Na Harteri će prvi put nastupiti legendarna grupa Kojoti koja se ove godine nakon 17-godišnje pauze, uspješno vratila na scenu. Što pripremaju za nastup na poznatom riječkom festivalu otkrio nam je basist benda Vanja Marin.

– Raduje nas nastup na ovom renomiranom festivalu. Pripremamo presjek najboljeg i najjačeg materijala koji smo u svom postojanju snimili. Sve to ima novi, dosta »iskusniji« prizvuk, neke nove aranžmane, ali prije svega, evocirat ćemo one starije i izrešetati one mlađe ljubitelje rocka energijom i pjesmama koje su tu sve vrijeme, samo nas nije bilo na hrpi da ih izvodimo.

Iznenađenje na terenu

 

Iza vas je zanimljiva ljetna turneja. Gdje ste nastupali, gdje vam je bilo najbolje?

– Nezahvalno pitanje (smijeh). Ako krenem nabrajati pojedinačne gradove, potrošit ćemo puno, puno slova. Obišli smo, od prvog siječanjskog koncerta na Brijačnici u Zagrebu, uglavnom sve što se u Hrvatskoj i južnom dijelu susjedne BiH može obići. Bit ću puno koncizniji ako kažem da nismo odradili jedino Split i Dubrovnik u morskom potezu, ostaju nam tu naravno i Makarska i Ploče i još mnoga draga mjesta koja smo nekoć redovito obilazili, neka se ne uvrijede oni koje možda slučajno izostavim… Zadar i Šibenik su bili odlični. Pula i Rijeka, zajedno s nadolazećom Harterom i Rovinj nekako su pokrili »onaj« dio države, »sredina« je isto dobila nekakav presjek (Zagreb, Varaždin, Koprivnica)… Susjedi su nas gledali u Mostaru i Čitluku. Jedino je Alenova i moja rodna Slavonija ostala, možemo reći, »zakinuta« za povratnički dio turneje jer smo odsvirali »samo« Osijek, ali bio je to fantastičan koncert. Baš smo zadnje trebali odraditi Vukovar, no, nešto je zaštekalo u organizaciji Festivala… Nadamo se to uskoro nadoknaditi. Najnezahvalniji dio pitanja: gdje je bilo najbolje? Mogu samo opet ponoviti sva mjesta. Sigurno ćemo pamtiti povratničku Brijačnicu, bio je to naprosto prvi koncert… To se ne zaboravlja. Meni Mostar ostaje duboko urezan u sjećanje, svirka u Pavarotti centru, neviđen ambijent, divna organizacija, ali opet… Sve je to »au pair« jedno s drugim.

 

Denis LOVROVIĆ

Na sceni vas nije bilo više od 15 godina. Kako mlade/nove generacije koje su stasale u međuvremenu doživljavaju vašu glazbu?

– Mislim da govorim u ime svih kada kažem da je to vrlo iznenađujuće. Srećom po nas, u pozitivnom smislu. Pitali smo se koliko je uopće bend uspio u svom »nepostojanju« preživjeti u pokoravanju novih fanova. Bilo nam je jasno da će sigurno biti mladih ljudi kojima su Kojoti zapeli za uši, ali nismo bili sigurni da je to neki značajniji broj. Očekivao da će publika biti uglavnom ona starija. Međutim, na terenu nas je dočekala iznenađujuća situacija. Koliko je onih koji se prisjećaju svoje mladosti i možda kroz Kojote proživlavaju istu tu mladost kroz naljepše trenutke koje im izvlačimo iz sjećanja, isto je toliko i mladih ljudi, niti rođenih kada smo mi bili »u zenitu«. Izuzev toga što čovjek kada ih vidi s bine, osjeti da su doista prošle mnoge godine i da stvarno starimo, ostatak te pojave izaziva ugodu. Ti »klinci« drugačije reagiraju nego publika nekada. Znaju sve pjesme, vidiš da im je svaki tekst u glavi, od riječi do riječi. I nema više onog srama kad želiš pokazati da ti je dobro (što je znao biti slučaj dok smo mi sami bili klinci), kad ti publika, nekako, nije tako rado pokazivala emocije. Ne znam kako to točno objasniti. Kao da im je prvenstveno bilo važno biti cool. Barem isto koliko i nama na stageu. Aplauzi su se promijenili u ovih 17 godina. Postali su glasni i dugi. Nadam se da je to više od pukog poštovanja za nas, »stariju gospodu«!

Jako nam se svira

 

Ove jeseni u izdanju Dancing Beara bit će objavljen luksuzni boxset s tri dosadašnja albuma »Kojoti«, »Halucinacija« i »Sex, disco kung fu«, best of LP te – nove pjesme. Što nam možete otkriti o boxsetu i LP-ju, a što o novim pjesmama?

– Sada malo diplomacije. Ne smijem tu puno toga otkrivati. Neizmjerno se radujemo izlasku kompilacije, pogotvo LP izdanju jer to je naša nostalgična želja: ugledat ćemo svoju diskografiju na vinilu! A što sada pametovati o vinilu? Oni kojima je mp3 »prirodni format«, samo trošim vrijeme, a oni koji vinil štuju, oni sve znaju. Što se novog materijala tiče, iskreno govoreći, ova se povratnička turneja odužila znatno više od prvotno planiranog i očekivanog, a nismo sami sebi baš našli neki argument za odbijanje ponude za koncerte. Jako nam se svira i puno smo svirali. Jedino su tu malo deblji kraj izvukle nove pjesme. Već je »najavni« singl trebao biti vani, ali kako smo sjeli u kombi i krenuli na put, još nismo stigli do kraja istog. Nove pjesme su ostale u prostoriji u svom »međuprostorvremenu« i čekaju finalizaciju. Bitno je da smo ih počeli raditi i da je to fantastičan osjećaj. Ponovno stvaranje. To koliko će ih biti, kakve su (osim, naravno, fantastične i najbolje do sada (smijeh) ne mogu u ovom trenutku otkriti.

Manuel PALJUH

Kakvi su vam planovi za jesen/zimu kad su svirke u pitanju?

– Ostalo je tu nekoliko gradova u Hrvatskoj koje sam već spomenuo – Split, Karlovac, još Slavonije… – ali glavninu tog razdoblja odnijet će anganžman oko gore spomenutog izdanja, dakle puno rada u studiju i sudjelovanja u promociji Best Of-a. Trebat će tu snimiti i koji spot, imamo zakazano i snimanje nekih TV-emisija. Trebamo odraditi i važnije gradove u susjeda (Beograd, Sarajevo, Ljubljana), možda odsviramo i Novu godinu (koja je još u pregovorima, stoga ne mogu o tome – opet diplomacija), a neki datumi stoje već za slijedeće ljeto (poput EXIT festivala). U svakom slučaju, od prvobitne ideje da se okupimo, eto, za jedan koncert na Brijačnici – jer ni sami nismo znali možemo li mi to još, želimo li, trebamo li – eto nas na, čini se, tek početku još dosta dugog putovanja. Vidimo se i slušamo negdje usput!

Kojoti

Komentari

komentara