New York Times nedavno je objavio veliku reportažu o punk okupljanju u njujorškom klubu Arlene’s Grocery. Na sceni su bili bendovi koji su sedamdesetih svirali i u legendarnim klubovima CBGB i Max’s Kansas City, ali nisu napravili neke osobite karijere, a u publici su uglavnom bili njihovi vršnjaci.

Stoga nije neobično da su se i jedni i drugi žalili na boljetice poput artritisa, tipične za ljude s više od 60 godina, ali su se i sjajno zabavljali. I pričali novinaru o tome kako je to bilo kad je punk bio mlad.

Kad bi koji put među njih navratio Charlie Harper imao bi itekako što s njima podijeliti, ali možda bi mu ubrzo dosadilo to nostalgično ozračje. Jer, premda je u 74. godini, on nije okrenut prošlosti.

Sa svojim U.K. Subsima nikad nije prestao sa snimanjem albuma i koncertima, ne nastupa samo prigodno nego mu je to posao još od davnih dana kad je zaključio da rad u frizerskom salonu nije za njega. I tako su po Zagrebu plakati koji najavljuju da su U.K. Subsi 4. veljače opet u gradu, u sklopu europske zimske turneje.

Trenutačno sviraju po Engleskoj, a na kontinent, u Pariz, stižu 16. siječnja i u sljedećih mjesec dana održat će 26 koncerata. Dakle, čovjek koji je u 74. skoro će svake večeri izlaziti pred publiku željnu ponovno čuti glavne uspješnice U.K. Subsa, »C.I.D.«, »Warhead«, »Tomorrow’s Girls«, »Teenage«, »Stranglehold»…

Charlie će im pružiti to zadovoljstvo i iz petnih žila će se derati »I wanna be teenage, I wanna be teenage«. Ma, koji Mick Jagger i Keith Richards, baš kao i Harper rođeni u »crossfire hurricane«, 1943., odnosno 1944. Rolling Stones su korporacija, Harper je rock ‘n’ roll.

Utemeljitelji monstruoznih MC5 nekoliko su godina mlađi nego Harper, toliko je on star.

Dok su Wayne Kramer, Fred »Sonic« Smith i ostali krajem šezdesetih u Detroitu bili punk prije punka, Harper se u Londonu motao po raznim rhythm and blues bandovima. Ali, U.K. Subs je formirao 1976., tijekom prvog punk vala. I od tada Harper nije stao.

Prvi album U.K. Subsa objavljen je 1979. pod nazivom »Another Kind of Blues«. Poznato je da rijetki blueseri idu u mirovinu. Jedan David »Honeyboy« Edwards svirao je na partyju povodom prve Obamine inauguracije u 94. godini. Radnu etiku je, znači, Harper preuzeo od bluesera.

Kad je osnovao U.K. Subs odlučio je da će izdati albume sa svim slovima abecede kao početnim u naslovu.

U svibnju prošle godine 26. albumom »Ziezo« došao je do kraja te nevjerojatne avanture. I to bez kompilacija, kojih su U.K. Subs u međuvremenu imali desetke.

Taj »Ziezo« pršti energijom na sve strane, a Harperov glas nije izgubio na žestini.

Pjesme »Polarisation«, »Oligarchy«, »World War III« i druge zvuče kao da su ih snimili buntovni punk tinejdžeri i to prije četiri desetljeća. Nije šala.

Jasno je da nije bilo previše ljudi koji bi bili u stanju pratiti Harperov životni i glazbeni tempo. Samo bubnjara je u U.K. Subsima dosad promijenio 35. Gitaristi su bili izdržljiviji, 24 su ih prošla kroz Harperov bend.

A on je imao volje i za brojne projekte pored U.K. Subsa pa je, primjerice, s Urban Dogs skupio još pet punk albuma. Charlie’s Harbour Rats bio mu je prije pet godina izlet u country vode.

Kad je nakon »Ziezo« U.K. Subsima ponestalo slova abecede za albume, Harper je donio odluku da njih više neće biti, ali da sa singlicama i EP-ima nastavljaju.

Ove su godine U.K. Subs izbacili na tržište dva singla. U Zagreb, dakle, ne dolaze samo da bi nešto utržili na staroj slavi.

U.K. Subs u punom su pogonu.

»Situacija u svijetu ne dopušta nam da ostarimo«, objasnio je Harper u jednom intervjuu.

Komentari

komentara