Zagrebačka grupa Kawasaki 3P na nastupu u bivšoj Tvornici papira predstavit će novi, treći studijski nosač zvuka »Goli zbog pasa«. O aktualnom albumu, koncertima i nastupu na Harteri razgovarali smo s gitaristom grupe, Tonijem Barbarovićem.

Sredinom ovog mjeseca ponovo vas očekujemo u Rijeci, na Hartera Festivalu. Sjećate li se zadnjeg nastupa na Harteri?

– Da, mislim da smo svirali prije nekoliko godina, možda 2011. godine, uglavnom nakon albuma »Idu Bugari«. I bilo nam je odlično. Nadamo se da će i ovog puta biti jednako dobro.

Što možemo očekivati ovog puta?

– Kawasaki 3P – Goli zbog pasa.

Pohvale

Upravo taj, vaš novi album »Goli zbog pasa« kritičari opisuju kao najbolji album u karijeri grupe. Što vi kažete – zbog čega je najbolji?

– Ne znam je li najbolji, teško je to nama reći, ali sigurno je najujednačeniji, najkompaktniji i najbolje produciran. Ono što je nama zanimljivo kod ovog albuma je to da nam ljudi prilaze i govore »Baš mi je dobar album«, dok su prije prilazili i komentirali »Super mi je ova stvar«. Dakle, slušaju čitav album, stvaraju utisak na osnovi cijele slike. To nam se sviđa i u tome je valjda i kvaliteta novog materijala. Zanimljivo je i to da svatko s kime razgovaramo o albumu ima druge pjesme kao favorite.

Stvarno nisam čuo dvoje koje bi se složilo koje su im tri pjesme najbolje.

Kad su kritičari u pitanju, koliko vam je stalo do njihovog mišljenja?

– Kritičari pišu kritike, to im je posao, slušaju glazbu, procjenjuju, uspoređuju. Informirani su i o bendu i o sceni i o glazbenom trenutku, barem većina jest. Tako da je njihovo mišljenje uglavnom relevantno i svakome je na neki način stalo do mišljenja kritičara. No, postoje i bendovi koje kritičari nikada ne hvale, a sasvim dobro funkcioniraju, pune dvorane i publika ih voli. Tako da dobra kritika ne garantira i dobru prođu benda kod publike. Album »Goli zbog pasa« su kritičari redom ishvalili, a i publika dobro reagira, tako da je kod nas za sada to dvoje povezano.

Tijekom karijere duge više od dvadeset godina objavili ste samo tri albuma. Međutim, tri izrazito pozitivno ocijenjena i hvaljena albuma. Možemo li zaključiti da stvarate po principu »malo ali dobro«, ili je izostanak hiperprodukcije u grupi Kawasaki 3P uvjetovan nekim drugim razlozima?

– Mi nemamo pritisak objavljivanja, niti od strane izdavača niti unutar benda. Objavljujemo, odnosno počinjemo raditi na novim stvarima kada nam dosadi svirati stare, odnosno kada osjetimo da bend treba neki pomak i novi poticaj. Osim toga, puno nas je u bendu, pa je i sam rad na stvarima i faza priprema za snimanje dosta duga. Recimo to ovako, dvije godine sviramo stari album, dvije godine stvaramo novi i godinu dana ga snimamo. Tako da to otprilike dođe svakih pet godina jedan album. Nekako nam je tako prirodno i ne zamaramo se previše količinom, bitno nam je da smo zadovoljni konačnim uratkom.

Tijekom dvadesetogodišnjeg staža nastupali na jako puno festivala. Je li vam neki od njih zbog nečeg ostao u posebno dragom sjećanju?

– Zanimljivo je svirati na Exitu u Novom Sadu, što zbog velikog festivala, što i zbog odlične lokacije na Petrovaradinskoj tvrđavi. INmusic nam je drag jer je nekako naš, domaći festival. Prostor i lokacija Hartere su također jako autentičani i zanimljivi, Skaville je mali festival, ali nam je glazbeno drag, a bilo je odlično kada se održavao na Krku. Ma bilo je stotinu festivala i svaki ima neku svoju foru. Mislim da je za festival bitno i tko svira i gdje se svira. Mora biti dobar line-up bendova koji te zanimaju, ali i prostor treba biti nekako ugodan, zanimljiv, a opet relaksirajući jer na festivalu provodiš puno vremena. Tako da meni nije najbitnije da je main stage ogroman i da je vrhunsko ozvučenje i light, već da imaš neko ugodno mjesto gdje se možeš skloniti i da postoji neki muving između stageova.

Vinil prije svega

Ovog ste ljeta oduševili i publiku na križevačkom Skaville Festivalu koji ste također sada spomenuli. Kako ste se vi tamo proveli? Čiji su nastupi vas najviše oduševili?

– Mi smo svirali s još tri strana ska benda, Jolly Jackers, Skampida i Gyspy Ska Orquesta. Na kraju našeg nastupa počela je kiša i većina publike se sakrila ispod nadstrešnica uz šankove. Bilo je na rubu da se prekine festival zbog kiše, a onda su ipak krenuli Gyspy Ska Orquesta. Zanimljiva ekipa romskih muzičara koji imaju nevjerojatnu energiju i stalno su u improvizaciji. Uglavnom, uspjeli su ponovo privući ljude do pozornice, i onako ih mokre i blatnjave ponovo rasplesati. To je bilo stvarno odlično.

Vinili, CD-i, besplatan download s interneta… Koju opciju, i zašto, vi birate?

– Osobno vinil i to ne iz audiofilskih, već nekih drugih razloga. Kao prvo, moraš se ustati, staviti ploču, obrisati je, staviti iglu i odslušati prvu stranu. Tada moraš ponoviti postupak i odslušati drugu stranu. To te jednostavno natjera da se posvetiš tome što slušaš. Kao drugo, svaka strana ploče traje dvadesetak minuta, postoji A1, A5, B1 itd. Pjesme su složene upravo tako da svakih tih 20 minuta čini jednu priču. To jednostavno nedostaje kod drugih formata. Treće, kada već učiniš to sve s pločom i sjedneš, u rukama ti ostane omot. A omot je velik i daje još jednu dimenziju cijeloj priči.

Komentari

komentara