Kad ugledni Rolling Stone na svoju listu najcool ljetnih albuma ikad uz bok »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band« Beatlesa, »Purple Rain« Princea i »Paul’s Butiquea« Beastie Boysa između ostalih, uvrsti i djelo »Celebration Rock« zagrebačkih jučerašnjih gostiju Japandroids, a bend – eto – još dolazi usred ljeta, to nije događaj koji je uputno propustiti.

Kao dodatnu preporuku za ovaj energični dvojac iz Vancouvera treba imati na umu i činjenicu da se njihov debitantski nastup u Zagrebu (jedan od čak 228 na svjetskoj turneji) prije šest godina dugo prepričavao, a priča je išla da je bend tada figurativno raznio tijesni i mali Purgeraj.

Tihomir Ivka

Od spomenutog hvaljenog »Celebration Rock« albuma punkerskog garda iza čije se buke krije springstinovska melankolija svakodnevice ali i životna strast, gotovo na pet godina su diskografski utihnuli da bi se oglasili prošlogodišnjim »Near to the Wild Heart of Life«, sofisticiranijom, mekšom, sporijom, u konačnici i komercijalnijom kolekcijom pjesama u odnosu na stari materijal. Ukratko, postali su zreliji, što ne mora biti uvijek dobra vijest u svijetu beskompromisne punk estetike, no novih osam stvari dokaz je da njihov autorski potencijal nije stvar trenutka i jednokratne naravi, i da njihova ambicija ne staje na ponavljanju iste formule do izlizanosti, već da su otvoreni za glazbeno evoluiranje.

Baš kao što su u bližoj prošlosti za istu stvar bili otvoreni bendovi iste »arhitekture« zvuka, The White Stripes i The Black Keys, a danas znamo dokud su iz opskurnosti dogurali. Naime i Japandroids se oslanjaju samo na bubanj i gitaru (i glas) i slična je to ambicija kvalitativnog pomaka bez obzira što su prvospomenuti gradili svoju umjetnost na temeljima duboko ukopanim u blues, a Japandroids u punk.

Energija znoj i buka

U sparnoj noći, u napola popunjenoj Močvari, Japandroids su isporučili ono što se od njih očekivalo: energiju, znoj i buku ispod koje su na soničnu površinu izranjale fine melodije. Poznati kao bend koji svaki koncert svira do daske, kao da im je zadnji u životu, ni u Zagrebu pred rasplesanim i raspjevanim fanovima nije bilo razloga da bude drugačije. Kako je ova turneja ujedno i promocija zadnjeg albuma, otvorili su je s naslovnom »Near to the Wild Heart of Life« koja u studijskoj verziji otkriva da su po prvi put pribjegli studijskom nasnimavanju gitara i vokala, no uživo je to sirova energija, fino stopljena s punkoidnim materijalom s prva dva albuma. Prolijevajući litre znoja, derući glasnice, žice i kože na bubnjevima Japandroids nisu previše filozofirali; u sat i nešto fizički zahtjevnog nastupa izveli su uglavnom među svojom publikom najpopularnije stare pjesme i u nešto mirnije vode ulazili s par novih pjesama na kojima gitarist-pjevač dikcijom i bojom glasa podsjeća na indie folk prvaka Conora Obersta, dok glazbena podloga ima više dodira s klasičnim rockom. U tom sporijem, ali jednako bučnom dijelu koncerta, Japandroids se doimaju kao bend s potencijalom iznad klupske razine. Prognoze ostavljamo budućnosti, u sadašnjosti Japandroids su na pozornici bend koji izvodi svoju glazbu intenzitetom i strašću kao da su u prvoj, a ne trinaestoj godini postojanja, i kao takvi su atrakcija za oči i uši.

Ni dodati ni oduzeti

Koncert su priveli kraju onako kako su ga i započeli – furiozno, slažući jednu za drugom najjače stvari iz svog kataloga. „Young Hearts Spark Free“ s prizvukom himne generacije kroz stihove „We used to dream/Now we worry about dying/I don’t want to worry about dying/I just want to worry about those sunshine girls…“, razbacala je prve redove Močvare, „Continuos Thunder“ zvučala je baš kako joj ime kaže, a u zagrebačku noć Japandroids uronili su bez bisa s adrenalinskom „The House That Heaven Built“ uz koju su – usput budi rečeno – hokejaši Vancouver Canucksa svojevremeno izlazili na led na domaćim utakmicama. A to u zemlji hokeja nije mala stvar.
»Loud guitar, demented drums, urgent brain-smash riffs, dumb funny slogans about girls and youth chanted over and over again – rock & roll, what a concept« – ovako je kritičar Rolling Stonea Rob Sheffield argumentirao razloge zašto je »Rock Celebration« uvrstio na – u ovom tekstu spomenutu – listu najcool ljetnih albuma. Nakon svirke Japandroidsa u zagrebačkoj ljetnoj noći nema se puno toga za dodati ili oduzeti.

Komentari

komentara