Tav Falco, kralj opskurnosti američkog glazbenog undergrounda, proteklog je vikenda u Rijeci održao dva solo koncerta, u pomalo opskurnoj atmosferi, na brodu-hotelu Marina, usidrenom u riječkoj luci, dok je kiša neumorno zalijevala grad.


Teško je u nekoliko riječi objasniti značaj i veličinu Gustavusa Nelsona, poznatijeg pod umjetničkim pseudonimom Tav Falco. Ovaj je svestrani glazbenik, uz bendove poput The Cramps i The Gun Club, vjerojatno najzaslužniji za uskrsnuće američke južnjačke glazbe osamdesetih godina prošlog stoljeća. Blues i rockabilly tada su impregnirani u eksplozivnu i dijaboličnu verziju garažnog punka, s tim da u Falcovom slučaju tom opojnom miksu valja pridodati i dekadentnu verziju tanga, sambe i drugih plesnih varijanti.
Falco je jedan od onih glazbenika i umjetnika čiju važnost i utjecaj nije pratio i odgovarajući komercijalni uspjeh, slično kao i u slučaju njegova suputnika Alexa Chiltona, velikog glazbenika i producenta, koji je jedno vrijeme proveo i kao gitarist Falcovog benda Panther Burns.

Potpuno gol

Na žalost, Falco je u Rijeci morao nastupiti bez svojih Panther Burnsa. Svoj bend nazvao je po krvožednoj zvijeri koja se koncem 19. stoljeća pojavila u državi Mississippi i koja je napadala radnike na okolnim plantažama, sve dok je nisu okružili i savladali tako što su zapalili polje šećerne trske. Pantera je izgorjela ispuštajući zastrašujuće krike, a po tom događaju – panteri koja gori – ime je dobio taj okrug, a isto ime odabrao je i Tav Falco za svoj bend.

 

Marko GRACIN
Odmah priznaje nije naviknut nastupati sam, samo s akustičnom gitarom, »potpuno gol«. Falco, naime, nije virtuoz. Njegova je glazba jednostavna i rudimentarna, a njezina glavna odlika je posvećenost i strast. Na njegovom prvom albumu »Behind the Magnolia Curtain«, snimljenom uživo u studiju, bez naknadnog nadosnimavanja, namjerno su ostavljene i pogreške. Članovi Panther Burnsa, iako je riječ o vrhunskim glazbenicima, namjerno sviraju traljavo i s greškama, stavljajući naglasak na ekspresivnost, a ne preciznost.

Sredstvo otpora

Falco je već dvaput nastupio u Zagrebu, a ovo je njegov prvi dolazak u Rijeku. Zašto baš Rijeka, i to dvije večeri zaredom? Falco nam je uoči subotnjeg nastupa objasnio da je Rijeku odabrao nakon što je nedavno u britanskom Guardianu pročitao reportažu o Rijeci. Misli li – pitamo – na Guardianovu reportažu o »crvenoj Rijeci« kao Europskoj prijestolnici kulture 2020. godine? »Tako je«, odgovara Falco, objašnjavajući da je u Rijeku došao upravo zbog tog političkog i progresivnog backgrounda i buntovnog duha. Falco, naime, upravo glazbu vidi kao srce kulturne scene, ali i kao sredstvo otpora. I to, kaže, vrijedi kako za Rijeku, tako i za Beč, grad u kojem živi od početka prošlog desetljeća.
Falco je politički osviješten i iznimno angažiran autor, socijalist i ljevičar po uvjerenju. U Beč je preselio nakon što je u Americi pobijedio George Bush mlađi, a Trumpovu pobjedu vidi kao nastavak »fašizacije« američkog društva. U Beču je na vlasti ljevica, no i ondje su, žali se, »fašisti u usponu«. Zato ponovno razmišlja o preseljenju. Kaže da želi živjeti u gradu uz more. Razmišlja o Trstu. No jako mu se sviđa i Rijeka.

Komentari

komentara