Ovog je proljeća nizom prigodnih manifestacija obilježena četrdeseta godišnjica pojavljivanja debitantskog albuma grupe Ramones, albuma koji je početkom 1976. godine snimljen za danas smiješnu svotu od 6.400 dolara i u toj je godini prodan u svega 6.000 primjeraka i došao samo do 111. mjesta Billboardove ljestvice najprodavanijih albuma.

No, onaj mali dio ljubitelja tada potpuno novog glazbenog pravca nazvanog punk širio je priču o njemu pa je LP »Ramones« s naslovnicom na kojoj u kameru gledaju četiri u kožne jakne odjevena mladića naslonjena na cigleni zid uskoro počeo privlačiti pažnju mnogih, a grupa i album uskoro su stekli status punk prvoboraca, mladih rocku okrenutih glazbenika koji su žestinom i agresivnošću željeli odgovoriti na sve uočljivije okretanje tadašnje rock glazbe pop sladunjavosti i bezličnosti.

Frendovi iz škole

Originalna postava benda stvorena je od mladića koji su živjeli u dijelu New Yorka zvanom Forest Hills i poznavala se od srednjoškolskih dana. Prve konture grupe naziru se 1974. godine kada gitarist John Cummings i basist Douglas Colvin pozivaju Jeffreya Hymana, pjevača i bubnjara grupe Sniper da im se pridruži. Colvin predlaže da svi uzmu isto »prezime« što ostali prihvaćaju pa su tako »rođeni« bas gitarist Dee Dee Ramone (Douglas Colvin), pjevač Joey Ramone (Jeffrey Hyman) i gitarist Johnny Ramone (John Cummings). Zanimljivo da je prezime Ramone Colvin preuzeo od Beatlesa, točnije od Paula McCartneya koji je u doba dok su se Beatlesi još zvali Silver Beatles koristio pseudonim Paul Ramon. Ova trojka počinje uvježbavati repertoar i uskoro otkrivaju kako im nedostaje još jedan član pa u grupu ulazi njihov prijatelj Thomas Erdelyi koji sjeda za bubnjeve i postaje Tommy Ramone, a Hyman se s bubnjeva »seli« na mjesto pjevača.

Prvi nastup imaju 30. ožujka 1974. godine, a 16. kolovoza te godine prvi put sviraju u CBGB klubu kojeg će uskoro postati jedan od zaštitnih znakova i to ponajprije žestinom i kratkoćom pjesama koje su često bile »duge« manje od dvije minute! Uz to svi su bili obučeni u traperice i crne kožne jakne, a poželjne su bile i crne naočale te poluduga kosa! Prve pjesme koje su snimili bile su »Judy Is a Punk« i »I Wanna Be Your Boyfriend« i s tim demo snimkama privukli su pažnju u diskografskoj kući Sire Records koja s njima krajem te godine potpisuje ugovor. Tijekom siječnja 1976. godine u Plaza Sound studijima u New Yorku uz pomoć producenta Danny Fieldsa, čuvenog prije toga po radu s grupom Stooges i Iggy Popom, snimaju debi album. Za snimanje glazbe trebalo im je tri, a za vokale četiri dana pri čemu su namjerno oponašali starinski način snimanja sredine šezdesetih pa se, primjerice, bas gitara čuje na lijevom kanalu, a gitara i ritam gitara na desnom, baš kako su radili Beatlesi i Stonesi! Sve skupa je izgledalo sirovo, pomalo i amaterski, ali vrlo iskreno, direktno i moćno.

Klasična postava

Debi album grupe Ramones jedan je od najsnažnijih koncentrata rock energije. Četrnaest pjesama »nagurano« je u svega 29 minuta koliko cijeli album traje, a najduža pjesma traje 2,5 minute! Od početka pa do kraja sve je ritmično, brzo, pjevno i melodiozno pri čemu je izuzetno dobro ostvaren spoj klasičnog rock and rolla koji im je bio uzor s energijom i agresivnošću novog doba kojem su pripadali. Klasična rock postava (gitara, bas gitara, bubanj, vokal) u svaku pjesmu ulazi s namjerom da svakog tko ih sluša natjera na ples i izbacivanje energije, a to čine kroz najčešće vrlo brzi ritam, efektne gitarističke rifove bez posebnih solaža, dobro pogođene refrene i zarazne navijačke povike koji su bili idealni za rock koncerte jer su tražili sudjelovanje publike.

Kao što su glazbom sjajno izražavali energiju i bunt svoje generacije Ramonesi su isto tako i kroz tekstove dali jasan portret tadašnje mladosti ne libeći se pri tom ni biti dovoljno cinični, čak ponekad i karikaturalni.

Tematski je najveći broj pjesama okrenut onome što mlade tada i uvijek najviše zanima – zabavi i ljubavi. Već uvodna »Blitzkrieg Bop« opis je dobre rock fešte prepune energije, »Let’s Dance« munjevita je obrada starog hita Chrisa Monteza koji u njihovoj verziji zvuči supersonično brzo, a »Judy is a Punk« ne samo da najavljuje dolazak punk zvuka i novih generacija, već opisuje i prepune droge i alkohola zabave mladih u njujorškom neboderskom naselju Thorny Croft. Još je direktnija i jača sjajna »Now I Wanna Snif Some Glue« u kojoj su opisom mladih koji snifaju ljepilo motivirali mnoge da ih optuže za propagiranje korištenja opijata što su Ramonesi odbijali tvrdeći da samo opisuju i ismijavaju svijet oko sebe.

Dokaz tome svakako je bila pjesma »Havana Affair« motivirana stripom »Spy Vs. Spy« kojom su otkrivali kako jako vole stripove (vidjelo se to kasnije i iz naslovnica nekih kasnijih albuma), a da jako vole i horror filmove pokazali su kroz pjesme »Chain Saw« i »I Dont Wanna Go to the Basement« utemeljenim na njima dragim horror filmovima, pogotovo kultnom »Teksaškom masakru pilom«. Isto to tvrdili su i kad su ih optuživali za veličanje naslilja koje je, po nekima, bilo vidljivo iz pjesama »Beat on the Brat« i »Loudmouth« u kojima se bezobraznoj djeci i brbljavim djevojkama prijetilo – palicom i batinama. Još je direktnija i neugodnija bila »53rd & 3rd« koju je napisao Dee Dee i koja govori o muškoj prostituciji pri čemu tekst govori o mladiću koji čeka mušteriju i kad ovaj dođe on ga ubije kako bi sam sebi dokazao da nije homoseksualac.

Munjeviti rat

Naravno, znatan dio pjesama bio je vezan uz ljubav o čemu govori najnježnija (ako se taj pojam kod Ramoneasa uopće može koristiti) pjesma »I Wanna Be Your Boyfriend«, kao i o ljubavnim porazima napisane »Listen To My Heart« i »I Dont Want To Walk With You«, dok je poseban slučaj završna »Today Your Love, Tomorrow the World« u kojoj opisuju život jednog člana Hitlerove mladeži koji, kako kaže tekst i naslov, danas planira osvojiti njenu ljubav, a potom cijeli svijet. Stihovi su pisani iz perspektive tog mladog vojnika i mnogi su ih shvatili kao propagiranje nacizma, tim više što je i uvodna skladba albuma koristila pojam blitzkrig (munjeviti rat) kojeg je stvorila nacistička mašinerija opisujući njime brzo i efikasno vojno osvajanje teritorija.

Album je po mnogočemu najavio punk eru, a za neke je to album koji stoji na granici između starog i novog doba rock glazbe. Ramonesi su, to je nedvojbeno, rock vratili svojim temeljnim elementima, ali mu istodobno dali energiju novog doba i novih generacija, a sirovošću i energijom ovim albumom predstavljali uzor mnogim kasnijim punk i new wave zvijezdama i autorima kao što su Sex Pistols, Buzzcocks, Clash…

 

Komentari

komentara