Italija ima samo tri svjetske glazbene zvijezde: Erosa Ramazzottija, Zucchera i Jovanottija. Jedan od njih, Zucchero, atipičan talijanski rock glazbenik koji svoje nadahnuće često pronalazi u gospelu, bluesu i rocku, u okviru svoje svjetske »Wanted« turneje u utorak, 17. srpnja u 21.30 sati će nastupiti na Ljetnoj pozornici u Opatiji.

To će biti veliki koncertni povratak Zucchera u Opatiju nakon punih deset godina pa će opatijska publika tako iznova imati prilike uživati u Zuccherovim hitovima »Baila Morena«, »Senza Una Donna«, »Diavolo in me«, »Partigiano Reggiano« i mnogim drugima. Zucchero je dosad surađivao s najvećim svjetskim umjetnicima kao što su Miles Davis, Eric Clapton, Bono Vox, Brian Wilson, Sheryl Crow, Stevie Ray Vaughan, Luciano Pavarotti, Andrea Bocelli, B.B. King, Joe Cocker, Mark Knopfler, Elvis Costello, Sting, Elton John i »Queen«. S nekima od njih je snimio i duete. Samo na albumu »Black Cat« gostovala su mu imena kao što su Bono, Mark Knopfler i Elvis Costello. Bono Vox mu je čak napisao tekst za pjesmu »Streets Of Surrender (S.O.S.)« posvećenu žrtvama terorističkog napada u Parizu.
Vaše pravo ime je Adelmo Fornaciari. Kako ste dobili nadimak Zucchero?
– Zucchero je nadimak koji mi je dao jedan od mojih školskih učitelja. Dogodilo se to u ranom djetinjstvu i ostalo. Zadržao sam ga jer mi se jako sviđao.
Vi niste tipičan talijanski autor i pjevač. Odakle ljubav prema bluesu?
– Kao dijete živio sam u mjestu Roncocesi. Tamo sam upoznao jednog crnca koji je studirao za veterinara i koji je živio u blizini mojih roditelja. On me naučio svirati prve akorde na gitari. Prve pjesme koje sam naučio svirati bile su »(Sittin’ On) The Dock Of The Bay« Otisa Reddinga i »California Dreamin’« od The Mamas & Papas. U rujnu te iste godine u Roncocesi je došao lunapark i iz zvučnika sam čuo The Rolling Stonese. Tako je počela moja ljubav prema bluesu.

Urbana legenda

Što je glazba za vas?
– Glazba je glavni dio mog života. Jednostavno to.
Je li istinita priča o vama i svećeniku koji se zvao Don Tagliatella iz Roncocesija. Priča se da ste mu pristali biti ministrant ako vam dopusti da svirate crkvene orgulje pola sata svako jutro prije odlaska u školu?
– Bio sam ministrant i svirao sam na crkvenim orguljama prije škole, ali nisam imao nikakav dogovor s Don Tagliatellom. Mislim da je to urbana legenda nastala tijekom godina.
Sve to sliči na neki Fellinijev film?
– Fellini je napravio puno velikih filmova, neke od najboljih na svijetu. Volim njegove filmove, no moj život i moje odrastanje, iako je bilo vrlo slikovito, nisu bili kao jedan od njegovih filmova .
Pjesma »Vedo nero« govori o otkrivanju spolnosti. Jesu li vaše pjesme autobiografske?
– Moje pjesme su iz sjećanja, iskustava, iz života, ali ne uvijek. To sam možda vidio u nekom filmu ili dokumentarcu…
Zucchero
Plasirali ste se na zadnje mjesto na Sanremu 1985. godine s pjesmom »Donne« kao što je i Vasco Rossi na Sanremu bio predzadnji s pjesmom »Vita spericolata«. Obje su nakon festivala postali megahitovi. Čini se da završiti na dnu ljestvice na Sanremu i nije tako loše za nekog izvođača. Vi ste na Sanremu čak četiri puta loše prošli. Što mislite o Sanremu danas?
– Lani sam nastupio na Sanremu u finalnoj večeri kao supergost. Pjevao sam s užitkom »Partigiano Reggiano«. »Sanremo« je i danas veliki festival za pjevače, autore i publiku.

Bono prijatelj

Bono Vox iz »U2« je izjavio o vama da imate »seksi glas poput ostarjelog viskija u hrastovoj bačvi, kosu poput lava i dušu pjesnika«. Što vi možete reći o Bonu Voxu?
– To me nasmijalo. Jako sam mu zahvalan na tome što je rekao. Radili smo zajedno na mom albumu »Black cat« i pjesmi »Streets Of Surrender (S.O.S.)«. On je nevjerojatna osoba i jako sam ponosan što ga mogu nazvati svojim prijateljem.
Luciano Pavarotti, Andrea Bocelli, Zucchero i »Miserere«. Modena.
– Fantastičan nastup na »Pavorotti & Friends«. Nešto neopisivo. Svo troje smo je otpjevali zajedno. To je za mene bilo nevjerojatno iskustvo i večer koju neću nikada zaboraviti.
Čuveni kantautor Francesco Guccini kaže da današnja glazba nije čak toliko ni loša koliko je beznačajna. Što vi mislite o današnjoj glazbi?
– Svaka glazba je dobra za čovjekovu dušu bez obzira na stil. Svaka glazba donosi nešto ljudima, dira ih, budi uspomene. Svatko ima drukčije ukuse u glazbi i svatko nalazi u glazbi ponešto za sebe.
Naš novinar i Zucchero dugo se već poznaju

Naš novinar i Zucchero dugo se već poznaju

Vi ste bili jedini talijanski umjetnik koji je pozvan na obnovljeni Woodstock festival 1994. godine te prije toga na legendarni koncert 1992. godine u spomen na Freddieja Mercuryja na stadionu Wembley u Londonu. Što je za vas značilo biti tamo?
– Kad sam gledao u kinu nastup Joe Cockera na originalnom Woodstocku, to je za mene bio izuzetan doživljaj. Gledao sam taj nastup zapanjen, ostao sam bez riječi. Tako da je nastup ne »reprizi« Woodstocka bio za mene nevjerojatan događaj i doživljaj, isto kao i nastup na Wembleyju.
»Wanted« – »The Best Collection«. S tom kompilacijom slavite 30 godina umjetničkog rada. Kakva sjećanja u vama budi taj »best of«?
– Budi divna sjećanja na velike umjetnike s kojima sam surađivao tijekom svih tih godina. Među nama je dolazilo do razmjena. Svatko je od svakog nešto naučio. Ponosan sam i sretan što sam radio s tako puno zanimljivih i talentiranih ljudi.
Vašu autobiografiju ste nazvali »Il suono della Domenica« («Nedjeljni zvuk«). Zašto taj naslov?
– Naslov »Il suono della Domenica« se odnosi na crkvena zvona. Nedjelja, crkva i obitelj su jako važno za Talijane. Napisao sam tu knjigu za koju sam jako vezan da bih rekao sve o onom dijelu mog života koji je manje poznat ljudima. Knjiga govori o mom životu od vremena kad sam bio dječak pa sve do vremena najvećih uspjeha. Drago mi je što je lani prevedena na engleski za veliko anglosaksonsko tržište.
U čemu najviše uživate osim u glazbi?
– U svom domu. Jedva čekam doći kući nakon koncerata ili turneje i uživati u svojoj zemlji, obitelji, hrani i vinu…
Jeste li ikad osjetili da gubite entuzijazam?
– Ne, iako je bilo trenutaka kad mi se baš nije dalo snimati u studiju ili ići na turneju. No, nikad nisam ni pomislio da odustanem od glazbe jer moja je ljubav prema glazbi vječna i nikad neće prestati.
Surađivali ste s najvećim svjetskim umjetnicima. Tko još nedostaje na popisu?
– Impresivan, nevjerojatan popis. Zar mu treba još nešto dodavati?! Ipak, postoje još neki umjetnici s kojima bih volio surađivati u budućnosti ali, da ne iskušavam sudbinu, radije ne bih spominjao imena. Ipak ću vam reći jedno ime: Maestro Ennio Morricone! Već sam radio s njim, ali nije mi dosta. Volio bih još raditi s njim.

Ulaznice

Zuccherov koncert 17. srpnja na Ljetnoj pozornici u Opatiji organizira ustanova Festival Opatija. Cijena ulaznice (stajanje) do 16. srpnja iznosi 200 kuna. Na dan koncerta 17. srpnja ulaznica će koštati 300 kuna. Ulaznice se mogu kupiti u Opatiji u uredu Festivala Opatija na Ljetnoj pozornici radnim danom od 8 do 16 sati, u Rijeci u Dallas Music Shopu, Croatia Records Music Shopu, Foto Reviji i u Caffe baru Nad urom u Robnoj kući Korzo, u Kostreni u KD Kostrena, u Njivicama u Hotelu Jadran, Hotelu Beli kamik i kampu Njivice, u Puli u Istra Sportu, te online na mojekarte.hr i eventim.hr.

Komentari

komentara