Na pitanje koja je danas najveća rock grupa na svijetu znatan broj ljudi odgovorio bi – U2. Naravno, ukusi su različiti pa se o tome može raspravljati, ali je neupitno da su četvorica Iraca iz Dublina neizbrisivo upisali svoje ime u povijest rock glazbe, a put ka zvijezdama ovog sastava počeo je pred 35 godina kad je objavljen njihov debitantski album »Boy«, ploča koja je odmah privukla pažnju kritike i publike, mada je rijetko tko mogao pretpostaviti da će tri i pol desetljeća kasnije tadašnja četvorica srednjoškolaca postati svjetske zvijezde.


U2 su jedna od onih svjetskih rock grupa osnovanih još u srednjoj školi. Davne 1976. godine u dublinskoj Mount Temple Comprehensive School osnivaju je četiri tinejdžera oduševljena ponajprije punk i rock glazbom. Bili su to pjevač Paul Hewson, kasnije poznat kao Bono, gitarist David Evans danas znan kao The Edge, bas gitarist Adam Clayton i bubnjar Larry Mullen, Jr. Pokretač osnivanja bio je tada četrnaestogodišnji bubnjar Larry Mullen Jr. koji je na oglasnoj ploči svoje škole ostavio poruku kako formira band i traži gitaristu, pjevača i bas gitaristu. Odazvalo mu se šestero ljudi koji su 25. rujna 1976. godine došli u kuhinju obitelji Mullen. Uz današnje članove tog su trenutka tamo bili Edgeov stariji brat Dik na gitari te Mullenovi prijatelji Ivan McCormick i Peter Martin. Grupa se, po inicijatoru, trebala zvati The Larry Mullen Band ali je to, kako je sam Mullen puno puta rekao, trajalo nekih desetak minuta, točnije dok se nije pojavio Bono nakon čega je postalo jasno da to neće biti Mullenov bend, već grupa kojom rukovodi već tada karizmatični Hewson, a prvo ime banda bilo je Feedback.

Već na sljedeću probu nije došao Peter Martin, nekoliko tjedana kasnije odustao je i McCormick, a uz i danas znanu četvorku s njima je nastavio svirati samo Edgeov brat Dik Evans koji 1978. godine odustaje od rada s grupom i od tog trenutka grupa djeluje u sastavu kakvog i danas znamo. U naredne tri godine oni su cover bend koji svira pjesme sastava koji im se sviđaju, a to su The Jam, The Clash, Buzzcocks, Sex Pistols i Joy Division. Godine 1977. mijenjaju ime u The Hype, a nakon što u ožujku 1978. godine Dik odlazi iz grupe oni na oproštajnom koncertu u dvorani prezbiterijanske crkve u Howtu najavljuju kako mijenjaju ime u U2 i taj koncert završavaju svirkom svojih pjesama.

Čvrsti gitaristički zvuk

U2 je, inače, ime tadašnjeg špijunskog američkog aviona znanog iz doba kubanske krize, a odabrali su ga stoga što je jednostavno, efektno, višeznačno i – kako su jednom rekli – nije im bilo loše kao ostalih pet prijedloga koje su imali na stolu kad su odlučili promijeniti ime. Te godine na Dan Sv. Patricka U2 pobjeđuju na natjecanju mladih rock bendova u gradiću Limerick i za pobjedu zarađuju 500 funti koje odmah ulažu u izradu prvih demo snimki koje rade u svibnju te godine u Keystone studiju u Dublinu, a istog mjeseca Paul McGuinness pristaje biti njihov menadžer. U rujnu 1979. godine objavljuju EP »Three« i to je njihov prvi diskografski istup, ali je vezan isključivo uz irsko tržište, a u veljači 1980. godine objavljuju također samo za irsko tržište singl »Another Day«.

No, sve su o dobre pripreme za debitantski album koji počinju snimati te 1980. godine u ožujku. Na raspolaganju su imali četrdesetak vlastitih pjesama, a cilj im je bio kroz čvrsti gitaristički zvuk inspiriran punk i new wave glazbom progovoriti o tome kako vide svijet oko sebe. Pri tom su bili vrlo iskreni pa je »Boy« ploča koja u najvećoj mjeri govori o poteškoćama adolescentskog doba, dakle razdoblju odrastanja praćenog krizama, strahovima i sumnjama, ali i velikom količinom energije. Sve to osjeti se u sjajnoj uvodnoj pjesmi albuma, temi »I Will Follow« koja je inspirirana smrću Bonove majke koja je umrla kad je on imao samo 14 godina. Dobro kombinirajući stihove koji istodobno izražavaju ljubav prema majci, muke odrastanja i predanost vjeri Bono i U2 na početku svog rada stvorili su jednu od svojih ponajboljih pjesama.

Muka odrastanja

Album je objavljen 20. listopada 1980. godine, a producent je bio Steve Lillywhite, iako je taj posao trebao odraditi Martin Hannett koji je do tada radio s grupom Joy Divisin. No, samoubojstvo Iana Curtisa koje se dogodilo u svibnju te godine toliko je pogodilo Hanneta da su Bono i društvo odabrali Lillywhitea koji je radio sa Siouxsie and the Banshees koji su im dopadali. Lillyehite je posao obavio jako dobro osiguravši grupi čisti i čvrsti gitaristički zvuk što se čuje i u drugoj pjesmi albuma, pjesmi »Twilight« koja obrađuje središnju temu albuma, dakle adolescentske godine i muke odrastanja pri čemu stih »in the shadow boy meets man« (u sjeni dječak susreće muškarca) dovoljno snažno iskazuje muku odrastanja. Toj tematici adolescencije okrenute su i druge pjesme ovog žestokog rock albuma – »Into the Heart« iznosi poruku o strahu od odrastanja jer u srcu želi ostati iskren poput djeteta, odlična »Out of Control« iskazuju strah od života stoga što mlad čovjek nema kontrole nad bilo čime. U »A Day Without Me« Bono pjeva o pokušaju da izvana gleda u svijet u kojem živi kako bi shvatio svoj život i sebe, a »Another Time, Another Place« iznosi želju da se bude drugdje u nekom drugom vremenu, na nekom drugom mjestu, dok je »Electric Co.« kritika suvremenog društva punog nasilja i nerazumijevanja.

Mladenačka nevinost

Iako su bili debitanti prijem albuma bio je vrlo dobar. Album mladenačke nevinosti i konfuzije dobio je jako dobre kritike. U Engleskoj je došao do 52., a u SAD-u do 63. mjesta pa je uslijedila i prva turneja po Engleskoj, nekoliko europskih zemalja i SAD-u, a njihovi koncertni nastupi bili su odlični pri čemu treba reći da su dobre reakcije publike dijelom dolazile i stoga što je bilo očigledno kako je Bono izvrstan pjevač. Zanimljivo je da su ga u početku uspoređivali s – Rodom Stewartom! No, te su usporedbe brzo prestale i danas je jasno tko je Bono i što su i koliko vrijede U2, a debi album objavljen pred punih 35 godina lijepo je to naznačio.

Potencijalni skandali

Pojavljivanje albuma »Boy« nudilo je i potencijalne skandale do kojih ipak nije došlo. Prvi je bio vezan uz činjenicu da je bilo onih koji su smatrali kako će naslovnica albuma predstavljati podlogu za optužbe pedofiliji. Naime, na naslovnicu su stavili sliku desetak godina starog dječaka Petera Rowena (brata Bonovog prijatelja), danas poznatog irskog fotografa. Cilj je bio iskazati ranjivost adolescentskog doba i to je uspješno napravljeno. Drugi potencijalni skandal temelje je imao u SAD-u gdje je album grupe zbog svog naziva – »Boy« stekao veliku popularnost u homoseksualnim krugovima pa su se U2 počeli pomalo i bojati da ih se ne poistovjeti s tom scenom, tim više što album nije pružao temelje za takav stav. Primjerice, uvodna pjesma B strane »Stories for Boys« govori o stripovima, avanturističkim i akcijskim filmovima i svemu onom što ponekad ponajprije dječacima omogućava bijeg iz stvarnosti. No, neki su je, čini se, krivo shvatili.

Komentari

komentara