Iako smo tek prošli pola 2015. godine sigurno je da će za jednog od najuspješnijih povratnika na svjetsku rock scenu biti proglašen američki kantautor James Taylor.

Naime, ovaj 67-ogodišnji pjevač i tekstopisac ne samo da se na scenu vratio originalnim studijskim albumom punih 13 godina nakon posljednjeg takvog rada, albuma “October Road” iz 2002. godine, već je uspio doći i do prvog mjesta Bilboardove TOP 200 ljestvice najprodavanijih albuma i to punih 45 godina nakon što mu je to prvi put uspjelo danas već tako davne 1970. godine albumom “Sweet Baby James”.

Nije na svom sedamnaestom studijskom albumu Taylor ponudio ništa novo, ali ga se njegova vjerna publika očito zaželjela, a uz to “u sridu” je pogodio i dobrim odabirom pjesama idealnih za onu malo stariju generaciju ljubitelja akustičnog folka bliskog popu pa nije čudno što je donedavno u vlastitu kreativnost potpuno razočarani folk idol sedamdesetih iznova privukao veliku pažnju, posebno u Americi gdje će slušatelji kroz tekstove pjesama prepoznati brojne njima bliske i tipično Made in USA motive.

Tako je, primjerice, “Angels of Fenway” svojevrsno ljubavno pismo baseball momčadi bostonskih Red Soxa, a velikom broju njihovih navijača Taylor pod kožu ulazi kroz priču o tome kako je još šezdesetih godina prošlog stoljeća s bakom Nannom išao na utakmice. Slične emocije rodoljubnog ponosa mogla bi izazvati i “Stretch Of the Highway” sa tipično lutalačkom američkom štorijom koja slavi veličinu i ljepotu te zemlje i snagu njenih ljudi, a nije daleko od tog laganog patriotizma ni “Montana” s jasnom porukom o tome što Taylor više voli – velike gradove ili planine i beskrajno nebo nad njima.

No, da ipak ne bi upao u patetiku i prekomjerno isticanje domoljublja, Taylor stvara i izvrsnu “Far Afghanistan” u kojoj jasno daje do znanja kako su za sva zla u toj zemlji krivi oni koji su u nju dolazili ratovati, dakle i Amerikanci! Tematski je najveći broj pjesama Taylor posvetio svom psihičkom oporavku i povratku umjetničkog samopouzdanja o čemu govore “Today, Today”, Today”, “Watching Over Me” i naslovna “Before This World”, dok su “You and I Again” i “Wild Mountain Thyme” klasične ljubavne, a “Snow Time” je glazbena zimska sličica inspirirana susretom s meksičkim uličnim sviračima u snježnom i hladnom Torontu.

Kad je o glazbi riječ primjetno je da Taylor prednost daje etno zvukovlju kojeg koristi odmjereno i znalački ga uklapa u svoj osnovni glazbeni izraz utemeljen na akustičnoj gitari i pratnji gudača. Naravno, najuspješniji je u idiomu svoje zemlje pri čemu su country zvukom obojene “Today, Today,Today” i “Watchin Over Me” najpitkije i najslušljivije pjesme albuma, a itekako će biti slušana i soula puna “Stretch Of the Highway”. Etno s drugih područja čujemo u “Far Afghanistan” gdje je vidljiv utjecaj orijentalne i istočnjačke glazbe, kao što je u “Snow Time” jasno da su temelji u tropicana zvuku i meksičkom folku. Ipak, od stranih utjecaja Tayloru je najmiliji engleski i irski folk kojeg čujemo u naslovnoj “Before This World/Jolly Springtime” u kojoj mu glasom pomaže Sting, a još je taj utjecaj očitiji u sjajnoj završnoj baladi “Wild Mountain Thyme”, obradi irske folk pjesme koju je napisao Francis McPeake. Klasične pop balade Taylor je ovog puta stvorio u “You and I Again” i “Montana”, a “Angels of Fenway” već je radijski hit za što je i pisana.

James Taylor 1971. godine je obradom pjesme Carole King, teme “You’v Got a Friend”, imao svoj prvi veliki svjetski hit i stvorio jednu od najljepših balada rock glazbe općenito. Povežemo li ovaj njegov album s tom pjesmom i poigramo li se malo riječima mogli bismo reći kako je dobro da se prijatelj vratio, a još bi bolje bilo da nas što češće posjećuje. Pogotovo bude li radio ovakve albume.

Koliko je Taylor bio izgubio samopouzdanje i vjeru u vlastite kreativne mogućnosti najbolje govori činjenica da je nakon “October Road” (2002.) bio uvjeren kako nikada više neće napraviti novi studijski album, a rodbinu, menadžera i prijatelje uvjeravao je kako bi najbolje bilo kad bi obznanio da u potpunosti prestaje s radom. Na svu sreću promijenio je mišljenje i u prilično isposničkoj atmosferi stvorio i snimio ovaj album. Naime, tekstove za većinu pjesama pisao je osamivši se u jednom apartmanu na dokovima Newporta, a većinu materijala snimio je u štali na svom imanju u zapadnom Massachusettsu pri čemu su u tom temeljnom snimanju sudjelovali samo basist Jimmy Johnson i bubnjar Steve Gadd. Ostali glazbenici, uključujući i Stinga, kasnije su dosnimili svoje dijelove.

 

Komentari

komentara