući svim tim godinama iza nas, imamo vrlo širok i obilan repertoar – uglavnom najveće hitove strane i domaće (rock, pop, disco…) glazbe. Kako smo svi bili dobri studenti i nakon završenih studija zaposlili se u tada najjačim riječkim tvrtkama, vrlo brzo smo, svaki na svom poslu, došli do rukovodećih i menadžerskih pozicija, počeli dosta putovati, imali smo sve više poslovnih obveza i, uz obiteljske obaveze, vrijeme začas ode…

Nikad niste objavili nosač zvuka. Jeste li ikada razmišljali o tome ili vam to nikad nije bio cilj?

– Dosada nismo imali ambicija u tom pogledu, ali – nikad se ne zna – mi se svi osjećamo kao da smo na početku karijere, ha, ha…

Sada vas se može poslušati na Marini, u sklopu programa u organizaciji Udruge LP Rock. Koliko često tamo nastupate?

– S velikim guštom nastupamo kad god se uspijemo skupiti. Vjerujem da i prisutna publika osjeti to i ponosni smo da uvijek postižemo »interakciju« s prisutnima što nas čini još motiviranijima, tako da priča ide dalje…

 

Feštice za prijatelje

 
Gdje vas se još može poslušati?

– Uskoro je doček Nove godine pa tko god se želi lijepo zabaviti, naplesati i u ugodnom društvu ući u 2017. godinu, može nam se pridružiti 31. prosinca na Marini. Već se veselimo i sljedećem Velikom balu prijatelja Tehničkog fakulteta Rijeka sljedećeg proljeća – lani je u Kristalnoj dvorani hotela Kvarnera održan Prvi bal na oduševljenje prisutnih, i sigurno će se i za sljedeći tražiti »karta više«. A ostalo su redovna druženja Udruge LP Rock svakog drugog četvrtka na brodu Marini i već se veselimo sljedećim nastupima.

Koliko često, općenito, nastupate?

– Nakon prestanka intenzivnog sviranja, ostali smo i dalje aktivni, pa smo povremeno nastupali i kao gosti, a budući da se stalno družimo i privatno, vrlo često uzmemo instrumente i sami organiziramo prave male koncerte – »feštice« za veći broj prijatelja.

Imate li neku poruku za kraj?

– Da, zahvalili bismo svim prijateljima koji su uz nas sve ove godine, posebno našim obiteljima, vjernim osobnim prijateljima, kao i svima onima koji su prisustvovali našim nastupima tijekom ovih – prvih – četrdeset godina, a i onima koji su nas tek sad upoznali.

 

Komentari

komentara