Paralelno s »Crno bijelim svijetom«, u sferi glazbenog doksa na »ovim prostorima« nastavlja se opsesivna potraga za izgubljenim vremenima rocka.

U prvom planu su glazbenici koji više nisu s nama. Prisjetimo se autora poput Dušana Vesića (»EKV – Kao da je bilo nekad«), Mladena Matičevića (»Nebeska tema«) koji ispisuje sentimentalnu posvetu Vladi Divljanu iz »Idola«, te Andreja Korovljeva čiji će »Tusta« biti premijerno prikazan na ovogodišnjem Motovunu, a kojeg očekujemo s velikim žarom. Tu je i »Električni orgazam za ljude budućnosti« Marije Vukić, čiji se akteri referiraju i na preranu smrt njihova legendarnog bubnjara Gorana Čavajdu zvanog Čavke. Kao da nas ti komadi žele podsjetiti da smo još uvijek živi. Zato je na svečanoj projekciji Matičevićeva doksa, pozornica beogradskog Sava centra bila mahom ispunjena metuzalemima rocka koji još uvijek ne moraju poput Iggyja Popa glumiti zombije i poput Micka Jaggera pričati da se nakon operacije srca osjećaju dosta dobro, te da redovito odlaze u teretanu.

Tustin radnički glas

Svi ti portreti glazbenika koji su obilježili povijest rocka na »ovim prostorima«, prvenstveno su motivirani emotivnom a ne moralnom obvezom, koliko god senzibiliteti njihovih aktera bili različiti. Jer, dok se Divljan upustio u politički angažman u LDP-u šminkera Čedomira Jovanovića koji je iritirao dio javnosti luksuznim životom, što se fino uklapa s pojavom šminkera Emila Tedeschija u Matičevićevu doksu, Tusta je bio zaposlen u Uljaniku i bio istinski glas radničke Pule. Tusta je svirao i disao pank. Bio je to čovjek kojem su karabinijeri u Reggio Calabriji zaustavili svirku kad je započeo s izvedbom »Bandiere Rosse«. Čovjek čiji su ga legendarni intervjui u »Feralu« doveli na crnu listu u najcrnjim vremenima Ružne naše. Čovjek čija pjesma »Kako je propao Zapad« ima proročki značaj. »Ne mogu ti nacrtati, ne mogu ti opisati, kako svi ponosno stoje pod svojom zastavom, skupljaju srdžbu umjesto osmijeha«, pjevao je Tusta.

S druge strane, Matičevićev komad o »velikom šmekeru« Divljanu započinje imaginarnom radijskom emisijom na nepostojećem Starhill Radiju, kako bi valjda učinio stanoviti odmak od klasičnog talking head diskursa. Jer, umjesto da se njegovi akteri izravno obraćaju autorovoj kameri, on ih snima u različitim situacijama, dok u offu dopiru njihove refleksije o frontmenu »Idola«. A umjesto njegovih koncertnih snimki, songove »lepog i uglađenog Vlade« izvode njegovi prijatelji, od Rundeka u idiličnom bračkom ambijentu do Maxa Juričića na zagrebačkom balkonu, te frontmena grupe Stray Dogg koji u sentimentalnoj završnici izvodi numeru iz naziva filma s Divljanova albuma »Odbrana i poslednji dani«, dok je footage rezerviran za njegov duet s Arsenom u TV emisiji »8. kat« i fotografije iz djetinjstva.

Dugo putovanje

Ono što povezuje Divljana s akterima doksa Marije Vukić nisu samo njegove kasnije svirke sa Srđanom Gojkovićem Giletom iz »Električnog orgazma«, kad je nakon raspada »Idola« osnovao vlastiti »All Stars Band«, već i njihove ratne migracije. Tako je Divljan najprije otišao u Australiju, a potom se skrasio u Beču. No, Gile, Ljuba, Švaba, Grof i Čavke, bili su nešto manje »uglađeni«. Zato Vukić nepotrebno postavlja svoje sugovornike u aseptičnu bjelinu kadra, konkretnije, prostor restorana s bijelim foteljama, čime je anestetizirala njihovu pojavnost, kao da se nalaze na setu Adine Pintillie (šifra: »Ne diraj!«). I oni su odjeveni u bijelo, što se baš ne podudara s njihovom prošlošću, izuzev Gileta koji je prigrlio budizam (vidjet ćemo ga i u »Nebeskoj temi« u molitvi u žutom).I dok Vukić prati njihova sporazumna usporavanja, ponovna okupljanja, pročišćavanja odnosa i nove kemije, autoričin prosede igra na retoriku klasičnog i čistog glazbenog doksa, oslobođenog od Matičićevih intervencija, sentimentalnih klimaksa, paralelnih malih priča i nebeskih svodova. A to ponekad ispada efektnije od pokušaja da se ispadne »drukčiji«. Zato je autorica fokusirana na njihovu turneju po SAD-u i Kanadi (»Skupimo se, napravimo plan i idemo po svetu, kao mala firma s direktorom Giletom«, kazat će jedan od njenih sugovornika). Iako je njihovo istinsko glazbeno putovanje trajalo preko 40 godina, sa svim tim izmjenama, odlascima, dolascima i novim fazama, Čavketov odlazak u zatvor uključen. A i njihovi počeci pamte buntovne epizode, kad su na Omladinskom muzičkom festivalu u Subotici bili »diskvalifikovani«.

Jer, sve je započelo kad su došli u Zagreb »bez kinte« s onim malim kartonskim JŽ kartama na snimanje prvog samostalnog albuma. Prije toga snimili su LP »Paket aranžman«, neku vrstu mini kompilacije na kojoj sudjeluju u paketu s Divljanovim »Idolima« i »Šarlo Akrobatom«. Sve ostalo je povijest. Jer, kako kaže Anica Dobra, poznatija i kao Jagoda iz »Crno bijelog svijeta«, koja im se kao vokal pridružila na jednom nastupu u sklopu američke turneje – »Mislili smo da je sve moguće, a danas znamo da je sve moguće«.

Komentari

komentara