Riječka grupa Krešo i Kisele kiše u subotu 11. studenog u Palachu priprema posebnu koncertnu večer u sklopu koje će snimiti live album kojim će obilježiti 10. godišnjicu postojanja benda. O svemu nam je više otkrio frontmen grupe Krešo Burić.

Čija je ideja bila snimanje live albuma?

– Prije svega, to će biti koncert i snimanje našeg prvog audio i video live albuma pa ovom prilikom pozivamo ljude da dođu u što većem broju, prikladno odjeveni. Ne bismo pričali o obilježavanju desete godišnjice jer niti volimo godišnjice, niti znamo točno odrediti vrijeme početka rada benda. Sama ideja o snimanju live albuma već nam se dugo mota po glavi. Mislimo da nam je vrijeme za takvo nešto i da smo napokon psihički, fizički i svirački spremni, a na kraju, da i sami čujemo i vidimo na što to liči i zašto se ljudi bacaju, skaču, plešu, deru i pjevaju.

Kako ste zamislili tu slavljeničku svirku?

– Nama je svaka svirka slavljenička. Ovu smo zamislili da bude poput maturalne zabave, bez partnera i partnerica. Bit će tu svega, zanimljivi gosti, tombola, vatromet, red pjesme, red tuge, filozofiranja o smislu i besmislu života, simultanke brzopoteznog zavirivanja te za kraj, F.Z. (38) i R.T. (38) pucaju penale ispred Palacha, a možda se i prije vremena ukaže koji zametski zvončar.

Klasična sačekuša

Što će vam se sve naći na repertoaru na tom koncertu?

– Lakše bi pitanje bilo što se neće naći na repertoaru. Imamo u planu toliko udavit’ ljude da im više nikad ne padne na pamet doći na naš koncert. Svirat ćemo gotovo sve pjesme s naša tri albuma i još nekoliko s novog, na kojem trenutno radimo. Ako i to ne bude dovoljno, ponovit ćemo sve iz početka samo drukčijim redosljedom.

Marko GRACIN

Jeste li možda, i ako niste hoćete li, 10 godina benda proslaviti i na neki drugi način?

– Još nismo, ali imamo u planu. Nakon koncerta, svaki vikend, sve do Nove godine. Za početak ćemo imati izložbu naših fotografija iz djetinjstva, nakon toga otvaranje pokusnog zametskog radnog kampusića. Zatim postavljanje naših bista, u prirodnim veličinama, na svim prilazima gradu, performans 4 riječke boćarije, veliki malonogometni turnir koji će se nama u čast održavati na svim školskim igralištima Primorsko-goranske županije te za kraj, na samo Silvestrovo, imamo svečani prijam kod gradonačelnika, uz prigodni govor članova benda na balkonu Gradskog poglavarstva i veličanstveni slet za koji smo angažirali 30.000 ljudi iz prijateljske nam NR Kine. Uslijedit će naš koncert nasred Korza.

Ispunjavanje želja

Na Facebooku ste pokrenuli nagradnu igru u kojoj od fanova tražite da predlože ime live albuma. Kako ide? Ima li dobrih ideja?

– To je, u biti, klasična sačekuša našeg internetskog administratora. On je to vidio na fejsbukovima nekih poznatih bendova pa je mislio tu foru isfurat’ i kod nas. Znajući koliki je smutljivac, pitanje je hoće li uopće i dati kakve nagrade. Ideja ima stvarno dobrih, ali bez obzira tko što predloži, konačno ime albuma dat će naš menađer Vanjica koji ionako o svemu odlučuje.

Koliko su, općenito, obožavatelji uključeni u rad benda? Ispunjavate li im želje?

– Ima dosta ljudi koji nam dolaze s raznoraznim idejama, savjetima i željama. Neki nude pomoć, fotografiranje, snimanje, a neki iz čista mira plate piće. Želje ispunjavamo koliko možemo, dajemo sve od sebe, ali ne možeš svima udovoljiti. Dosta je vremena prošlo od svirke na svadbi jednog para koji je stalno dolazio na naše koncerte. U tajnosti nas je angažirao mladoženjin kum, famozni Miro Sarmica, te smo se kao gosti iznenađenja ušuljali u Vilu Ariston. U početku nas osoblje nije htjelo pustiti u vilu, a kad smo se u našim dronjcima, tajicama i suknjicama ukazali i počeli nastup s »Još ti nije kasno da se odaš cugi, pustiš ženu i djecu u tugi«, roditelji, prijatelji i ostali uzvanici ostali su zavareni za stolice. Dobro da netko nije zvao policiju da nas centrira. Večer je bila zaista sjajna.

U najavi koncerta napisali ste kako nitko zapravo ne zna postoji li KKK 9 ili 10 godina. Jeste li se možda u međuvremenu sjetili otkad postoji bend? Ako niste, sjećate li se vaše prve svirke?

– Stvarno ne znam točan odgovor. Po mojim mutnim sjećanjima, mislim da je prvi koncert bio u Labinu, krajem 2007. ili početkom 2008. godine. Kad smo se ujutro vratili iz Labina, na zametskoj se placi prodavala maškarana tombola pa nismo ni išli doma, nego smo nastavili zavirivat na placi.

Filmski trenuci

Što je bilo najbolje što vam se dogodilo u prvih 9 ili 10 godina?

– Uf, teško pitanje. Bilo je stvarno puno krasnih trenutaka. U nekim momentima gotovo filmskih, koje čovjek pamti dok je živ. Super koncerata, putovanja, druženja, upoznavanja svakojakih osebujnih likova te doživljaja za knjigu napisat’.

Marko Gracin

Ova se godina polako bliži kraju. Po čemu ćete je pamtiti?

– Po povratku gitarista iz Irske. Nakon neuspjelog pokušaja da postane porno zvijezda Lesi (umjetničko ime), vratio se kući.

Kakvi su vam planovi za 2018. godinu?

– U 2018. je plan »izbaciti« live album koji snimamo 11. studenog u Palachu i novi, četvrti studijski album koji je u dobroj mjeri spreman, ali se na njemu još radi, jer smo malo promijenili način proizvodnje, te odraditi promo turneju. Imamo viziju da će to biti najbolji album do sada. Krajem 2018. se lovimo jednog ozbiljnog projekta. Planiramo napraviti nešto što niti jedan punk bend na svijetu nije napravio. To će biti stvarno mega projekt, čija bi promocija – ako sve bude po planu i željama – mogla biti sredinom 2019. u centru Rijeke. Zasad neka ostane tajna jer kako kaže ona stara: »Dok čovjek planira, Bog se smije.«

Komentari

komentara