U čijem se ormaru krije duh Davida Bowieja iz potresnog spota »Lazarus«? Kad ovaj svijet napuste veliki umjetnici u glazbi ostaje praznina i strah da tu prazninu u današnjem materijalnom i korporativnom sustavu vrijednosti nitko drugi neće popuniti na približno isti način. Naš je gubitak ogroman, a glazbena industrija samo industrija, koja trči za profitom.

Što brže, pa makar i lišena sadržaja, jer čak i najbolja i najiskrenija pjesma na kraju cilja završiti kao pozadina kakve stupidne reklame o stambenom kreditu ili čarobnom deterdžentu u najmodernijoj vešmašini.

Pitanje je može li netko sutra postati novi David Bowie? Može li itko obuti njegove cipele rock kameleona, mijenjati stilove, a uvijek biti svjež, prepoznatljiv i nadasve utjecajan. Tko će biti novi Leonard Cohen? Može li itko steći takvu karizmu i ugled, biti istovremeno i vrhunski pjesnik i glazbenik, globalno prepoznat, ali ne zbog manekenskog izgleda, već nečega tako krhkog i osobnog kao što su emocije opjevane u stihovima dubokog, baršunastog i tako prepoznatljivog baritona. Ako se vratimo na domaći teren još se jasnije vidi koliko je malo izgleda da netko jednom postane novi Arsen i naslijedi barda iz Šibenika. Ono sve što znamo o njemu, svaka kuća pored mora, svaki njegov stih ostat će sjati, ali novih nažalost neće biti.

Što je zajedničko Bowieju, Cohenu i Dediću? Cohen i Dedić su pjesnici u glazbi i izvan nje, Bowie je bio više zabavljač, vrhunski izvođač i autor, sjajan pjesnik u boljim trenucima svoje karijere. Zajedničko im je i to da su odnijeli neke važne pobjede i zadržali umjetnički identitet i integritet u srazu s glazbenom industrijom. Koristili su je, bili njezin dio, ali po njihovim pravilima, poštujući pritom snagu svog talenta i kreativnosti iznad svega. I ne samo oni. Brojni aktivni glazbenici imaju tu posebnu poziciju. Jedan Neil Young može snimiti i album šumova kad se sjeti. I takvog je objavio. Rolling Stonesi mogu snimati i dječje uspavanke ako bi se takvo što prohtjelo Jaggeru i Richardsu. Bruce Springsteen će uvijek biti vijest taman da napravi album obrada vlastitog zijevanja u mikrofon svakog jutra kad se probudi. Imaju i neki mlađi nedodirljiv umjetnički integritet. Recimo Nick Cave, čiji je »Skeleton Tree« ogoljena emocija, duboko tužna zbog gubitka sina, ali bez i najmanjeg komercijalnog ustupka. Ili PJ Harvey, čiji »The Hope Six Demolition Project« grubo i direktno tuče savjest svakog ljudskog bića na planeti i stvara mučninu svakome tko želi poslušati i razumjeti koliko je okrutan i nepravedan svijet o kojem Polly Jean pjeva.

Velika većina utjecajnih svjetskih glazbenika tu svoju umjetničku slobodu izborila je u prošlom stoljeću. Tamo su korijeni njihove autorske osobnosti. U ovom 21., navodno jako modernom i naprednom stoljeću, ta je borba za priznanje talenta, znanja i kreativnosti umjetnika daleko teža. Iako pisati, svirati i snimati može svatko lakše nego prije. Problem je kriterij. Ne samo u glazbi. Uspjeh je varljiv, ne znači kvalitetu. Broj lajkova i klikova u dobrom je dijelu predmet manipulacije glazbene industrije, koja već desetljećima uspješno krade i usmjerava želje publike prema onome što je oduvijek njihov najvažniji cilj. Profit. Možda smo samo imali sreću živjeti u vremenu kad su pjesnici glazbom mogli biti globalno prepoznati i utjecajni. Ako čovječanstvo i danas ima umjetnike kalibra Bowieja, Cohena i Dedića, oni su nažalost manje priznati. Teže ih je kontrolirati. Industrija ih ne voli, ako ne mora. Neki od njih nikada neće ostvariti svoje potencijale. Svirat će besplatno na ulici s otvorenim šeširom. Nikada s nje neće otići. Ili će prodati 20-tak karata na ponekom koncertu. Takav je duh našeg vremena. Zatupljujućeg i površnog.

Ljudi koji sviraju i stvaraju glazbu u jednome će uvijek biti isti kao i oni što je slušaju, plaćaju preskupe ulaznice i pokušavaju doživjeti emociju kakvu prava umjetnost nudi. Glazba je ljubav, ona sve povezuje. Ako možemo razumjeti važnost moderne glazbe i razliku između smeća i pravih vrijednosti moći ćemo pronaći novog Bowieja, Cohena, Arsena… Tu su među nama. Treba ih samo otkriti. U ormaru »Lazarusa«.

Komentari

komentara