Znate za onu kad netko kaže da par para uvijek nađe? E, pa oni koji su činili legendarni pulski bend imena KUD Idijoti ne samo da su se našli i pronašli, već su godinama činili neku tako čudnu, a opet tako prirodnu tvorevinu kolektivnih misli, želja, osjećaja, uspona, padova, dizanja, shvaćanja i neshvaćanja.

Tusta, Sale, dr. Fric i Ptica, tako različiti, a zapravo jako slični. Oni koji su imali sreću poznavati ih i izvan svjetala pozornice znaju da je nit poveznica četiri različita karaktera bila satkana od mnoštva konaca, no dva osnovna su bila – ljubav prema glazbi i iskrenost uvijek i zauvijek. Od četvorice »legendarnih«, Ptica je možda mnogima bio najveća nepoznanica. Bubnjari se ionako najviše čuju, a najmanje vide. Ovaj se čuo sa stejdža, ali njegov jezik nije radio kao njegove palice. U svakom razgovoru koji smo vodili Ptica bi bio točka na »i«. Sažet, britak i puno puta satirično-sarkastičan. Oklopljen svojevrsnom samozatajnošću, a zapravo motor benda i akumulacijsko jezero ideja. Diego Bosusco Ptica autor je legendarnog logotipa i svih omota grupe KUD Idijoti osim »Gratis Hitsa live« i »Remek-djela«. Ovo što slijedi bit će priča o tom dijelu Diegovog doprinosa kolektivu imena KUD Idijoti. Njegovi omoti i sada već kultni logotip s crvenom zvijezdom petokrakom nastajali su u različitim fazama, pa je tako za njihov nastanak osim »ručnog rada«, jedan dio vizualnog identiteta benda nastajao na prvim računalima. Sve to zainteresirani će moći vidjeti izložbi koja će se održati u okviru Sa(n)jam knjige u Puli 11. prosinca u 21 sat u galeriji Makina. Pa krenimo…

Školska gumica

Kako ti kao bubnjar u tim dizajnerskim vodama?

– Kad sam došao u KUD Idijote postojao je nekakav logotip, no s obzirom da je Sale Veruda, osnivač benda, plakate radio ručno i svaki je izgledao drugačije, odlučio sam napraviti nešto što ćemo stalno koristiti. Jednom smo prilikom na te ručne radove nacrtali zvijezdu petokraku pa nam se to učinilo kao dobra provokacija. Moram napomenuti da sam od kad znam za sebe crtkarao, nisam mislio da to nešto vrijedi, ali sam se prihvatio raditi te stvari za potrebe benda. Sale, Tusta i Fric bili su mi podrška, ono prava, prvi pravi poticaji dolazili su od njih.

Marko GRACIN

Tad je nastao sada već kultni logo benda, onaj s izrezbarenim slovima i zvijezdom petokrakom?

– Da, urezivao sam skalpelom, malo po malo, strpljivo u školskoj gumici, onoj bijeloj iz 70-ih i 80-ih, slovo po slovo, po principu pečata, onda sam to umočio u tintu i ispečatirao logo koji se nikada kasnije nije mijenjao ni milimetra. Dobio sam iznenađujuće dobar proizvod. To je postao zaštitni znak benda, to je glavni vizualni dio albuma »Mi smo ovdje samo zbog para«.

Na prvom singlu »Bolje izdati ploču nego prijatelja« nalazi se neki drugi logotip?

– Da, to je onaj stilizirani kojeg smo crtali ručno, taj stari logotip prvi put je postavljen na kazeti »Legendarni u živo«. Crtan je ručno s bijelim korektorom, a na to je išao crveni lak za nokte da ga dobro učvrsti. Tada sam još izrađivao ovaj glavni, a na zadnje dvije ploče, »Gratis hitsu live« kojeg sam odsvirao i »Remek-djelu« više nema legendarnog loga, bio je to očito simbol razilaženja unutar benda. Album »Gratis hits uživo« nisam htio dizajnirati jer je atmosfera među nama bila loša.

KUD Idijoti

Ostale albume radio si ti, sve do najsitnijih detalja?

– Sve sam odradio, stekao sam samopouzdanje i nije me bilo briga što misle ljudi koji ne slušaju KUD Idijote. Recimo, već spomenuti omot albuma »Mi smo ovdje samo zbog para« slagan je na stari štamparski način u tiskari Bogdana Radivojevića, i uz vještinu i majstorstvo braće Marijana i Davora Špoljarića rad na omotu za taj LP bio je pravi art užitak. Naši fanovi su bili skroz u tome, gradovi su bili puni naših majica i meni je to bio dokaz da radim nešto što je dobro.

Radio si ručno, ali si se koristio i kompjuterskom tehnikom, onom pionirskom…

– Joj, kada se danas sjetim kroz što sam sve prolazio, puno mi je tu ljudi pomagalo. Do »Megapunka« sve je rađeno ručno i imena pjesama rukom sam pisao, kolažirao, lijepio, sve. Cover za »Megapunk« sam radio s pulskim dizajnerom Noelom Mirkovićem, koji je tada radio u Fabrici kod Željka Burića, na tada Intelovoj 386-ici. To je bilo megamučenje, malo memorije, stalno smo morali brisati stare fajlove da bi ubacili nove, uglavnom omot je rađen četiri dana i noći, danas bi ga završio za četiri sata, do marende. Na kompilacijskom albumu »Single collection Vol. 1« nalazim se na naslovnoj stranici s rogovima, to su mi složili u Feral Tribuneu, bio je to Photoshop u povojima. Ali sve to ima svoju draž.

Pula to je raj

Radio si kasnije i druge stvari?

– Jesam, od fanzina Čempress, brojnih majica koje su u svoje vrijeme bile totalni hit, lista Konflikti, onda kompletan vizualni identitet kampanje protiv bolesti ovisnosti Bježi/Via do logotipa portala Regional Express. Radim stalno, to me opušta, a ova izložba koja će se dogoditi u galeriji Makina u Puli mi je iskreno priznanje. Neki dokaz da sam dobro pratio izvrsne pjesme i stav KUD Idijota.

Ovaj Sa(n)jam knjige u Istri posvećen je gradovima, a na njemu su KUD Idijoti jedna od najatraktivnijih priča, koliko ti to kao autoru znači?

– Jako puno, tu su moji radovi, tu je knjiga »Život s Idi(j)otima« mog prijatelja i suborca Nenada Marjanovića dr. Frica, a tu je i film o pulskoj ikoni Branku Črncu-Tusti. Sve se naravno događa zbog onoga što smo nas četvorica radila, kao klinci, kao dečki, a na kraju i kao zreli i odgovorni ljudi. Sale Veruda, Tusta, dr. Fric i Ptica stvorili su nešto na što sam ponosan, a posebno sam sretan što je to dio našeg gradskog identiteta. Pula to je raj – definitivno, bez obzira na gužve u prometu, oronule fasade, slabu rasvjetu.

Ilustrirana povijest izdaje

U programu Grad, Sa(n)jam knjige u Istri u Galeriji Makina postavlja izložbu Ilustrirana povijest izdaje, kao poveznicu s naraštajem u čijoj se senzibilnosti kristalizirala sada obljetnička festivalska agenda. Riječ je o izložbi naslovnica (omota) albuma legendarne pulske grupe KUD Idijoti, koji su sakupljeni i obrađeni na jednom mjestu prvi put u galerijskom kontekstu kao artefakti epohe.
Kustosica izložbe Paola Orlić upućuje da »u doba dok su kompjuteri još uvijek dalek i stran pojam baš kao i sofisticirani alati kompjuterske grafike koji su tek u povojima, četvorka KUD Idijota: Tusta, Sale, Dr. Fric i Ptica, vizualni identitet benda uz svoju glazbu kreiraju instinktivno, iskreno i po DIY (uradi sam) principu, u kućnom izdanju jednog od njih. Osim što u bendu svira bubanj, kao član s najviše afiniteta za vizualno izražavanje, Diego Bosusco – Ptica, tada još ne osobito svjesno, igrajući se svim budućim teorijski artikuliranim postulatima low-cost, copy–paste, DIY punk estetike, u svom dnevnom boravku udara temelje onoga po čemu će KUD Idijoti danas biti nadaleko prepoznatljivi, a to je prije svega slavni logotip crvene zvijezde uz devet covera albuma koje u bendu slaže po partijskom zadatku. Spomenuti vizuali okrunjeni copywriterski provokativnim i danas besmrtnim naslovima nastalim iz sinergije rijetko autentičnih, duhovitih i kreativno kompatibilnih osobnosti, dodatno su na izložbi artikulirani perom nekadašnjeg basista Nenada Marjanovića dr. Frica, koji objašnjava kontekst njihovog nastanka.
Legendarna četvorka KUD Idijota koja je svojom beskompromisnošću utjelovila istinski gradski integritet, jer jedinu izdaju koju je počinila bila je ona diskografske prirode, obilježila je mnoge i ne samo pulske mladosti, pa je izložba naslovnica njihovih kultnih albuma svojevrstan hommage ne samo gradu nego i duhu toga doba«.
Izložbena storija: Legendarni uživo; Bolje izdati ploču nego prijatelja; Budimo solidarni s bogatima; Hoćemo cenzuru; Bolivia R’N’R; Mi smo ovdje samo zbog para; Glupost je neuništiva; Tako je govorio Zaratusta; Megapunk; Fuck; Single collection Vol 1; Cijena ponosa. (www.sanjamknjige.hr)

Čempress i ostalo »ljekovito bilje«

Diego Bosusco Ptica, direktor je Čempressa, pulske izdavačke kuće pokrenute 1. srpnja 2001. godine. Njoj su prethodili istoimeni netko će reći fanzini, a netko novine koje su, baš kao i bend stekli kultni status. Spadaju u red stvari koje se čuvaju i nikome ne posuđuju. KUD Idijoti su glasili za bend s najboljim promo materijalom. Rijetki su njihovi sljedbenici koji se neće sjetiti »karte žmarilje« odnosno bendovskog toalet papira u listićima.
Zapravo, Ptica i Dr. Fric su kreativci nepresušne ideje. Sad ih se može vidjeti kao doktorski dvojac u tv emisiji »Sistematski pregled«. Nekad u silno gledanom »Duty Free Showu«, a za uloviti čujnost Radio Pule ili kasnije Radio Maestrala obožavatelji »Malog mraka« znali su odvoziti i na desetke kilometara, pa sjedeći u automobilu slušati što to u »Malom mraku« donose spomenuta dva lika.
Autori su oni i srednjemetražnih filmova »Mito i korupcija«, »Rijetke istarske životinje«, »Politika? Ne, hvala«, »Kralj u leru«…, a onaj tko nema bar jednu majicu Čempressa, e taj je zbilja cok. »Majica za u grad«, »Majica za na šank«, »Roba s greškom«, »Mutikaše i smutljivci«, samo su neki od natpisa na tim majicama.
Prva knjiga tiskana je u Čempressu 2001. godine, bila je knjiga imena »Ukrudbene pojebnice«, autora Diega Bosusca Ptice i Nenada Marjanovića Dr. Frica. Uslijedila su »Vražja makina«, pa »Život s Idi(j)otima« čije autorstvo potpisuje Dr. Fric, a sav suport naravno daje Ptica. U pripremi je još svašta nešto ili Kud Idijoti tud i ti – na izložbu u Makinu.

Komentari

komentara