Kensington Lima, glazbeni projekt multiinstrumentalista i autora Josipa Radića, javnosti se prvi put predstavio prije nešto manje od tri godine. U međuvremenu je evoluirao u punokrvni rock and roll bend koji će večeras u zagrebačkom KSETU-u predstaviti hvaljeni prvijenac »May«. Tim povodom Radić nam je otkrio pripremaju za koncert, ali i sve detalje o albumu »May«.

– Koncert u KSET-u za bend će to biti žetva višemjesečnog rada i opuštanje od napornih probi i još napornijih dogovaranja termina tih probi. A publika će se, nadam se, podsjetiti zašto je rock’n’roll, kao koncept, jedno od najvećih dostignuća ljudske civilizacije, rekao je.

U najavi koncerta piše da će pjesme s albuma na pozornici KSET-a oživjeti u nešto dužim varijantama, s raskošnim četveroglasnim harmonijama i nekim od glazbenih gostiju koji su sudjelovali u snimanju albuma. Tko će vam biti gosti?

– U svojoj studijskoj varijanti pjesme s albuma su poprilično senzibilne i neke je jako teško doslovno prenijeti na koncertnu pozornicu. Zbog toga smo odabrali okolni put i drukčiji prilaz dodavši im malo više zraka i dopustivši im da se razgibaju, kako po dužini, tako i po žestini. Što se tiče gostiju, umjesto da ugostim svih 16 suradnika s albuma, odlučio sam ugostiti samo jednog, i to Lovorku Sršen koja je na albumu otpjevala prašnjavi country »One more«. Odsvirat ćemo tu stvar i još jedan duet. Koji? Evo, mogu vam odmah reći da nije onaj Lady Gage i Bradleyja Coopera.

Uloga rock klubova

Zašto ste za mjesto na kojem ćete održati prvo koncertno predstavljanje albuma odabrali baš KSET?

– Dva su razloga. Prvi je moja veza s KSET-om, još od studentskih dana, i brojni koncerti koji su me tamo odgojili kao muzičara, ali i kao osobu. Ta pedagoško-didaktička uloga rock klubova se zanemaruje, a opće je poznato da onaj tko s dvadeset ne posjećuje koncerte u rock klubovima, s pedeset ne ide ni u kazalište. To dobro zna ekipa iz Hangtime Agency i zato se organizacijom svirki trude biti dio kurikularne reforme Hrvatske. Drugi razlog je praktične prirode, a to je kapacitet KSET-a. Svjestan sam dosega moje glazbe i 50 do 100 ljudi u KSET-u izgleda sasvim pristojno, puno bolje nego u nekom većem klubu. Jer, kako kaže Sejo Sexon, »nema loših bendova, ima samo prevelikih dvorana«!

Kensington Lima započeo je kao vaš solo projekt, a u međuvremenu je prerastao u bend koji uz vas čine Danijel Benko (gitara), Karlo Kurtalj (bas), Mihael Kurjančić Kunga (klavijature) te Jere Šešelja (bubnjevi). Otkad svirate u ovom sastavu? Je li to sad stalna postava benda ili će se ona još mijenjati?

– U ovom sastavu sviramo već nekoliko mjeseci, uživo smo se dosad predstavili kao gosti Svemira Zvonke Obajdin u Saxu te na dodjeli Rock&Off nagrada u Tvornici. Lijepo je što se, osim na pozornici, jednako dobro slažemo u kombiju ili u birtiji.

Planirate li nastupe i u drugim gradovima?

– Trenutno nam je fokus na KSET, no, već mogu najaviti i svirku u Splitu, u Circusu, na Fido Music Weekendu 9. ožujka, na međunarodni dan žena koje kasne.

Kad bismo vas mogli očekivati u Rijeci?

– Kada nam se organizatori jave s upitom za svirku. S tim da bi u Rijeci bilo dobro napraviti double bill, dva koncerta za cijenu jednog, Kensington Lima i Bulevard, inače novi autorski projekt mog kolege iz Beatles Revival Banda, Erika Malnara. Eto, organizatori, dobili ste besplatan savjet, ali za eventualnu financijsku štetu ne odgovaram!

Dnevnički zapisi

Album »May« koji ste snimali tijekom dvije godine na relaciji Zagreb – Rijeka – Split donosi vaših 12 autorskih pjesama koje žanrovski opisujete kao »cassette pop«. Koja im je poveznica?

– Te pjesme su dnevnički zapisi mojih proteklih petnaestak godina. Poveznica sam im ja kao autor, iako se zvukovno i žanrovski razlikuju, što zbog drukčije produkcije, što zbog različitih glazbenih utjecaja. Ima tu i americane i rocka, i akustike i elektronike, a taj »cassette pop« je više neka ideološka, nego žanrovska odrednica.

U pjesmama se mogu prepoznati brojni utjecaji. Koga vi smatrate najbitnijim u tome segmentu?

– Beatlesi su, naravno, imali najviše utjecaja na moju glazbenu etiku. Oni su početak i izvorište svega onoga na što sam nabasao u međuvremenu, od Pink Floyda, CSNY, Paula Simona, Springsteena, Bowieja, The Banda i Eaglesa, pa do mlađih bendova kao što su Wilco, Dawes i Fleet Foxes. Ali, svi se zajedno napajamo iz istog izvora koji pod koncesijom i dalje čvrsto drže Lennon, McCartney, Harrison i Starr.

Kensington Lima/Goran Stanzl/PIXSELL

Kensington Lima/Goran Stanzl/PIXSELL

Neke od pjesama nastale su još u vrijeme vaših studentskih dana. Koja je najstarija, a koja najmlađa?

– Najstarija pjesma je dobila posljednje mjesto na albumu, to je »Summer’s Gone« koju sam napisao s 15 ili 16 godina. Među najmlađima su »Days of cassette« i »Memphis« koje su nastale u zadnje dvije, tri godine. Sve te pjesme bilo je potrebno snimiti da napravim mjesta za nove. Te nove su, pak, nešto sramežljivije, ali stići će…

Sve su pjesme na engleskom. Kako slušatelji reagiraju na njih?

– Moji motivi pjevanja na engleskom su hormonalni i to više ne bi trebalo biti posebno pitanje, a kamoli glavna vijest. Netko svira gitaru, netko ukulele, netko pjeva na hrvatskom, netko na engleskom. Slušateljima, uvjeren sam, jezik na kojem se pjeva nije vrijednosna kategorija i na pjesmu reagiraju palcem gore ili palcem dolje, neovisno o jeziku.

U dobrom društvu

Na albumu su vam suradnici bili: Mark Mrakovčić, Branko Dragičević, Jere Šešelja, Danijel Kadijević, Luka Norac, Lovorka Sršen, Vedran Baotić, Vedran Križan, Davor Capković, Aljoša Šerić, Darko Bakić, Danijel Benko, Hrvoje Prskalo, Olja Dešić, Marko Jurić i Neno Belan te Darko Kujundžić koji je zaslužan za vizualni identitet. Kako ste uspjeli okupiti tako fantastično društvo na jednom mjestu i što su svi ti glazbenici donijeli vašim pjesmama?

– Sve sam ih morao počastiti marendom, to je recept za okupljanje takvog društva na albumu. Volim misliti da su pristali na suradnju zato što su im se svidjele pjesme. Svatko od njih donio je, ako ne glas ili instrument, onda barem vlastitu auru zbog koje konačne verzije pjesama zvuče drukčije od mojih demo verzija. I sva sreća da je tako!

Bili ste nominirani za nagradu Rock&Off u kategoriji Veliki prasak, a album »May« bio je predložen za nominaciju u kategoriji albuma godine. Što vam znače te nominacije i što mislite o ovoj novopokrenutoj nagradi?

– Svi epiteti i pohvale Rock&Offa kojima smo svjedočili u medijima nakon njegovog održavanja su potpuno zasluženi i svatko će u toj nagradi pronaći nešto za sebe. Onaj kome su bitne nagrade imat će priliku natjecati se u jakoj i probranoj konkurenciji, a mi ostali ćemo ga iskoristiti za mjesto susreta i druženja barem jednom godišnje i nezaboravni tulum s kojeg se ipak malo tko sjeća detalja.

U intervjuu 2016. godine na pitanje »Zašto Kensington Lima?« odgovorili ste nam: Na to pitanje još moram smisliti odgovor. Jesu li vam tri godine bile dovoljne da ga smislite?

– Nisu, vratili ste se prebrzo!

 

Komentari

komentara