Prva prostorija OKC Palach, u petak će biti domaćin predstavljanja novog albuma »Ovdje pripadam« riječke grupe Kraj Programa.

Kraj Programa karakteriziraju pjevne i melodične vokalne dionice koje izvodi Đina Škulić, dok su za žestoku glazbenu kulisu zaduženi Igor Rogović, Ivan Brajković i Goran Boneta na gitarama te ritam sekcija Igor Klanfar za bubnjevima i Dino Ivelja na basu. Zvuk benda najbliže se može opisati kao pop punk, međutim brojni glazbeni uzori učinili su bend teško svrstljivim u klasične ladice glazbenih žanrova.

Prirodna potreba

Nakon četiri godine postojanja, debi albuma i jednog EP uratka, došlo je vrijeme za novi materijal kojem ste dali ime »Ovdje pripadam«. Gdje ste snimali, koliko pjesama ima drugi album, tko je uz bend pomogao na albumu?
IGOR KLANFAR: Novi album smo kao i sve do sada snimali u studiju našeg gitarista Igora Rogovića koji je, uz mene, također bio zadužen za produkciju. Album donosi jedanaest novih pjesama uključujući dvije ranije objavljene na našem EP-u »KP/EP« koje smo nanovo snimili te su dobile novo ruho. Snimanje, produkciju i miks smo u potpunosti sami odradili, međutim razni ljudi su nam pomogli s ostalim popratnim stvarima te im se ovim putem zahvaljujemo.
Naslov albuma je »Ovdje pripadam«. Gdje pripada Kraj programa?
ĐINA ŠKULIĆ: Kraj programa pripada nama, i tako ide uz nas gdje god ga odvedemo u bilo kojem smislu. »Ovdje pripadam« kao pjesma, a onda i naslov albuma, za mene, ima značenje pronalaženja u glazbi. Oduvijek sam znala da želim biti aktivni sudionik u stvaranju glazbe i djelovala sam kroz nekoliko bendova, ali sada mogu reći da sam zaista našla svoju pripadnost u svemu što Kraj programa predstavlja.
Vas šestero dolazite sa šireg kvarnerskog područja, koliko vas je »odrastanje« uz uvjetno rečeno »riječku scenu« obilježilo, odnosno je li ostavilo traga?
ĐINA ŠKULIĆ: Ona postoji i u njoj djeluje dosta dobrih bendova, ali ne mogu reći da je utjecala na rad Kraja programa, svima nama u bendu sviranje i stvaranje je prirodna potreba i mislim da bi na isti način djelovali i u bilo kojem drugom gradu. Sve što smo do sada napravili s bendom, napravili smo sami uz pomoć dobrih prijatelja bez ikakvih kompromisa, čime se također ponosimo.

Čar svirke uživo

Prvi album objavili ste nakon izvrsnog nastupa na Jelen Demofestu. Koliko vam je ta druga nagrada u zaista velikoj konkurenciji pomogla? Koliko takva vrsta festivala, kojem valja pribrojati i onaj riječki Ri Rock, pomaže mladim muzičarima?
IVAN BRAJKOVIĆ: Jelen Demofest i nastup na tom festivalu zauvijek će nam ostati u prekrasnom sjećanju, što zbog neočekivane nagrade, što zbog svih ljudi koji su bili uključeni u festival. Nastup na Jelen Demofestu je svakako pomogao da bend koji u tom trenutku postoji pola godine dopre do ljudi, a drugo mjesto je povećalo sam hype koji smo dobili u tom trenutku. Naravno, ne zaboravimo i činjenicu da smo s nagradnim fondom uspjeli kupiti nešto nove opreme i platiti snimanje spota za »Prekid programa«. Festivali tog tipa su sjajni kako bi novi bendovi osjetili čar svirke uživo i mogu biti jako dobra odskočna daska, pa tako i RiRock na kojem su svi članovi Kraja Programa nastupali.
Prvi album objavili ste za nezavisnu etiketu Rock Live Records, a za novi nosač zvuka tek tražite izdavača. Pripadnici ste mlađe generacije, poznajete sve kanale promocije, mislite li da danas ima smisla objavljivati album u fizičkom formatu?
IVAN BRAJKOVIĆ: Naš novi album izaći će uz pomoć Marka Ristića i Nocturne Media s kojim smo ostvarili dogovor o suradnji. Album će biti dostupan od fizičkih kopija do digitalnog preuzimanja s raznih servisa (iTunes, Deezer, Spotify, Bandcamp). Reklo bi se da poznajemo kako ide DIY promocija s obzirom da sve u bendu radimo sami, od bookinga do promocije. U današnje vrijeme se fizičke kopije albuma slabije prodaju, no još uvijek je lijepo imati i tu varijantu glazbe koju si stvarao i snimao, iako ona neće donijeti zaradu. Sve primjerke prvog albuma koje smo tiskali smo prodali, pa nema razloga da ne napravimo isto i s drugim.
Gorane, aktivni ste član Udruge Prijatelja urbane kulture koja pred domaću publiku dovodi »the best of« svjetske nezavisne, indie scene, pritom ste i dio ekipe koja sudjeluje u realizaciji glazbenih radionica za mlade. Zapravo ste sto posto u glazbi?
GORAN BONETA: Zapravo, volio bih biti još više u glazbi, imati još koji bend, posvetiti se sviranju bubnjeva, no posao i ostali hobiji mi to ne dopuštaju. Još kroz pubertet su glazba i sviranje ostavili preveliki trag na meni da bih olako odustao od toga, a svoju opčinjenost glazbom nastojim podijeliti s drugima. Ako makar upola uživaju kao što ja uživam u dobrom koncertu ili dobrom rifu, napravio sam puno. Kroz suorganizaciju koncerata stekao sam razna poznanstva i genijalna iskustva, te iako je sve volontiranje ili pak osobni minus mene i ostalih u PUK-u, lijepa sjećanja nemaju cijenu. Kolege s posla mi govore da nedovoljno reklamiram našu školu, tako da moram istaknuti da otkada postoje besplatne glazbene radionice Udruge Ri Rock, Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka sudjeluje u njima!

Dečki su super

Đina, slušaju li vas dečki iz benda? Kako izgleda proces stvaranja Kraja programa?
ĐINA ŠKULIĆ:  Dečki su super. Stvaranje u Kraju programa se uvijek mijenja i mislim da je to dobro. Nove pjesme su nastajale najčešće na način da bi mi bubnjar Igor Klanfar poslao instrumental pjesme, na koje bi ja napravila vokale i tekst. Nakon toga bi se našli da snimimo demo koji bi pustili ostatku benda da kažu mišljenje i dodaju ili oduzmu nešto. Tako smo i nastavili do kraja, i drugi članovi bi mi na isti način poslali ideju za pjesmu koju bi na isti način napravili. Sada već imamo planove za treći album na kojem je plan raditi na totalno drugačiji način, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom.
Neke od recenzija prvog albuma s jedne strane kažu da vas je previše u bendu za žanrovsku ladicu u koju su vas stavili, a s druge strane upravo te sporne tri gitare ističu kao svojevrsnu prednost? Što vi na to kažete?
IGOR KLANFAR: Mislim da je riječ »previše« u ovom slučaju apsolutno besmislena, jer koncentracija nije na samoj glazbi već na nekakvim nebitnim tehničkim detaljima. Ako i govorimo o tehnikalijama sasvim je uobičajeno da se na snimkama snime tri gitarske dionice, mi samo imamo tu prednost kada smo svi na okupu da možemo malo vjernije prenijeti sve snimljeno uživo, što nikako ne znači da svirka pati kada smo petorka. Mnogi veliki svjetski bendovi iz sličnih žanrova također nastupaju s tri gitare i tu nema ničeg neuobičajenog. Bitna je glazba i druženje.

U petak u OKC-u Palach koncertno predstavljate novi materijal. Zašto riječki ljubitelji glazbe ne bi smjeli propustiti vaš koncert?
DINO IVELJA: Da, petak je velik dan za nas. Mislimo da ne bi smjeli propustiti koncert jer ćemo svima napokon moći pokazati što smo radili proteklih mjeseci. Mi smo jako uzbuđeni oko novog materijala i prilike da ga sviramo. Uz nas svira mladi karlovački bend Me As Well koji se također isplati poslušati i pogledati. Na kraju krajeva, zašto propustiti besplatan koncert dva benda koji jedva čekaju stati pred riječku publiku?

Komentari

komentara